Umjesto Bregzita novi izbori prije Božića
30. oktobar 2019
Posljednji izbori u decembru održali su se u Velikoj Britanije prije oko 100 godina - završili su u parlamentu bez jasne većine. Građane pozvati na birališta u ovom dijelu godine važi za rizik. Vlažno je i hladno i Britanci bi tada da uživaju u božićnim danima i ne slušaju ništa o politici. Što znači da agresivna predizborna Bregzit-kampanja dolazi u nevrijeme. Hoće li loše raspoloženje dovesti do male izlaznosti ili će pojedini kandidati osjetiti bijes birača? To niko ne zna.
Boris Džonson u ćorsokaku
Nakon tri mjeseca na mjestu premijera, Boris Džonson je već na samom kraju. Glasanja u Donjem domu gubi u serijama. Bilo je više nego jasno da neće dobiti većinu ni za Bregzit, a ni za normalno funkcionisanje vlade. Tako da je za njega u ovom trenutku ostalo samo da pozove na nove izbore, jer put ka Bregzitu uz kompromise blokiraju i njemu, isto kao što su to radili i Terezi Mej, tvrdolinijaši iz sopstvenih redova.
Kao put izlaska iz krize Konzervativna partija u osnovi odbija drugi referendum o Bregzitu. Prevelika je opasnost da bi se Britanci mogli drugačije odlučiti i time bi propao projekat, koji je postao brend torijevaca.
Već sada je jasno da će izborna kampanja biti još ogorčenija i otrovnija nego ijedna ranije i koja će još više podijeliti ionako već duboko podijeljenu zemlju. Premijer će pokušati da iz toga izvuče korist i rizikuje. "Mi smo uz narod i protiv beskorisnih elita i parlamentaraca." Ovakvom retorikom sa besprimjernim napadima na Donji dom on se služi već nedjeljama, što dovodi do oštrih verbalnih sukoba.
Nejasno je međutim da li će Džonson na ovaj način doprijeti i do birača koji nisu iz tvrdoglave baze torijevaca. Jer, na kraju, ukoliko traži novu većinu, on bi morao da pridobije prije svih pristalice Bregzita iz redova Laburističke (radničke) partije. Da li će student elitnih britanskih škola poput Itona i Oksforda uspjeti da ih namami kada kaže "mi, narod!". Običan narod sebi teško može da priušti školovanje na Oksfordu. Međutim, moguće je da populistička retorika upali, ali postoji i rizik. Jer, umjereni konzervativci bi mogli da se okrenu od partije i biraju liberalne demokrate. A frustrirani tradicionalni birači laburista bi tako mogli da pređu partijama koje se zalažu za Bregzit.
Druga strana konzervativaca Džonsona opet vidi kao dobrog borca u izbornim kampanjama koji je već nedjeljama po anketama deset bodova ispred. Drugačije nego što je to bilo u slučaju Tereze Mej, koja je u kampanji djelovala drveno i neisgurno i izgubila većinu. Dakle polazište torijevaca je relativno dobro, ali partijska slika je takođe u Velikoj Britaniji u međuvremenu mnogo više podijeljena nego što je to bilo prije dvije godine, a pravo većinskog izbornog sistema čini prognoze posebno komplikovanim.
Laburisti su u lošem stanju
U noći s ponedjeljka na utorak rukovodstvo Laburističke partije se iznenada odlučilo za promjenu kursa. S obzirom da je EU prihvatila prolongiranje Bregzita, Bregzit bez dogovora sa EU nije više bio tema, tako je Džermij Korbajn na kraju ostao bez izgovora za odgađanjem novih izbora. Korbajn je takođe najneomiljeniji opozicioni vođa i lider Laburističke partije od kako svijet pamti, što baš i nije primamljivo za novu izbornu avanturu.
Mnogi poslanici su do samog kraja iznosili argumente protiv u strahu da ne izgube poslaničke fotelje. Ali, osim toga oni vjeruju da bi se Boris Džonson mogao sve više razotkriti i što je duže bespomoćan i bez većine kao premijer mora da djeluje. Mnogi laburisti su na kraju glasali protiv izbora, ali je Džonsonov prijedlog ipak prihvaćen dvotrećinskom većinom.
Laburiste ometa samo oslabljeno vođstvo partije, već i interne borbe između umjerene i lijeve struje, kao i nejasnog stava po pitanju Bregzita. Džeremi Korbajn, u srcu prerušeni zagovornik Bregzita, pokušava da zajaše tigra i da se dodvori objema strujama. Tako on želi da izdejstvuje novi, mnogo bolji sporazum o Bregzitu sa EU, sa Carinskom unijom, kao i da dozvoli građanima da se o svemu izjasne na još jednom referendumu. Ovaj difuzni stav bi mogao da bude kamen spoticanja predizbornoj trci za laburističkog kandidata.
Partija će u svojim tradicionalnim uporištima izgubiti birače, koji će se prikloniti torijevcima i partijama koje zagovaraju Bregzit, isto kao što će pro Evropejce u liberalnom miljeu u velikim gradovima predati liberalima. U svim ovim mogućim konstelacijama Laburistička partija najnevjerovatnije neće osvojiti većinu. I to bez obzira što za protivnika ima ekstremno oslabljenu vladajuću partiju.
Izborna kampanja u znaku Bregzita
Liberali su oduševljeni svojim šansama uletjeli u izbornu kampanju. Oni imaju jasnu poruku koja glasi: "Mi ne želimo Bregzit!" Oni su tako jedina alternativa proevropski nastorjenim biračima i jasna opcija protiv dosadašnjih dominantnih starih partija. Zbog toga što njihov poseban izborni program cilja politički centar i što su u svoje redove dobili nekoliko atraktivnih imena koja su promijenila stranu, od laburista i torijevaca, oni računaju sa oko 20 procenata glasova birača i pristojan broj mjesta u Donjem domu.
Boris Džonosn priča pak o senzacionalnim programima modernizacije bolnica, škola i druge infrastrukture, ali njegova obećanja o milijaredskim investicijama se uzimaju s rezervom. U principu se radi o Bregzitu, koji je baza njegove populističke fraze u izbornoj trci: "Mi protiv elite!". U ovoj političkoj borbi se radi o identitetu, nacionalizmu i dubokoj antipatiji prema drugoj strani.
Nekadašnji britanski ambasador u EU, Ivan Rodžers, koji je nakon svog povlačenja 2017. predvidio Bregzit, prije nekoliko dana je iznio slutnje da bi ova izborna trka mogla da uspostavi desetogodišnjju vladavinu torijevaca. Nasuprot njemu je profesor Džon Kertis, koji već decenijama važi za izbornog proroka u Velikoj Britaniji sa najvećom kvotom pogodaka, i koji upozorava od donošenja preranih zaključaka. Rekordni broj poslaničkih mjesta u novom sazivu Donjeg doma britanskog parlametna neće pripadati nijednoj velikoj partiji. Bilo kako bilo, već dugo nijedni izbori u Velikoj Britaniji nisu bili toliko sudbonosni i donijeli toliko napetosti.