1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

YIHR: Ulicu nazvati po žrtvi, a ne po huškaču

13. decembar 2022

Inicijativa mladih za ljudska prava u Srbiji od vlasti u Beogradu traži da se Ulica Brane Crnčevića preimenuje u Ulicu Ružice Markobašić, koju su pripadnici JNA 1991. godine ubili na Ovčari kod Vukovara.

https://p.dw.com/p/4Kpas
 Ružica Markobašić - Strasse
Foto: Una Sabljaković/DW

„Smatramo grotesknim da, ne ulazeći u njegov literarni opus, po Brani Crnčeviću, promoteru Miloševićeve i Šešeljeve ratne politike, nosi ime bilo koje ulica, a posebno ne ona u kojoj se početkom devedesetih godina nalazilo jedno od sjedišta Srpske radikalne stranke (SRS), partije čiji su članovi bili pripadnici streljačkih odreda na Ovčari“, navela je Inicijativa mladih za ljudska prava (YIHR) Srbije u svom saopštenju.

Zbog toga su ulicu, koja je ime po Crnčeviću prije par godina dobila na prijedlog Aleksandra Vučića, sami već simbolično preimenovali – aktivisti YIHR su u subotu (10.12), na Međunarodni dan ljudskih prava, ploče sa nazivom ulice po Crnčeviću prelijepili plakatima na kojima je pisalo – Ulica Ružice Markobašić.

Prije toga su Komisiji za spomenike i nazive trgova i ulica grada Beograda podnijeli zvaničan zahtjev za preimenovanje te ulice u blizini Trga Slavija.

Svjedočenja pred Haškim tribunalom

Ružica Markobašić bila je u petom mjesecu trudnoće kada se 1991. godine sa stotinama drugih civila sklonila u bolnicu u Vukovaru. Pripadnici JNA došli su tamo tokom noći 19. novembra i dio civila odvozili autobusima.

„Bilo je vrlo mnogo ranjenika, nije bilo vode, nije bilo hrane, uopće nije bilo lijekova. Granatiranje je bilo vrlo često. Civili su dolazili u bolnicu jer nisu imali kamo drugdje otići zbog svog tog granatiranja. (…) Ljudi oko nas bili su jako arogantni, slavili su…“

To je, opisujući šta se događalo u vukovarskoj bolnici, rekla Ljubica Došen, rođaka Ružice Markobašić. To je bio dio njenog iskaza na suđenju nekadašnjem predsjedniku opštine Vukovar Slavku Dokmanoviću.

Ispričala je da joj je vojnik, koji je Ružicu Markobašić odveo u jedan od autobusa, poslije prišao i u ruku joj stavio 2.000 jugoslavenskih dinara. Kada ga je upitala zašto joj je to dao, odgovorio joj je: „Vama će možda trebati, a njoj sigurno više neće.“

Ni Ružicu Markobašić niti svog supruga, koji je takođe bio među odvedenim civilima, Ljubica Došen više nikada nije vidjela.

Ružica Markobašić, koja je identifikovana poslije ekshumacije na Ovčari 1997. godine, postala je simbol ubijenih trudnica tokom rata u Hrvatskoj i prošle godine ispred bolnice u Vukovaru podignut joj je spomenik.

Zašto ulica Brane Crnčevića?

Dio odgovora na pitanje zašto YIHR smatra da ime Brane Crnčevića ne bi trebalo da nosi nijedna ulica u Beogradu, može se naći u nekim od izjava tog poznatog književnika. Na njih je u izvještaju „Samoizolacija, realnost i cilj“ (2007) podsjetio Helsinški odbor za ljudska prava u Srbiji.

„Nismo do kraja razmrsili tu zamršenu misao da je pijemont preseljiv, da se sada srpstvo najviše zastupa u Krajini, Vukovaru, Sarajevu. Dugoročno gledano, srpstvo koje ne bi odbranilo srpstvo izvan Srbije, izgubilo bi mnogo“, izjavio je Crnčević za Ekspres politiku 1991. godine.

O njegovom doprinosu ratnoj propagandi i mašineriji je na suđenju Slobodanu Miloševiću svjedočio i novinar Dejan Anastasijević.

Vukovar: Na imanju Ovčara počinjen jedan od najstrašnijih zločina u ratovima devedesetih
Vukovar: Na imanju Ovčara počinjen jedan od najstrašnijih zločina u ratovima devedesetihFoto: Emica Elvedji/PIXSELL/picture alliance

„Pored toga što je bio književnik i još uvijek je, Brana Crnčević je u to vrijeme bio na čelu Matice srpske, koja je bila registrovana kao humanitarna organizacija i često je bio i u Hrvatskoj i u Bosni nakon toga. Međutim, poznato mi je i da ta humanitarna organizacija nije dijelila samo humanitarnu pomoć. Tu se radilo i o automobilima i na osnovu brojnih priča u to vrijeme, takođe i oružju“, rekao je Anastasijević.

Aktivnosti Brane Crnčevića iz tog perioda ušle su i u izvještaj Hjuman rajts voča (2006). „Iako navodno humanitarna organizacija, ona (Matica Srpska) je obezbjeđivala sredstva za bojište… Brana Crnčević, predsjednik Matice, obećao je da će finansirati nabavku 8.000 pušaka novcem iz inostranstva“, navedeno je u izvještaju ove međunarodne organizacije.

Sudski epilog

Nekadašnji oficiri JNA Veselin Šljivančanin i Mile Mrkšić su za zločine u Vukovaru pred tribunalom u Hagu osuđeni na kazne od deset odnosno dvadeset godina zatvora. Proces Slavku Dokmanoviću nije završen jer je preminuo u ćeliji uoči izricanja presude 1998. godine.

Pred sudom u Beogradu za zločin na Ovčari, gde su ubijene najmanje 193 osobe, osuđeno je 11 pripadnika Teritorijalne odbrane Vukovara i dobrovoljačke jedinice Leva supoderica.

Utvrđeno je da su bili pod komandom JNA, a dobili su kazne zatvora od pet do dvadeset godina.

Prošle godine su sudovi u Srbiji donijeli četiri pravosnažne presude kojima su članovima porodica žrtava sa Ovčare dosudili naknadu štete, što je značilo i da je Srbija priznala odgovornost JNA za zločin na Ovčari.

Kako YIHR navodi u saopštenju, to „priznanje bi bilo potpuno“ ako bi mjesto u javnom prostoru i kolektivnom sjećanju, umjesto „ratnih huškača poput Brane Crnčevića“, dobila jedna civilna žrtva ratnog zločina.

Pratite nas i na Facebooku, na Twitteru, na YouTube, kao i na našem nalogu na Instagramu