Veze Turske s islamistima i nisu neko iznenađenje

Njemačko Ministarstvo unutrašnjih poslova vjeruje da se "Turska razvila u centralnu akcionu platformu islamističkih grupacija u regionu Bliskog i Srednjeg istoka". Ono se poziva na saznanja njemačke obavještajne službe.

Ovo ministarstvo kao dokaz navodi "ideološki afinitet" između zvanične vlade Turske i islamističkih grupacija, te veze sa palestinskim Hamasom, Muslimanskim bratstvom i grupama naoružane islamističke opozicije u Siriji.

Vlada u Berlinu slijedi procjenu EU koja je još 2003. Hamas proglasila terorističkom organizacijom. Cijeli Zapad je bio zapanjen kada je Hamas 2006. dobio izbore u područjima palestinske samouprave. Vladajuća stranka u Turskoj AKP, nasuprot tome, primila je tada delegaciju Hamasa u Ankari kao legalne predstavnike palestinskog naroda. Ankara je na kritike odgovorila da se "Hamasu potpuno otvoreno moraju prenijeti očekivanja međunarodne zajednice". Lider Hamasa Khaled Mashal je ipak nakon tog razgovora izjavljivao kako je zadovoljan podrškom koju je dobio od Turske.

Islamizacija turske vanjske politike tada je, međutim, bila na svom početku. Prijem za delegaciju Hamasa bio je samo uvod u ono što slijedi. Predsjednik Erdogan se i u junu ove godine sastao sa Mashalom.

Podrška Hamasu je svoj zenit dostigla 2010. kada je jedna turska organizacija pokušala brodom koji je nosio humanitarnu pomoć da uplovi u Gazu i tako probije izraelsku blokadu. Prilikom intervencije izraelskih vojnika poginulo je deset Turaka. Nakon toga došlo je do zahlađenja odnosa Turske i Izraela koji su normalizovani tek prije nekoliko sedmica.

Jasne simpatije za Muslimansko bratstvo

Ništa novo nije ni Erdoganova briga za Muslimansko bratstvo u Egiptu. On je podržao lidera te organizacije Mohammeda Mursija kada je on postao predsjednik Egipta na prvim slobodnim izborima. Kada je egipatska vojska 2013. nakon velikih protesta u javnosti srušila Mursija i zabranila Muslimansko bratstvo, Erdogan je javno protestovao i govorio o vojnom puču u koji je upleten Izrael. Prema navodima njemačkog Ministarstva unutrašnjih poslova, Erdogan je pružio utočište brojnim funkcionerima Muslimanskog bratstva. Osim toga, u Turskoj djeluje više propagandnih medijskih kuća u kojima protiv sadašnje vlade u Kairu djeluju Egipćani u egzilu.

Manje jasan je odnos Turske prema tzv. Islamskoj državi, te prema islamističkim milicijama i džihadistima. Zvanično, Turska smatra da je IS teroristička organizacija. Istovremeno, tokom rata u Siriji su stalno objavljivani izvještaji da Ankara snabdijeva IS oružjem, novcem, da od njega kupuje naftu i liječi ranjene borce u turskim bolnicama. S druge strane je sam IS preuzeo odgovornost za više terorističkih napada u Turskoj.

Jasno je da se Turska protivi svakom porastu uticaja Kurda u Siriji i u Iraku jer strahuje zbog separatističkih tendencija među Kurdima u vlastitoj zemlji. Kako Zapad podržava Kurde u borbi protiv IS-a, a sirijski predsjednik Asad je ujedno i neprijatelj Erdogana, može se zaključiti da predsjednik Turske barem u nekim tačkama ima koristi od djelovanja IS-a.

Odnosi u NATO na probi

Ništa od svega toga nije novo. Ipak, o tome se do sada malo diskutovalo u njemačkoj javnosti. Vanjskopolitički ekspert njemačke demohrišćanske stranke CDU Roderich Kiesewetter za medijsku kuću WDR kaže: "Turska već deset godina podržava Hamas. O tome smo uvijek vrlo intenzivno trazgovarali iza zatvorenih vrata sa vladom u Ankari i vrlo smo jasno rekli da znamo da Turska žmiri na jedno oko kada je riječ o finansijskoj podršci IS-u."

Jürgen Trittin iz stranke Zelenih potvrđuje da je Turska dugo bila država kroz koju su vodili putevi snabdijevanja islamističkih grupacija u Siriji. Tursko-kurdski politolog Kenan Engin sa Univerziteta u Heidelbergu je izjavio da Turska ne podržava IS samo pasivno, nego i aktivno.

Šta su posljedice svega toga? Roderich Kiesewetter ne vidi razlog zašto bi zbog toga bio raskinut Sporazum o prihvatu izbjeglica sa Turskom, pogotovo zašto bi to bio razlog za prekid dijaloga sa vladom u Ankari. Vlada u Berlinu razgovara sa "državama koje su mnogo teži slučaj", poput Saudijske Arabije ili Irana. Ipak, Turskoj se moraju pokazati granice do kojih može ići. "Bezvizni režim sa Turskom je moguć samo ako se poštuju temeljne vrijednosti pravne države." On je pozvao NATO da stavi do znanja da "Turska kao članica očito podržava protivnika protiv kojeg se NATO bori". S tim u vezi ima i upozorenja da bi Turska kao članica zapadne vojne alijanse mogla proslijediti drugoj strani važne podatke koje prikupljaju izviđački avioni Bundeswehra.

Političar stranke CDU Kiesewetter istovremeno naglašava da izolacija Turske ne bi pomogla. "Ukoliko se Turska oprosti od NATO i ne bude više bliska s EU, onda bismo dobili neuračunjljivog kolosa na granici Evrope i Azije."