Šok i rez

Pobjeda, i to neočekivano ubjedljiva pobjeda Donalda Trampa, izazvala je paralizu. U najmanju ruku, u Evropi i Nemačkoj. Tu, očigledno, vladaju nedoumica, zapanjenost i užasnutost. I to uprkos svom trudu da se transatlantski odnosi sačuvaju kao važni. Pravi moto za ove prve sate poslije događaja glasi, uprkos svemu: niko zaista ne poznaje Donalda Trampa. Naravno, njegove namjere, ideje i planovi, poznati su iz predizborne kampanje, kao i njegov neotesani stil. Njegovi izgredi, kao i njegova zapaljiva retorika, mačizam i rasizam. No, u izbornoj noći vidjeli smo takođe da se on, nakon kampanje pune uzajamnog blaćenja, trudi da Ameriku pomiri sa njom samom, kao i da bude fer prema partnerima širom svijeta. Naprosto, mora se sačekati.

Niko nije bio spreman za Trampa

Uprkos tome, u zapadnim prijestonicama, naravno i u Berlinu, Trampova pobjeda jeste najgori mogući scenario. Na to niko nije bio spreman. I niko ne zna ko će ubuduće da odlučuje u spoljnoj, bezbjednosnoj, odbrambenoj politici ili u oblasti zaštite životne sredine. Tramp je, naime, u Republikanskoj partiji autsajder. On se ne oslanja na poznate stranačke uglednike i korifeje. On nema neformalna poznanstva sa njima, niti otvorene kanale za komunikaciju. To cijelu stvar ne čini jednostavnijom, jer Tramp će se najvjerovatnije okružiti ljudima koji su na političkom parketu uglavnom neiskusni i nisu umreženi. 

To će imati posljedice: u ekonomskoj politici, u kojoj se prije svega radi o slobodnoj trgovini širom svijeta. U spoljnoj i bezbjednosnoj politici gdje je riječ o Iranu, o samorazumljivoj poziciji Vašingtona na Bliskom istoku. Radi se i o krhkom odnosu sa Rusijom i Kinom, i o tome da li će se Amerika prema tim dvjema velesilama definisati kao partner ili kao rival. Da li je za Sjedinjene Američke Države NATO i dalje kolektivni sistem bezbjednosti Zapada? Da li Tramp stoji iza tog savezništva? Ili vjeruje da Evropljani moraju više da plate za svoju bezbjednost? To je test opterećenja za Zapad.

Tramp ne pripada staroj eliti

Novi američki predsjednik je velika nepoznanica. On je, paradoksalno, otjelotvorenje trijumfa provincije nad metropolom, mada je u stvari milijarder iz Njujorka. To je pobjeda sela nad gradom. Unutrašnjepolitički gledano, on nije čovjek dosadašnjih elita. Zato neće biti lako naći načina da mu se pristupi. No, ovaj šok koji je sve paralisao, ima u sebi i nešto dobro. On vodi ka trezvenosti.

Proći će dovoljno vremena do januara kada će Donald Tramp da se useli u Bijelu kuću kao 45. predsjednik Sjedinjenih Država i svi mogu da se za to pripreme. Trampova pobjeda je rez, možda čak i istorijska skretnica. Međutim, to ne mora da znači kraj dosadašnjoj saradnji Zapada. Ali biće u svakom slučaju neugodno, jer je sigurno samo jedno: da je Tramp atipičan.