Anis Amri navodno ubijen u Milanu

DW: Anis Amri, osumnjičen za terorostički napad kamionom na božićni sajam u Berlinu, je već mjesecima bio jedan od 550 muškaraca, koji predstavljaju prijetnju za Njemačku. Bez obzira na tu činjenicu, on je bio na slobodi. Sada je stigla vijest, koju prenosi italijanska novinska agencija Ansa,  da je ubijen u Milanu. Činjenica da se u Njemačkoj nije znalo da je 4 godine bio u italijanskom zatvoru se doima poput masivnog zakazivanja države?

Rafael Behr: Reći da je država zakazala je masivna optužba. Mene iritira što postoje mnogi akteri i što jedni ne znaju šta drugi rade. Stoga to za mene nije zakazivanje kompletne države, već je to ispreplitanje različitih birokratskih barijera, koje dovodi do propusta odnosno rupa u mreži. Mreža za ulov potencijalnih terorista je zategnuta, ali ne tako jako kao u totalitarnim državama. Moja mašta ne ide tako daleko da mislim da je to bilo namjerno, ali mnoštvo nadležnih organa dovelo je do toga da se određeni ljudi provuku kroz mrežu.

Kako je moguće da neko sjedi u zatvoru u kojem čeka na izgon i da nakon dva dana bude pušten na slobodu unatoč činjenice da je njegov zahtjev za azil odbijen? Kakav je onda smisao zatvaranja ljudi u cilju izgona? 

Nakon što se nešto desi, uvijek smo pametniji. Sada se mukotrpno nastoji rekonstruirati šta se zapravo desilo. Kada nadležna služba donese odluku o izricanju pritvora u cilju izgona, aktivira se policija. Osoba se locira, identificira i privede u zatvor. Potom se još jednom pretresa njegov slučaj. I onda se odjednom povuče kočnica i kaže: Stop, pa on nema nikakvih papira, ne možemo ga prisilno vratiti. U tom slučaju nadležne vlasti ga moraju pustiti na slobodu. Policajci to često rade nerado i stisnutih zuba ali drže se zakona.

Anis Amra - osumnjičeni za teroristički napad u Berlinu proveo je 4 godine u italijanskom zatvoru jer je zapalio jednu školu. Kako to nije bilo poznato njemačkim vlastima?

Mi znamo naravno da policijski sistemi informisanja u Evropi nisu usklađeni, koordinirani i homogeni. Moguće je da su informacije ostale samo u nacionalnim granicama odnosno u okvirima jedne zemlje. Ja međutim ne mogu da odgovorim na pitanje zbog čega njemačke vlasti nisu imale nikakva saznanja o boravku Anisa Amre u Italiji.

Šta uraditi sa migrantima koji su došli bez ličnih isprava?

Moramo li ponovo razmisliti kako postupati sa osobama koje nemaju lična dokumenta. Veoma je lako 'ostati bez dokumenata', kako bi se izbjeglo prisilno vraćanje?

Napraviti od sebe anonimnu osobu je stari trik, kako bi se izbjeglo da vlasti otkriju s kim imaju posla. Toga je uvijek bilo. Od 2015. imamo jako politiziranu debatu o tome da ljudi masovno bez ličnih dokumenata ulaze u Njemačku - dakle bez kontrole države. Jedno vrijeme je to bilo tako. Nisam siguran da li je to razlog što se preispituje cijela filozofija kontrole osoba.  To je momentalno veoma škakljiva tema. Ne vidim međutim da tome ima alternative.

New York Times je izvjestio da Anis Amri stoji na listi osoba kojima je zabranjen let za SAD. Osim toga on je najmanje jedan put bio u kontaktu sa IS-om i rešerširao u internetu na temu eksploziv. Očito da njemačke vlasti nisu ništa o tome znali ili nisu reagovale? Ko je trebao da traži a ko da daje informacije?

Amerikanci na svojim listama imaju puno više osoba kojima je zabranjen ulazak u zemlju. Samo jedan mali dio njih je u Njemačkoj označen kao prijetnja. Amerikanci imaju druge kriterije, po kojima nekoga stavljaju na crnu listu.

Nevjerovatno je i da je više puta kažnjavani suosnivač Pegide Lutz Bachmann već dva sata nakon napada u Berlinu  znao za porijeklo osumnjičenog počinioca. Bachmann se pozivao na interne informacije iz sjedišta berlinske policije. To zvuči poput desno-ekstremnih veza u policiji?

Tu sumnju ja ne mogu pobiti. Tu postoji još jedan trag. Visoki isljednici su rekli da ne mogu reći manje od toga što već znaju. Čini se da je međutim Bachmann bio jedini koji je više znao i zna o najekskluzivnijim informacijama iz policijskog aparata. Ono što me je iznenadilo je što su informacije o navodnim papirima Anisa Amrija pronađenim u kabini kamiona, tek kasnije objavljene u javnosti. Kada se mjesto zločina pretražuje, onda se takvi dokumenti pronađu brzo a ne nakon 48 sati. Stoga me ne bi iznenadilo da je policija ranije imala informacije o identitetu Anisa Amrija, nego što je to saopšteno javnosti. Bilo bi međutim alarmantno kada bi se ispostavilo da su informacije proslijeđene jednom desnom ekstremisti. Ne mogu isključiti mogućnost da Bachman ima simpatizere u redovima policije. Na početku sam mislio da on to tvrdi jer želi da se napravi važan. Ali da se to i potvrdilo je nevjerovatno. U najmanju ruku to bi trebalo alarmirati berlinsku policiju.

Rafael Behr je profesor kriminalistike na Akademiji na Policijskoj akademiji u Hamburgu. 

Intervju vodio Volker Wagener