Zaostavština "Pijaniste" iz filma Romana Polanskog
24. septembar 2020
U novembru 1944. jevrejski Poljak Wladyslaw Szpilman neko se vrijeme skrivao u ruševinama Varšave kada ga je jedan oficir njemačkog Wehrmachta uhvatio u potrazi za hranom. Szpilman je iscrpljen i ne može pobjeći. Ali njemački oficir mu ne namjerava naštetiti. Umjesto toga ga pita: "Šta ste po zanimanju?" Szpilman odgovara: "Pijanist." Kao dokaz, on treba nešto odsvirati na raštimanom klaviru. Ukočenih, prljavih prstiju i straha da bi zvukovi klavira mogli privući pažnju pristalica SS-a, odsvirao je Šopenov (Chopin) "Nokturno u C-molu".
Tako je to zabilježio u svojim memoarima Wladyslaw Szpilman. Roman Polanski snimio je film na osnovu Szpilmanove priče 2002. godine, tako da je Szpilman mnogima postao poznat kao "Pijanist". Dirljivu istoriju njegovog džepnog sata možete pročitati u Szpilmanovim bilješkama, napisanim 1945. godine. Tu je zabilježeno sve što je doživio od 1939. godine do oslobađanja Varšave u zimu 1944./1945. skupa sa dirljivom pričom o njegovom džepnom satu. Sada se ovaj sat nalazi na aukciji u Varšavi, zajedno s jednim od njegovih kasnijih klavira, manuskriptom sa ručno napisanim kompozicijama, nalivperom i drugim stvarima.
Spasilac nije uzeo sat
Srebrni sat - njegovo "jedino blago", kako piše - bilo je ono što je Szpilman želio pokloniti svom njemačkom spasiocu. Zato što ga Wilhelm Adalbert Hosenfeld, poznat kao Wilm, nije izdao, već mu je - naprotiv - pomogao da pronađe sigurnije skrovište i davao mu hranu i novine i na kraju čak i toplu deku. Hosenfeld, kojeg Szpilman opisuje kao "napola sramežljivo, skrušenog i punog srama", nije želio uzeo sat. Szpilmanu je preostalo samo da ponudi svom spasiocu da mu pomogne, ako to ikad bude potrebno. Otkrio mu je svoje ime, ali tada nije saznao za njegovo njemačko.
Kao što se kasnije pokazalo, Hosenfeld je pomagao i drugim Jevrejima tokom svoje službe u Varšavi. Ali kad je njemački kapetan dospio u sovjetsko zarobljeništvu, ni Szpilman ni drugi preživjeli nisu mu mogli pomoći da dođe na slobodu.
Kada je Szpilman 1950. otkrio kome duguje život, založio se za Hosenfelda kod čovjeka koji je bio vrlo moćan u poslijeratnoj Poljskoj. Tako je barem napisao Wolf Biermann, koji je vodio razgovor sa Szpilmanom i zabilježio to u eseju "Most između Wladyslawa Szpilmana i Wilma Hosenfelda uz 49 crtica".
Međutim, drugovi iz Sovjetskog Saveza nisu htjeli pustiti Hosenfelda na slobodu. Umro je 1952. godine u logoru za ratne zarobljenike u Staljingradu.
Wilmu Hosenfeldu posthumno odata počast u Yad Vashemu
Szpilmanov sin Andrzej, koji sada organizira licitaciju predmeta iz očeve zaostavštine, založio se kao ranije i njegov otac, da Hosenfeld posthumno u Muzeju žrtvama holokaustu Yad Vashem u Jeruzalemu bude uvršten u "Pravednike među narodima". Do toga je došlo 2008. godine. Hosenfeld je primljen u red odlikovanih nejevreja koji su se za vrijeme nacističkog režima zalagali za Jevreje, rizikujući vlastiti život kako bi ih spasili od smrti i ubistava.
O spašavanju svog oca i sudbini ostalih članova familije s očeve strane Andrzej ima saznanja isključivo iz očeve knjige. Tokom Andrzejevog djetinjstva, otac nikada nije pričao o tome kako mu je uspjelo pobjeći iz Varšavskog geta 1942. godine. Ostatak porodice, međutim, morao je ući u vagone koji su ih odvezli u logor za istrebljenje Treblinka.
Vjerni pratioci u getu: sat i nalivpero
Tada je za Wladyslawa Szpilmana započelo strašno razdoblje patnje. Gladan se skrivao na različitim mjestima od nacista; prvo u getu, kasnije van geta, u napuštenim kućama u Varšavi, odsječenim od ostatka svijeta. To je još jedan razlog zašto je "istorijski" sat , njegova Omega, koji je bio toliko važan ocu, ponuđen na aukciji, rekao je Andrzej agenciji AFP. "Moj otac je napisao da bi navijao sat, kako bi znao koliko je sati. To je bila njegova jedina veza sa stvarnošću jer je živio u potpunoj samoći, izgubivši pojam o vremenu."
Wladyslaw Szpilman kupio je džepni sat, kao i nalivpero Montblanc, koje je također ponuđeno na aukciji, u Parizu 1937. godine. Oba predmeta imao je sa sobom u getu, a kasnije i u skrovištima u ruševinama grada. Varšavska aukcijska kuća Desa Unicum je u utorak (22.09.2020) na aukciji ponudila i svesku sa ručno ispisanim notama pijaniste sa njegovom kompozicijom "Zycie maszyn" (Život mašine) iz 1933. godine.
Sjećanje na kompozitora Szpilmana
Na aukciji u Varšavi prodat je ukupno 51 predmet iz zaostavštine Wladyslawa Szpilmana. Njegov kasniji klavir narke Steinway prodat je za 289.000 eura, srebreni sat za 55.000 eura a naliv pero za skoron 20.000 eura. Još se tačno ne zna da li je Muzej 2. svjetskog rata u Gdanjsku ili Muzej ubijenih poljskih Jevreja u Varšavi otkupilo neke od predmeta i koje. 555.000 eura, dobijenim na aukciji, sinovi Wladyslawa Szpilmana žele da ulože u projekte kojima bi sačuvali sjećanje na svog oca.
Činjenica da su kompozicije koje je napisao Wladyslaw Szpilman prije i nakon Drugog svjetskog rata u zapadnom svijetu gotovo nepoznate - uključujući filmske partiture, šlagere i simfonijska djela - "žalosti sina", piše u predgovoru očeve knjige. Možda je medijska podrška aukciji sada pomalo ispravila sliku o Wladyslawu Szpilmanu, koji je umro 2000. godine, tako da se sada zna da on nije bio "samo" interpretator" velikih majstora, već i da je sam bio kompozitor.
- Pogledajte video:
Wladyslaw Szpilman: Pijanist. Moje čudesno preživljavanje. Berlin: Ullstein Verlag, 6. izdanje 2003. - s predgovorom Andrzeja Szpilmana, odlomcima iz dnevnika Wilma Hosenfelda i esejom Wolfa Biermanna.