Štajnmajer: Ovo je ispit za demokratiju

Gospodine predsjedniče, Njemačka je u lokdaunu. Da li smo izgubili kontrolu?

Frank-Valter Štajnmajer: Mi smo usvakom slučaju u kritičnoj fazi. To važi za mnoge države u Evropi, pa i Njemačku. Broj infekcija svakodnevno raste i dostiže rekorde. Ovo je sada veliki ispit za demokratiju u Njemačkoj. Ili ćemo uspjeti sa našim mjerama da značajno suzbijemo infekciju, ili će situacija izmaći kontroli. Ja sam uvjeren da ćemo uspjeti.

Sa žestokim mjerama se postavlja i pitanje – šte preteže: zdravlje stanovništva ili prava na slobodu?

Ubijeđen sam da najveći broj ljudi zna da je neophodno da se podnese ovaj teret, da ne doživimo ono što su doživjele neke naše susjedne zemlje: prepune bolnice, inficirani pacijenti koji leže po hodnicima ili uopšte ne mogu da budu primljeni u bolnice. Centralno je da se sada spriječi preopterećenje zdravstvenog sistema. I vjerujem da ljudi to takođe razumiju.

Ali, otpor mjerama protiv korone raste u cijeloj Evropi, takođe i u Njemačkoj. Ne gura li politika ljude u naručje teoretičara zavjere ili radikala?

To je naravno u potpunosti jasno. Što pandemija duže traje, to je veće opterećenje i veća kritika na takvu vrstu ograničenja. Ali, broj onih koji smatraju da su ograničenja ispravna ili da ih čak treba pooširiti u ovom momentu raste brže nego broj kritičara. Ono što me u tom smislu zabrinjava je oštrina sukoba. Skoro da više uopšte nema mosta između onih koji kažu da, to je ispravno i onih koji ili ignorišu opasnost od korone ili u potpunosti odbijaju ograničenja.

Kako želite da te ljude, koji su možda izgubljeni za dijalog vratite demokratskom diskursu?

Ne može se neko silom privoliti na demokratski diskurs. Politika mora da konstantno sebi nameće obavezu da transparentno objasni šta čini i zašto su pojedine mjere neophodne. Imam utisak da su sa povećanjem broja zaraženih, pod pritiskom i oni koji govore kako se ovdje radi o normalnom gripu i šta se bunite vi u politici.

Gospodine predsjedniče, u SAD se bira novi predsjednik. Recimo da će doći do promjene u Bijeloj kući. Da li će onda ponovo da bude sve u redu u transatlantskim odnosima?

Vjerujem da bismo mi Evropljani, a posebno mi Nijemci morali da se prislimo da sagledamo realno sliku promijenjene situacije u kojoj je takođe i SAD. Sa krajem Hladnog rata, kada se shvatilo da Rusija nije na prvom mjestu kao prijetnja za SAD, već da prijetnja bezbjednosti Sjedinjenih Država možda dolazi sa drugih mjesta, naravno da je i tu došlo do novog orijentisanja. Ovo političko orijentisanje, ili da kažemo fokusiranje na Kinu i istočnu Aziju, je nešto što je počelo prije Trampa, ali ne sa takvom agresijom, kakva je sada u konfrontaciji sa Kinom.

Šta to znači za njemačku politiku?

Po mom čvrstom ubjeđenju, prvo treba da prepoznamo da je Evropa naš nacionalni interes. Možda je baš korona-kriza pokazala koliko je važna evropska saradnja. Tome u prilog ide, za mnoge neočekivana, ali hrabra odluka evropskih šefova država ili vlada o uspostavljanju važnog fonda za obnovu. Ja vidim da postoje zajednički evropski napori na primjer kod razvoja i proizvodnje vakcina, raspodjele vakcina, kada su bolnice u pograničnim oblastima prepune a s druge strane granice još uvijek ima slobodnih kapaciteta. To znači da Evropa uči iz krize i nadam se da će naučeno opstati. Ali, investirati u Evropu, to je zadatak pred kojim ja uvijek vidim Njemačku.

Odnedavno je odnos prema Rusiji na najnižoj tački, otkako je otrovan Aleksej Navalni. Jeste li zabrinuti?

Zabrinut sam zbog trovanja Navalnija. Ali, moje brige sežu dalje u prošlost. Naravno da to povezujem sa aneksijom Krima portivnoj međunarodnom pravu, gdje me zapravo plaši to što u Moskvi nisu ispravno shvatili koliki je to šok izazvalo u Evropi, i to ne samo u istočnoj Evropi. Ono što je uslijedilo nisu bile promjene na bolje: sve veći pritisak na opozicionare u Rusiji, gdje su neki morali da strahuju za vlastiti život…ili ga izgubili; pa do ubistva u Zoološkom vrtu i Navalnog. To nas je odvelo u situaciju u kojom smo se bez sumnje još više udaljili. Ne smijemo da dopustimo da se s ovim procesom otuđenja nastavi. Naša istorija u Evropi, ali i geografska pozicija sa Rusijom kao susjedom, zahtjeva da se konstantno traže mogućnosti da joj se nekako suprotstavi. Ali, to ne može da se promijeni jednostrano, jer to zahtijeva volju i razumijevanje i ruske strane.

To zvuči kao da je nema dovoljno.

Da, s moje tačke gledišta je ima malo.

Kada pogledamo na razvoj situacije u SAD, u Rusiji i Kini – pozivi da Njemačka preuzme vodeću su sve glasniji. Za koliko vođstva je Njemačka spremna?

Nama u Njemačkoj je potrebno razumijevanje da je ova zemlja – Njemačka – važna u Evropi. Ako mi investiramo u Evropu, investiraće i drugi. Zbog naše geografske pozicije i istorije, mi imamo zadatak da gradimo pojedine mostove, koje je neophodno izgraditi između istoka i zapada u Evropi. Takođe i da prevaziđemo neke nesporazume i pukotine iz prošle godine. Ali, ono što je najvažnije je da mi moramo da investiramo u bezbjednosnu politiku u Evropi. To znači učiniti Evropu snažnijom s jedne strane, a s druge značajno jačati evropski stub unutar Nato, kao što sam već nedavno govorio. I jedno i drugo je neophodno.

Gospodine predsjedniče, sljedeće godine su izbori za Bundestag u Njemačkoj. Time se završava i politička era Angele Merkel. Ne gubi li Njemačka sa saveznom kancelarkom u uticaj u Evropi i na internacionalnom planu?

Prvo, to je normalno da kada je neko nakon toliko godina u Vladi imao mogućnosti da skuplja političko iskustvo, i što je još važnije gradi političku mrežu u svim evropskim državama i mnogo šire… ko god da bude nasljednik, radiće drugačije. U tom smislu su to krupni koraci koje bi trebalo nasljednik da napravi, što ne znači da su nasljedniku ili nasljednici uskraćene mogućnosti da s godinama izgradi sličan uticaj. Ali, to nije jednostavano, jer je izazov ogroman.

Gospodine predsjedniče hvala Vam na razgovoru.

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android