Uticaj sukoba na ekonomiju u Izraelu i Iranu

Nakon raketnih napada Irana na Izrael, cijena nafte je u srijedu ujutro porasla. Nafta vrste Brent iz Sjevernog mora i američka WTI nafta poskupjele su u srijedu ujutro za više od jedan i pol posto, na 74,74 i 71,04 dolara po barelu (159 litara). Već u utorak cijene su porasle za oko 2,5 posto.

Izraelski premijer Benjamin Netanyahu već je najavio odmazdu Iranu, ali bez otkrivanja detalja. Meta bi mogle biti naftna postrojenja u Iranu i druge strateške lokacije, objavio je američki portal Axios, pozivajući se na izraelske zvaničnike.

„Iran isporučuje oko četiri posto svjetske opskrbe naftom. Sada je ključno pitanje hoće li Saudijska Arabija povećati svoju proizvodnju, ako iranske isporuke budu prekinute“, napisali su stručnjaci analitičke kuće Capital Economics.

Izvoz nafte

Za Iran je izvoz nafte važan izvor prihoda. Iako su Sjedinjene Američke Države ponovno uvele sankcije iranskoj naftnoj industriji i od tada ih proširile, Iran ipak uspijeva izvoziti naftu, prvenstveno u Kinu.

U 2023. godini, iranski izvoz nafte iznosio je „više od 35 milijardi dolara", kako je u martu objavio ministar za naftu Javad Owji.

Za period od januara do maja 2024. godine, analitička kompanija specijalizirana za energetski sektor izračunala je daljnji rast, procijenivši da Iran u prosjeku prodaje 1,56 miliona barela nafte dnevno (1 barel = 159 litara).

„Porast izvoza omogućila je povećana proizvodnja sirove nafte, veća potražnja iz Kine i proširenje tzv. 'tamne flote'“, navodi se u izvještaju kompanije Vortexa iz juna 2024.

Tamna flota ili 'flota u sjeni' označava prikrivene brodove koji švercuju naftu i tako zaobilaze sankcije. Prema podacima američke neprofitne organizacije United Against Nuclear Iran (UANI), iranska „tamna flota" obuhvata najmanje 383 broda.

Iran prodaje svoju naftu uz popust od 20 posto na svjetsku tržišnu cijenu, procjenjuje TV kanal Iran International sa sjedištem u Londonu, kao kompenzaciju za rizik kojem su kupci izloženi zbog američkih sankcija. „Kineske rafinerije su glavni kupci ilegalnih iranskih isporuka nafte, koje potom preprodavači miješaju s robom iz drugih zemalja, a u Kini se onda vode kao uvozi iz Singapura ili drugih zemalja porijekla“, dodaje kanal.

Valuta i inflacija

Sankcije se ne odnose samo na naftnu industriju, već i na međunarodne platne transakcije s Iranom. To je dovelo do pada nacionalne valute, riala. Na crnom tržištu danas Iranci moraju platiti 580.000 riala za jedan američki dolar. Nakon potpisivanja sporazuma o zaustavljanju iranskog nuklearnog programa 2015. godine, jedan dolar vrijedio je samo 32.000 riala.

Sankcije i loš kurs valute doveli su do poskupljenja osnovnih životnih namirnica – jer Iran nije potpuno samostalan u snabdijevanju hranom. Trenutna stopa inflacije iznosi oko 40 posto.

Ekonomska moć

Iako su prihodi od izvoza nafte u posljednjih nekoliko godina stabilizirani, Iran je daleko od toga da bude ekonomska sila. Njegova populacija, s oko 88 miliona stanovnika, skoro je deset puta veća od stanovništva njegovog glavnog neprijatelja, Izraela (devet miliona). Ipak, ekonomski učinak Irana u 2023. godini iznosio je 403 milijarde američkih dolara, što je značajno manje od Izraelovih 509 milijardi dolara.

Razlike postaju još uočljivije kada se uporedi bruto domaći proizvod (BDP) po glavi stanovnika. Prema podacima Međunarodnog monetarnog fonda (MMF) u Iranu je BDP po glavi stanovnika prošle godine iznosio 4.663 dolara, dok je u Izraelu bio 52.219 dolara.

Za srednju klasu se u posljednje dvije decenije ekonomska situacija značajno pogoršala. „Životni standard se zbog sankcija vratio na nivo od prije 20 godina“, rekao je Djavad Salehi-Isfahani, profesor ekonomije na američkom univerzitetu Virginia Tech, u intervjuu za Deutsche Welle.

Korupcija i netransparentnost

Velike količine novca nestaju u netransparentnim strukturama šiitskih vlastodržaca u Teheranu. U indeksu Transparency Internationala, koji mjeri percepciju korupcije, Iran zauzima 149. mjesto od 180 zemalja. Izrael je na 33. mjestu, SAD na 24., a Njemačka na devetom.

Posebno nejasna je uloga Revolucionarne garde i vjerskih fondacija koje kontroliraju ključne dijelove iranske ekonomije. Oni ne plaćaju poreze, ne moraju podnositi finansijske izvještaje i prvenstveno su odgovorni političkom i vjerskom vođi Islamske Republike, ajatolahu Aliju Hameneiju.

Nezadovoljstvo među građanima

U Iranu se predsjednik bira putem glasanja, posljednji put u julu 2024. godine, ali zemlja nije demokratija. Od 80 kandidata, konzervativno Vijeće čuvara odobrilo je samo šest kandidata za izbore.

Režim pokušava održati socijalni mir subvencijama, primjerice za hranu i gorivo. Iako koristi represiju, čini se da se plaši nezadovoljstva među građanima. Često izbijaju protesti protiv političkog rukovodstva, izazvani rastom cijena ili obaveznim nošenjem marame za žene.

Rat s Izraelom bio bi veliki ekonomski teret za Iran. To bi moglo prisiliti vladu da štedi na drugim mjestima, što bi dodatno povećalo nezadovoljstvo unutar zemlje.

Ovaj tekst je izvorno objavljen na njemačkom jeziku

Pratite nas i na Facebooku, na X-u, na YouTube, kao i na našem nalogu na Instagramu