Uoči moždanog udara često se javlja pretkomorno treperenje  

Srce kuca brzo i “spotiče se”, puls raste na 160 otkucaja u minuti, čovjek ga osjeća skoro pa u grlu. Mnogi se uplaše i uspaniče. Pretkomorno treperenje može da prođe brzo kako je došlo, ali može da izazove i teške posljedice.  

„Pacijent najpre osjeća da je srce izgubilo ritam, da ubrzano i neravnomjerno kuca, otkucaji su nervozni i snažni. To može biti povezano sa izbijanjem znoja, nedostatkom vazduha, osjećajem skučenosti u grudnom košu kao i sa vrtoglavicom“, objašnjava Andreas Gete, šef kardiologije na klinici Sveti Vincenc u Padebornu. On je istovremeno naučni savjetnik u Njemačkoj fondaciji za srce. U Njemačkoj 1,8 miliona ljudi imaju pretkomorno treperenje, mnogi to i ne znaju.  

Šta se zbiva u srcu? 

Pogrešni električni impulsi mogu izazvati pretkomorno treperenje. Najčešće počinje već u plućnim venama koje ulaze u levu pretkomoru. Ako su otkucaji srca neredovni, komore i pretkomore ne mogu da izvrše skladne kontrakcije. „Neuobičajene aktivnosti pretkomora prenose se talasima treperenja, a to dovodi do treperenja i drhtanja pretkomore“, kaže Gete.

Ako je puls duže vrijeme nekontrolisan i daleko iznad 110 otkucaja u minuti, dolazi do slabljenja srčanog mišića. U dijelu srca koji se zove aurikula to može dovesti do formiranja ugrušaka, koji iz srca arterijama mogu dospjeti do mozga, te mogu dovesti do moždanog udara ili embolije.  

Obratiti pažnju na upozoravajuće signale 

Nije samo preskakanje u radu srca upozorenje. Ljudi sa ovim problemima se brže zamaraju, odjednom se teško penju uz stepenice. U tom slučaju bi trebalo otići doktoru, koji će ustanoviti da li se radi o bezazlenoj aritmiji ili o fibrilaciji srčanih pretkomora. Već povećanje krvnog pritiska zahtijeva istraživanje uzroka. Ljekar ispituje srce snimanjem električnih impulsa srca (elektrokardiogram, EKG),  ultrazvukom srca (ehokardiografija) i magnetnom rezonantnom tomografijom (MRT) srca.  

Rizik visokog pritiska

Čak 60 odsto osoba sa visokim krvnim pritiskom imaju pretkomorno treperenje. Osim toga, u rizičnoj grupi su i dijabetičari ili osobe koje imaju hronične bolesti pluća. „I oboljenja štitne žlijezde, kao i ekscesivno konzumiranje alkohola mogu principijelno dovesti do promjena u srčanim pretkomorama”, kaže Gete. On dodaje da je i opasnost od dementnosti i gubitka kognitivnih sposobnosti češća kod pacijenata sa ovim poremećajem, a i bubrezi češće stradaju. Izgleda da je u svim ovim slučajevima neravnomjerni protok krvi jedan od uzroka bolesti. 

Ljekari poslije dijagnoze najčešće prepisuju antikoagulanse, lijekove koji otežavaju zgrušavanja krvi, kako bi se spriječilo formiranje ugrušaka, a time i moždani udar. 

Ipak, ti lijekovi imaju jaka neželjena dejstva – sklonost ka krvarenjima koja se teško zaustavljaju. Zato pre svake operacije hirurzi moraju da utvrde da li pacijent uzima te lijekove.  Čak i aspirin spada u takva sredstva. 

Ljekari pokušavaju da „nemirno srce” stave pod kontrolu i beta blokatorima. Ako to ne pođe za rukom, onda pokušavaju da srce prestroje u pravi ritam elektro-šokovima prilagođenim srčanom mišiću. Upotrebljavaju se i novije metode, uvođenjem katetera u lijevu pretkomoru, i tretiranjem uz pomoć visoke ili niske temperature.  

Moguća preventiva 

Ni iskusnim ljekarima nije lako da postave dijagnozu „fibrilacija srčanih pretkomora“, naročito kada pacijenti nemaju simptome. Gete savjetuje ljudima iz rizičnih grupa da redovno kontrolišu puls, da smanje tjelesnu težinu, da se kreću. Važna je zdrava ishrana. Faktori rizika su prekomjerna telesna težina, pušenje, zloupotreba alkohola, pretjerano ispijanje kafe i stres.

Pratite nas i na Facebooku, na Twitteru, na YouTube, kao i na našem nalogu na Instagramu