Šta je palestinska Nakba i zašto je važna?

Šta znači Nakba?

Arapska riječ Nakba znači katastrofa. U svjetlu izraelsko-palestinskog sukoba, termin Nakba ili Al Nakba odnosi se na Palestince koji su izgubili svoju domovinu tokom ili nakon arapsko-izraelskog rata 1948. godine.

Smatra se da je oko 700.000 ljudi na području koje pripada današnjem Izraelu ili pobjeglo ili protjerano iz svojih domova. Mnoge palestinske izbjeglice u inostranstvu bez državljanstva su sve do danas.

Šta je Dan Nakbe?

Petnaestog maja 1948. počeo je arapsko-izraelski rat i već dugo je to dan kada Palestinci izlaze na ulice i protestuju protiv raseljavanja. Mnogi nose palestinske zastave, donose ključeve svojih nekadašnjih kuća ili nose transparente sa simbolima ključeva. Ključevi su simbol nade u povratak kući i ono što zajednica vidi kao svoje pravo na povratak.

U prošlosti su neki protesti prerastali u nasilne sukobe. Izrael optužuje Hamas i druge organizacije koje su u Evropskoj uniji i drugdje na spisku terorističkih organizacija, da koriste taj dan za promovisanje svojih ciljeva.

Izraz „Dan Nakbe" skovao je 1998. godine tadašnji palestinski vođa Jaser Arafat. Taj datum on je odredio kao zvanični dan za obilježavanje gubitka palestinske domovine.

Zašto su Palestinci morali da odu?

Sve do kraja Prvog svjetskog rata Palestina je bila pod turskom vlašću kao dio Osmanskog carstva. Nakon toga, pala je pod britansku kontrolu, takozvani „britanski mandat". U tom periodu sve veći broj Jevreja iz čitavog svijeta doseljava se na to područje, smatrajući ga svojom pradomovinom: Erec Izraelom, obećanom zemljom u kojoj su Jevreji oduvijek živjeli, iako ih je tada bilo mnogo manje.

Nakon iskustva Holokausta u nacističkoj Njemačkoj, Generalna skupština UN usvojila je „Plan podjele Palestine". Arapska liga je taj plan odbacila, ali ga je Jevrejska agencija za Palestinu prihvatila i 14. maja 1948. godine proglašena je država Izrael.

Reakcija je bila da je koalicija pet arapskih država objavila Izraelu rat ali je na kraju 1949. poražena od strane Izraela. Još prije rata, između 200.000 i 300.000 Palestinaca već je bilo napustilo to područje ili je sa njega protjerano tokom borbi, a još 300.000 do 400.000 Palestinaca je raseljeno. Njihov ukupan broj procenjuje se na oko 700.000 ljudi.

Tokom rata je uništeno više od 400 arapskih sela. Kršenja ljudskih prava počinjena su s obe strane, masakr u Deir Jasinu, selu na putu između Tel Aviva i Jerusalima, urezan je u palestinsko sjećanje sve do danas. Ubijeno je, kako prenosi Njemačka centrala za političko obrazovanje, više od 250 ljudi. To je izazvalo strah među Palestincima i natjeralo mnoge da napuste svoje domove.

Do kraja rata, Izrael je držao oko 40 odsto područja prvobitno namijenjenog arapskim Palestincima planom podjele UN-a iz 1947.

Gdje su Palestinci otišli?

Većina Palestinaca završili su kao izbjeglice bez državljanstva u Pojasu Gaze, u okupiranoj Zapadnoj obali i u susjednim arapskim zemljama, a samo je manjina otišla dalje u inostranstvo.

Do danas je samo mali broj Palestinaca zatražio ili dobio druga državljanstva. Kao rezultat toga, velika većina od trenutno oko 6,2 miliona Palestinaca na Bliskom istoku ostala je bez državljanstva i to čak i u trećoj ili četvrtoj generaciji.

Gdje oni danas žive?

Prema Agenciji UN za palestinske izbjeglice UNRWA, većina Palestinaca u regionu još uvek živi u izbjegličkim kampovima koji su se vremenom pretvorili u izbjegličke gradove. Uglavnom su smješteni u Pojasu Gaze, na okupiranoj Zapadnoj obali, ali i u Libanu, Siriji, Jordanu i istočnom Jerusalimu.

Procjenjuje se da se međunarodna palestinska dijaspora povećala na nekih šest do sedam miliona ljudi. Ako je to tačno, ukupan broj Palestinaca se kreće oko 13 miliona ljudi. Međutim, ne postoji neko globalno tijelo, koje prati Palestince u dijaspori i tačni podaci nisu dostupni.

Šta predstavlja deklarisano pravo Palestinaca na povratak?

Prema Rezoluciji 194 Generalne skupštine Ujedinjenih nacija iz 1948, kao i Rezoluciji UN 3236 iz 1974. i Konvenciji o statusu izbjeglica iz 1951, Palestinci koji se smatraju palestinskim izbjeglicama imaju „pravo na povratak".

Izrael međutim odbacuje „pravo na povratak" za Palestince navodeći da bi to značilo kraj identiteta Izraela kao jevrejske države. Izrael negira odgovornost za raseljavanje Palestinaca i istovremeno ističe da je između 1948. i 1972. oko 800.000 Jevreja protjerano ili su morali da pobjegnu iz arapskih zemalja poput Maroka, Iraka, Egipta, Tunisa i Jemena.

Da li postoje prijedlozi za rješenje?

U proteklih 75 godina pojavljivali su se različiti pristupi rješavanju palestinskog pitanja. Najprisutnije rješenje ostaje ono o dvije države s Izraelom i budućom Palestinom, koje dijeli Jerusalim na dva glavna grada. Međutim, s obe strane postoje sumnje u realizaciju tog projekta.

Međunarodna zajednica kritikuje Izrael zbog izgradnje sve većeg broja jevrejskih naselja na okupiranoj Zapadnoj obali, što bi moglo da isključi mogućnost formiranja ujedinjene palestinske teritorije.

U opticaju su i drugi prijedlozi, poput priznavanje statusa izbjeglica od strane Izraela i kompenzacija, ali bez prava na povratak. Ili ograničeno preseljenje. Ili sistem sa dva pasoša u jednoj državi. No, rješenje, koje ima izgleda na realizaciju, za sada nije na vidiku.

Međutim, u svjetlu rata između Izraela i Hamasa u Gazi, koji je izazvan Hamasovim terorističkim napadom na Izrael 7. oktobra 2023. godine, čini se da je opipljivo rešenje dalje nego što je bilo decenijama.

Ovaj članak je prvi put objavljen 15. maja 2023, a ažuriran je 14. maja 2024. u skladu s događajima u Gazi.

Članak je originalno objavljen na engleskom.

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu