Vučić traži razumijevanje od EU i Ukrajine

Neformalna večera u Atini, na kojoj je učestvovalo 11 lidera balkanskih zemalja, Ukrajine i Moldavije, predstavljala je između ostalog i obilježavanje  dvadeset godina Solunske deklaracije.  Ali, upravo je već ta činjenica bila dobar pokazatelj koliko su Srbija i zemlje regiona zapravo daleko od članstva u Evropskoj uniji, jer je iz tog društva 2003. godine, jedino Hrvatska postala punopravna članica EU.

Ukoliko se dalje analiziraju susreti i izjave tokom tog neformalnog skupa, vidljivo je da je tema proširenja EU, koliko god bila prisutna, očito bila u drugom planu. Na tu činjenicu je ukazao i predsjednik Narodne stranke Vuk Jeremić, koji smatra da „EU više nije spremna na prijem novih članova, uprkos ceremonijalnim zaklinjanima“ i primjetio da je „u Atini tim povodom nedostajalo malo više iskrenosti“.

-pročitajte još:  Večera u Atini: Zelenski je bio glavni gost

Malodušno o evrointegracijama

Ako se baci pogled na utiske predsjednika Srbije Aleksandra Vučića sa tog skupa i tu je primjetno mlako raspoloženje kada je o temi evropskih integracija riječ. Predsjednik Srbije je ocijenio da su nerealna očekivanja pojedinih zemalja kako će prekosutra postati članice, jer, kako kaže, „deset zemalja finansira sve ostale članice Unije i to je razlog što ne primaju nove“.

Daleko veću pažnju ipak je izazvao susret Vučića i predsjednika Ukrajine Volodimira Zelenskog, na kojem je ponovljena podrška teritorijalnom integritetu Ukrajine i razgovor ocijenjen kao „dobar i otvoren“.

Međutim, ističe se da je iz zajedničkog teksta Deklaracije, zbog protivljenja Aleksandra Vučića, izbačena formulacija o pozivu na uvođenje sankcija Rusiji. Pojedini izvori već upozoravaju da to nije tačno i da takva formulacija nije ni bila planirana u tekstu deklaracije. Ministar spoljnih poslova Srbije Ivica Dačić pak tvrdi da je to tačno i da mu je „predsjednik Vučić pokazao oba dokumenta na kojima se to vidi“.

Izvjestiteljka Evropskog parlamenta za Kosovo Viola fon Kramon, pozivajući se na ukrajinske izvore, tvrdi da se Vučić sastao sa Zelenskim kako bi vršio pritisak: isporuke oružja u zamjenu za nepriznavanje Kosova. Kramon ocjenjuje da je to rizičan politički potez za Ukrajinu.

Aleksandar Vučić je sa svoje strane naglasio da su mu premijer Grčke Kirjakos Micotakis, koji je bio i domaćin sastanka, kao i ukrajinski predsjednik Vladimir Zelenski, naveli da te dvije zemlje neće mijenjati svoj stav o priznanju nezavisnosti Kosova.

Iste stare priče

„Ponavljanje priče o perspektivi evropskog članstva umara, ne samo zemlje kandidate, nego i same članice Evropske unije“, primjećuje za DW Naim Leo Beširi, direktor Instituta za evropske poslove.

„Posljednje obećanje koje smo imali odnosilo se na 2025. godinu, ali naravno da je jasno da od toga nema ništa. Teoretski bi pojedine zemlje mogle za pet godina da postanu članice Unije, ali za to je potreban ozbiljan rad na reformama“, kaže Beširi.

Kada je riječ o susretu Vučića s predsjednikom Ukrajine, Beširi smatra kako „djeluje da Aleksandar Vučić traži razumijevanje od EU i Ukrajine za neuvođenje sankcija Rusiji i da to pravda bezbjednosnim rizicima koji bi mogli doći iz Rusije. S druge strane, na mala vrata značajno izvozi oružje Ukrajini i na taj način smiruje tenzije koje postoje u Briselu i Vašingtonu“, ocjenjuje direktor beogradskog Instituta za evropske poslove.

Klimavi rusko-srpski odnosi

Formulacije, koje smo vidjeli u deklaraciji, smo već više puta čuli i pročitali tokom raznih skupova i inicijativa, ističe za DW Dragan Đukanović, predsjednik Centra za spoljnu politiku.

„Pojedine riječi ulijevaju optimizam, ali pitanje je kolika je realna spremnost EU da u članstvo primi zemlje Zapadnog Balkana. Što se tiče sankcija Rusiji, one možda jesu izbačene iz teksta Deklaracije, ali će to pitanje biti prilično aktuelizovano u narednom periodu“, kaže Đukanović.

Publicitet, koji je dobio susret Vučić-Zelenski, Naim Leo Beširi vidi kao „pokušaj Zapada da pošalje poruku javnosti kako odnosi Srbije i Rusije nisu onakvi kakvim pokušava da ih predstavi predsjednik Srbije. O tome svjedoči i praktičan prekid komunikacije predsjednika Rusije i Srbije, kao i čitav niz drugih poteza ruske strane koji su samo pokazali da Srbija sa Rusijom ima jedan vazalni odnos“, napominje Beširi.

Beograd hapsi Putina?

Beogradski mediji skreću pažnju i na dio teksta zajedničke Deklaracije, u kojoj su se potpisnici obavezali da ne može biti nekažnjivosti za ratne zločine počinjene u ratu u Ukrajini. To se u Beogradu ocjenjuje kao politički amin za hapšenje Vladimira Putina i tumači da je na taj način Srbija postala dio koalicije zemalja koje pristaju da privedu pravdi krivce za rat u Ukrajini.

Deklaracija, naravno, nema formalno pravnu važnost, ali se i takva formulacija vidi kao dodatni pritisak na Srbiju. Na skupu su, međutim, izostali „neviđeni pritisci na Srbiju“, na koje je javnost pripremao srpski predsednik, i od Srbije nije, kako se naglašava, traženo ništa drugo nego da izrazi svoju privrženost evropskom putu.

Državni vrh Srbije je inače ovu nedjelju, a i narednih mjesec dana, najavio kao period krupnih događaja, ali Naim Leo Beširi skreće pažnju da je „već 11 godina svaka nedjelja ključna i svaki mjesec preloman, a nikada se ništa spektakularno ne desi. Time se društvo samo drži u stalnoj napetosti“, zaključuje sagovornik DW-a.

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu