Život u ruševinama Amatricea

Nando Bonanni hoda po ruševinama i krhotinama svog života kojeg već godinu dana više nema. "Ovdje izgleda kao da je pala bomba. Ne, ni bomba ne bi prouzročila toliko štete kao potres. Sve je uništeno", kaže i pokazuje po restoranu u kojem još uvijek stoje stolovi i stolice, prekriveni prašinom i ruševinama. Na zidovima i na stropu vidljive su duboke pukotine.

Do 3:36 sati 25. kolovoza 2016. to je bio tipičan restoran u talijanskoj općini Amatrice. A onda se dogodio potres koji je odnio živote 299 ljudi i opustošio čitava mjesta. "Mog starog života više nema", kaže Bonanni. Deseci tisuća ljudi ostali su bez krova nad glavom. No na žalost, ovaj potres jačine 6,0 stupnjeva po Richteru nije bio jedini u Amatriceu i okolici. Već godinu dana tlo uvijek iznova podrhtava. To otežava uklanjanje ruševina, a u tim novim potresima srušeno je do kraja i ono malo kuća koje nisu toliko stradale u prvom potresu.

„Često zaplačem"

Ljudi su umorni od svega. No mnogi se ne žele predati. "Kamo bih trebao otići? Pa meni je 64 godine", kaže Bonanni. Njegov restoran je postojao već tri generacije. "Nekada sam ovdje pričao s gostima. Sada nemam više što raditi. Preko dana prilegnem, a često zaplačem."

Nando Bonanni zajedno sa suprugom danas stanuje pored svog restorana - u kamp kućici veličine 20 četvornih metara. Pored njih žive i njegove dvoje djece s unučadi. I baš unučad, kaže Bonnani, daju mu snagu da nastavi borbu. Napominje da je imao sreće, jer iz njegove obitelji nitko nije smrtno stradao. Susjedi i poznanici još uvijek oplakuju svoje mrtve. Bonnani sada čeka da mu se na privremeno korištenje dodijeli bungalov veličine 40 četvornih metara. Ali postupak se oteže. O političarima nema najbolje mišljenje. "Već godinu dana želim ponovo otvoriti svoj restoran. Obećali su mi da će to u lipnju biti moguće. Ali ništa od toga."

Bonnanijev restoran je od središta Amatricea udaljen nekih 30 minuta automobilske vožnje. Njega rijetko posjećuju novinari i političari. No razrušena povijesna jezgra Amatricea uvijek je na programu posjeta. Tako je tuda ruševinama već hodao i britanski princ Charles, a papa Franjo je molio ispred razrušenih kuća. A turista je toliko mnogo da su već posvuda postavljeni natpisi "No Selfie".

Sporo uklanjanje ruševina

Građevinski stručnjaci ističu da se obnova ne može provesti od danas do sutra. Kada vidite ogromne ruševine, jasno vam je da su barem djelomično u pravu. Problem je i to što tlo uvijek iznova podrhtava. No sve se još dodatno oteže zbog birokracije kojom Vlada želi spriječiti korupciju. Sve bi trebalo biti izgrađeno kao što je bilo prije potresa, ako ne i ljepše, stalno ponavlja Sergio Pirozzi, načelnik općine Amatrice. No on ipak priznaje: "Uklanjanje ruševina se odvija sporo."

Ovo mjesto je nekada imalo oko 3.000 stanovnika, danas ih je ostalo samo još nekoliko stotina. Neki od njih su se već uselili u jednostavne kućice. Još uvijek nije sigurno da će se jednog dana moći vratiti u svoje kuće. No predsjednik regije Lacij Nicola Zingaretti ukazuje na postignuti napredak: uklonjeno je oko 100.000 tona ruševina, uređeno 30 sela s bungalovima za privremeni smještaj, otvoren je trgovački centar.

Na rubu povijesne jezgre Amatricea već je nikla futuristička građevina koju su projektirali poznati arhitekti. U konstrukciji od drveta i stakla smješteni su i restorani koji su nekada radili u uništenom centru mjesta. "To je moj antidepresiv", kaže načelnik Pirozzi i pokazuje na tu otmjenu građevinu koja je niknula zahvaljujući financijskoj pomoći raznih tvrtki.

ajg/dpa