Zajednički život više generacija - življena raznolikost

Zajednički doručak dio je svakodnevnog rituala. Onaj ko može, silazi u devet ujutro u svijetlu zajedničku prostoriju u prizemlju. Svih jedanaest članova udruge "Living in Community Mendelstraße e.V." nisu uvijek tu, ali jest većina. "Ovdje uvijek imam nekoga s kim mogu razgovarati", kaže Heidemarie Mehlau. "Živimo zajedno unatoč svim našim razlikama", dodaje. I to je dobar osjećaj, kaže osamdesetogodišnjakinja koja živi sama. Pogotovo kada vam treba pomoć ili ste bolesni, dobar je osjećaj imati zajednicu iza sebe, kaže ona.

Waltraud (71) to kaže ovako: "Živjeti ovdje je kao dobitak na lutriji." Ona je dugo uživala u mirnom životu na selu, ali onda je poželjela promjenu. Ovdje, u Berlin-Pankowu, ovaj projekt stanovanja je pomalo poput života na selu: "Pomažete i brinete se o drugima, razgovarate o svakodnevnim stvarima", dodaje Waltraud, koja ne želi da joj spominjemo prezime u tekstu.

Jedanaest članova udruge ima od 13 do 90 godina. Oni žive različitost i imaju zajednički cilj: ne žele živjeti sami. Svoju zajedničku kuću imaju u velikom, modernom kompleksu novogradnji s ukupno 351 stanom. Mali otok u velikom projektu. Svaki član održava svoj vlastiti dio gdje stanuje. Oni su veličine između 43 i 100 četvornih metara i uglavnom su prilagođeni osobama sa poteškoćama u kretanju. Udruga zajedničkim snagama financira zajedničku prostoriju s TV-om i čajnom kuhinjom u kojoj se odvija i jutarnji ritual doručka. Riječ je o nekoj vrsti stambene zajednice s puno privatnosti. 

Cornelia Apel je nešto kao inicijator projekta. Ovaj 65-godišnjakinja je bila uključena u projekt još prije više od deset godina. Pronalaženje investitora koji je želio podržati projekt stanovanja za više generacija bilo je vrlo teško, kaže Apel. "Kontaktirala sam razne vrste zadruga i drugih poduzetnika. Često se nisu ni javljali", kaže ona. I u Njemačkoj je zajednički život više generacija još uvijek iznimka. Početkom 2014. godine ipak je potpisan ugovor o suradnji s berlinskom stambenom udrugom "Gesobau". Članovi udruge mogli su useliti u novi kompleks zgrada početkom 2019. godine. Tada ih je još bilo 13 predanih ljudi koji su tražili i našli novi dom u zajednici. Dvije članice udruge sada su umrle, objašnjava umirovljena njegovateljica Apel, koja se svojevremeno preselila sa suprugom koji je u međuvremenu preminuo. “Nisam se htjela osjećati usamljeno”, kaže umirovljenica govoreći o glavnom motivu angažiranja i useljenja.

Višegeneracijsko stanovanje – model za brzo starenje industrijskih društava?

Višegeneracijski život ima mnoge prednosti. Stanovnici ostaju neovisni. Za njih se nove prilike za kontakt pojavljuju unutar i kroz zajednicu. Raznolikost životnih iskustava, obrazovanja, hobija i zanimanja stanovnika zajednice poticajna je za sve. To doživljava i Heidemarie Mehlau: "Uvijek postoji neko s kim se može razgovarati i razmijeniti ideje." Svađa je, kaže, također dio toga. Ali obično se to, kako kaže, događa samo na sastancima stanara kada se govori o tehničkim pitanjima. Još jedna prednost višegeneracijskog života: Zaposleni roditelji mogu biti oslobođeni brige o djeci. Život u višegeneracijskim kućama takošer je jeftiniji od smještaja u ustanovi za skrb. 

Ingrid Meyer-Riegel bila je tu od samog početka. Od tada se 86-godišnjkinja više "ne boji biti sama". Projekte stanovanja za više generacija smatra perspektivnim. "Previše starih ljudi je usamljeno u društvu sa sve više samaca i starijih ljudi", kaže ona. 

I taj je trend globalan; posebno za visokorazvijena industrijska društva poput Njemačke. Udio 65-godišnjaka u odnosu na ukupno stanovništvo ubrzano raste. U Njemačkoj je udio ljudi starijih od 65 godina 21,8 posto, prema statističkoj agenciji "Eurostat". U Italiji je taj udio najveći u usporedbi s EU: 23,3 posto. Japan je pak lider. Ondje je udio starijih od 65 godina već 29,1 posto.

Brojna istraživanja pokazuju da se osjećaj usamljenosti povećava s godinama. Istraživanje instituta za istraživanje javnog mnijenja Forsa iz 2021. godine dolazi do zaključka da se svaka peta osoba starija od 75 godina ponekad osjeća usamljeno. Osobe starije od 80 godina u opasnosti su od socijalne izolacije.

Stoga je Joachimu Wirtzu već duže vrijeme bilo jasno da želi raditi na projektu zajedničkog stanovanja. Za njega je to bila "nesreća", kaže 74-godišnjak, koji nije mogao zamisliti život osim u raznolikoj zajednici. Od mladosti je uvijek živio u zajedničkim stanovima. Za njega je interesantna i okrepljujuća interakcija sa dvoje najmlađih članova, koji imaju 13 i 22 godine. "Dakle, niko me ne može izvući odavdje", sažima Joachim Wirtz.

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu