Zašto Nijemci sve češće biraju poziv njegovatelja?

Alexa Schumann je mislila da zna šta može očekivati ​​kada je odlučila da se obrazuje za njegovateljku. Ova 25-godišnjakinja je sve do trenutka kada je pandemija paralizovala turistički sektor, imala stalni posao u hotelskom menadžmentu na jednom ostrvu. Tražila je neku alternativu i odlučila da se prekvalifikuje: za zanimanje medicinske sestre. "Svjesno sam odabrala sistemski relevantnu profesiju. I pošto sam stalno slušala o nedostatku medicinskog osoblja u sektoru njege starih i iznemoglih, pomislila sam: tamo sada traže radnike."

Nekoliko članova njene porodice već je radilo je u tom sektoru zdravstva. Schuman je, kaže, imala grubu predstavu o tome šta je može očekivati. „Bilo mi je jasno da je to fizički i psihički zahtjevan posao sa fleksibilnim radnim vremenom. Ali o tome kako sve u stvarnosti izgleda nisam mogla ni sanjati." 

Iskrivljena preodžba o radnoj svakodnevici 

I za Lenu Wahlen iz Kelna, zanimanje medicinske sestre je zapravo bio drugi izbor. Budući da prosjek njenih ocjena nije bio dovoljno dobar za poziv nastavnice u osnovnoj školi, odlučila se 2013. godine školovati za njegovateljku. „Željela sam raditi nešto na socijalnom planu, nešto što bi predstavljalo dobrobit za društvo", kaže ova 28-godišnjakinja. Međutim, njena predstava radne svakodnevice bila je potpuno iskrivljana.

„Već nakon samo nekoliko mjeseci nazvala sam majku i rekla joj da mi malo fali da odustanem. Tada je na njenom odjeljenju umro jedan od pacijenata, koga su Lena i njena kolegica oprale i pripremile. "Praktično smo odali poslednju počast jednoj osobi. I ono što me toliko šokiralo je da smo bukvalno imale samo deset minuta."

„Krećemo se ka katastrofi"

Edith Kühnle zna za mnogo takvih priča. Ona je na čelu Bonskog udruženja njegovatelja i zdravstvenih radnika, u sklopu koga, između ostalog, djeluje i škola za njegovatelje. Poseban izazov za one koji se obrazuju predstavljaju okvirni uslovi rada u bolnicama i ustanovama za njegu. „Nema dovoljno osoblja. To ima za posljedicu da oni koji se obrazuju često ne dobijaju praktična uputstva koja su im potrebna", kaže Kühnle. Mnogi od njih su frustrirani jer nisu u stanju da pruže svakodnevnu njegu na način na koji su naučili. "Kažu mi: svjesno smo se odlučili da radimo ovaj posao, ali…"

Ona zahtijeva od političara poseban investicioni program koji bi omogućio institucijama da dobro obuče osoblje i kasnije ga zadrže. Ideja je mnogo: početna plata od 4000 eura, poreske olakšice za negovatelje ili sedmica sa radnim vremenom od samo 35 sati, kako bi se oni rasteretili. "Sa moje tačke gledišta, krećemo se ka katastrofi", kaže Kühnle. "Ne znam ko će nas za 20 godina njegovati."

 Mnogi odustaju

U 2021. godini 61.458 osoba u Njemačkoj započelo je obrazovanje za njegovatelje, pokazuju podaci Saveznog zavoda za statistiku. To je sedam posto više nego 2020. godine. Na web-stranici Saveznog ministarstva za porodicu, starije, žene i mlade, ti podaci se tumače na sljedeći način: „Brojevi pokazuju da su novi obrazovni smjerovi za njegovatelje po Zakonu o njegovateljskim zanimanjima atraktivni, kao i da mjere za popularizaciju tih zanimanja imaju efekta."

Međutim, ne završavaju svi započeto obrazovanje. A neki kasnije napuštaju posao. Schumann je izobrazbu za njegovateljku počela 2020. godine i kaže da je pola njenog razreda već odustalo od daljeg školovanja. Njegovateljka Wahlen kaže da je u njenom razredu bilo mnogo maturanata koji su željeli poboljšati svoj numerus clausus za studij medicine i nisu namjeravali duže vrijeme ostati u toj struci.

Borba za bolje uslove rada

Alexa Schumann i Lena Wahlen, uprkos svemu, ostaju u toj struci. Obje su našle svoj sopstveni put da se nose sa sistemom. Schumann je aktivna u strukovnom sindikatu, učestvovala je i u štrajku na univerzitetskim bolnicama u Sjevernoj Rajni-Vestfaliji tokom koga su zahtijvane dodatne olakšice. "Ja sam borac te kroz radne sporove i privlačenjem političke pažnje nastojim promijeniti zdravstveni sistem. Zato ne odustajem i prolazim kroz sve to."

Wahlen je rad u smjenama na odjeljenju za njegu zamijenila poslom u takozvanoj funkcionalnoj službi. Nakon nekoliko godina, kako kaže, primijetila je da zbog posla zapostavlja sopstveno zdravlje i društveni život. Rado bi, naglašava, radila skraćeno radno vrijeme. Sa neto platom od 1800 eura mjesečno tokom prve dvije godine rada, međutim, to finansijski nije bilo moguće. Želja joj je, kaže, da stekne akademsko zvanje u njegovateljskoj profesiji, te mogućnost da se specijalizuje kao medicinska sestra, kako bi mogla preuzeti veću odgovornost, ali i više zarađivati.

"Ovo je sjajan posao, strukovno zanimljiv, a pomaže da se dalje razvijaš i kao osoba." To je, kaže Wahlen, jedini razlog zašto nikada nije odustala.

fs/wdr/tagesschau

Pratite nas i na Facebooku, na Twitteru, na YouTube, kao i na našem nalogu na Instagramu