Zašto protestuju mladi u zemljama Maghreba?
12. januar 2011Nezaposlenost, sve veće cijene životnih namirnica, nedostatak bilo kakve perspektive, ekonomska nejednakost i političke represije razlozi su zbog kojih mladi ljudi izlaze na ulice u obje ove zemlje Maghreba.
Suzavac i zapaljene automobilske gume – neobične slike iz Tunisa, koji je za većinu Nijemaca do sada važio kao omiljena destinacija za godišnji odmor. Neobične su dimenzije protesta koji su u međuvremenu zahvatili više gradova u toj zemlji. Slične scene dolaze i iz Alžira. I tamo prije svega mladi izlaze na ulice. Jedan od demonstranata je i 27-godišnji Rafik iz tuniskog grada Tala. On već tri godine pokušava uzaludno da nađe posao:
„Dobiti posao znači platiti mito ili imati odgovarajuće veze. Ako to nemaš, onda nećeš dobiti ništa. I ako se uz to još žališ, onda će te strpati u zatvor.“
Ne tjera samo nezaposlenost mlade na ulice
A bez posla, mladima mnogo toga ostaje nedostižno, počev od stana, preko ženidbe, pa do bilo kakvih drugih perspektiva u budućnosti. Već duže vremena u Tunisu i Alžiru ali i u susjednom Maroku važi pravilo: onaj ko može - taj se legalno ili ilegalno iseljava u Evropu. No, ne tjera samo nezaposlenost mlade na ulice, nego i politički pritisak i takozvana „Hogra“ – to je osjećaj srama do kojeg dolazi zbog omalovažavanja. Tako je sve i počelo prije nekoliko nedjelja u Tunisu, gdje je jedan mladić sam sebe zapalio, jer je više puta bio šikaniran od strane vlasti. O „Hogri“ se govori i u Alžiru. Tamo je došlo do pljački prodavnica i paljena simbola blagostanja. Ta zemlja uopšte nije siromašna, već spada u najveće izvoznike nafte i zemnog gasa na svijetu. Politolog i ekspert za Alžir Werner Ruf o tome kaže:
„Alžir je uzduž i poprijeko korumpirana zemlja. Tamošnja elita stavlja ogroman novac u vlastiti džep ili kupuje neproduktivne stvari kao što je oružje.“
"Imamo pravo na posao, lopovske bande"
Mladi na cenzuru medija od strane države najčešće reagiraju uz pomoć mobitela i facebooka. O tome kako to funkcionira Belgacem Sayhi, učitelj iz grada Tala, kaže:
„Imam mobitel sa kamerom i pristup facebooku. Slikam proteste na ulicama, uzimam izjave svjedoka i stavljam ih na facebook. Pozivamo se i na međunarodne agencije kako bismo prekinuli tu izolaciju.“
"Imamo pravo na posao, bando lopovska“, glasi slogan demonstranata u Tunisu. Da li sve to može dovesti do smjene tamošnjeg režima? Njemački ekspert za Maghreb Thomas Schiller vjeruje da još nije došlo vrijeme za to:
„Problem je što nema alternative. Kako u Alžiru tako i u Tunisu nema vjerodostojne alterantive sadašnjem političkom sistemu. Nemiri su zbog toga izazov za tamošnje vlade da urade više kako bi širokim slojevima tamošnjeg stanovništva omogućili da sudjeluju u blagostanju i ubiranju plodova uspješnog privrednog razvoja.“
Autori: Chamselassi Ayari / Loay Mudhoon / S. Tanović
Odg. urednica: Jasmina Rose