Žene vjernice u misiji pomirenja
7. juli 2018
Žene vjerniceMeđureligijskog vijeća BiH žele iskoristiti postojeću veoma važnu i još uvijek tradicionalnu ulogu žene u BiH u izgradnji boljeg društva - u kojem njihova djeca neće živjeti s teretima prošlosti. Ili će, barem, nositi lakši teret.
"Žene u BiH imaju veliki utjecaj u obitelji i puno bolje vode dijalog nego muškarci i manje su isključive. Prepoznale su da je odgoj mladih, ali i preodgoj odraslih, osnova za dobru komunikaciju, u ovom slučaju međureligijsku komunikaciju. Odgojena osoba će uvijek imati dobar odnos, empatiju, suosjećanja prema drugom, a ovdje je 'drugi' uvijek onaj druge vjere. Svaka od nas u svojoj mikrosredini može učiniti puno, pa i na ispravljanju 'repova' iz prošlog vremena kada su religije zloupotrebljavane", smatra Olivera Jovanović, izvršna tajnica Megureligijskog vijeća BiH.
Ove žene su svoj posljednji trodnevni Kongres organizirale u katoličkom svetištu - Međugorju. Njihova sloboda stavova i hrabrost ogledala se u opuštenoj šetnji nakon predavanja i rasprava: žene u hidžabu zajedno sa kolegicama pravoslavkama, katolkinjama, jevrejkama. Njih više od 100, opušteno su šetale razgledajući prirodne ljepote Hercegovine.
"Tražiti ono što spaja"
Među njima je i Ljilja Zovko, političarka i parlamentarna zastupnica. Katolkinja, Hrvatica. Na novo, kongresno predavanje vraća se u društvu Elvedine Kazazić, nastavnice islamskog vjeronauka iz Mostara.
"Žene vjernice mogu puno pomoći u vraćanju suživota, počevši od obitelji pa do našeg okruženja. Pogotovo jer se vjera zlorabila. U ovim vremenima krik razuma je ono što nas spaja, a ne da se prebira po različitostima. Sažimamo vjeru u jednoj od najvažnijih božjih poruka 'Ne čini drugom ono što ne želiš sebi'", smatra ona.
Njene riječi potvrđuje nastavnica islamskog vjeronauka i navodi razloge zašto žene vjernice mogu puno učiniti za bolje bh. društvo, uporno raslojavano po vjerskoj i nacionalnoj osnovi. Ona je zoran primjer takvog aktivizma jer sa svojim učenicima obilazi različite bogomolje, džamije, pravoslavne i katoličke crkve.
"Uvijek krećemo od najmlađih, jer danas je doba kada roditelji manje vremena provode sa svojom djecom. Kažemo da je budućnost na djeci, a mi smo sami odgovorni za našu djecu. Trebamo odgojiti čovjeka koji će razumjeti ne samo drugoga nego i sebe, i imati suosjećanje prema drugome", zaključuje ova nastavnica.
"Još uvijek nema neophodnog pomirenja"
O pomirenju, toleranciji, govore i Zlata Nikolić i Nadža Finci, jevrejke, također žene-vjernice Međureligijskog vijeća BiH. Jevrejsko prezime Finci u BiH je sinonim za političku neravnopravnost u vlastitoj domovini kao i potpuno ignoriranje presude Europskog suda za ljudska prava u Strasbourgu (presuda 'Sejdić-Finci').
Unatoč tome, Finci je uvjerena je da je praštanje i pomirenje jedini pravac za tolerantnije i demokratskije društvo, dok njena kolegica Zlata Nikolić ističe kako razlike nameću političari, ali da ih nema među "običnim svijetom".
"Nismo se puno pomakli na bolje zbog promijenjene strukture stanovništva. Došli su uglavnom oni "ljuti" koji su ljuti na ove ili one, tako da još uvijek nema pomirenja koje nam je potrebno. Ali, drži me pozitivna misao da će biti sve u redu. Treba se snagom svoje volje boriti za izjednačavanje, tematizirati čovjeka kao čovjeka. Ne kao Hrvata, Srbina, Bošnjaka ili nekog drugog. I prvo poći od sebe", zaključuje gospođa Finci, čiji članovi obitelji zbog diskriminirajućeg Ustava ne mogu biti birani, primjerice, u Predsjedništvo BiH.
U BiH je vjera važna
Ipak, svi pozitivni stavovi ovih žena do šire javnosti teže dopiru zbog medija 'sluđenih političkim zbivanjima' u BiH. Marginaliziraju se teme o pomirenju i suživotu u BiH, udarne vijesti su isprazni politički sukobi. Tako smatra Alma Hadžić, novinarka Radija Bir, radija Islamske zajednice u BiH.
"Tražimo rješenja jer želimo ostaviti manji teret onima koji dolaze nakon nas. Ova zemlja ima svoje potencijale, ali isto tako je bremenita teškim naslijeđem i mislim da je tu odgovornost mreže vjernica vrlo važna. Statistike su pokazale da Europa nije zainteresirana za religiju, da je posrijedi više ceremonijalni karakter. Međutim, u BiH je vjera važna jer ona je bila most jednih prema drugima. Mi ne možemo birati susjede, obitelj, ali moramo naučiti živjeti s njima, s njima prolaziti bure i oluje, sve je to dio našeg naslijeđa, prožimamo se jedni s drugima i nemoguće je drukčije živjeti", kaže ona.
No, kada će do pomirenja doći, ne može ocijeniti. Možda u tek u trećoj generaciji treba očekivati rezultate. Ali, u izboru učiniti nešto dobro zbog svoje djece i generacije koje dolaze ili ne učiniti ništa, ove žene su izabrale teže.
"Neumitno je da će naša djeca uvijek nečim biti opterećena, jer takve su konstelacije zbivanja u BiH, ali želim dati svoj doprinos da im umanjim taj teret. Jesmo ranjeni, ali nismo trajno onesposobljeni da uspostavimo odnos prema drugom čovjeku, potenciramo zajedničko umjesto različitosti", zaključuje ona.
A zajedničkog postoji puno više nego što to izgleda. To je pokazala i svaka suza u kutku oka žena Međureligijskog vijeća BiH dok su slušale priče životnih slika o praštanju, ljubavi i zalaganju za drugog, nesebičnom davanju, jedne od najvećih pravoslavnih autoriteta, majke Makarije, igumanije manastira Sokolica na Kosmetu.
"Nakon svakog sukoba dolazi mir. Trebamo oprostiti jedni drugima za sve ono što nam se u posljednjim ratovima dogodilo, jer bez oprosta nema suživota. Ali oproštaj ne uključuje i zaborav, ali ne zato da bismo se svetili nego da isto ponovno ne učinimo jedni drugima. Čovjek koji prašta, a boli ga, dobiva satisfakciju i smirenost, dok mržnja i čekanje na osvetu razara i udaljuje od Boga", u nekoliko rečenica majka Makarija sažela je svu mudrost, toliko potrebnog, puta prema pomirenju religija i naroda na nemirnom Balkanu.