1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Ukrajina: Putin nema mnogo opcija

Konstantin Eggert
1. februar 2022

Čini se da Kremlj pokušava kupiti vrijeme prije nego što konačno odluči hoće li napasti Ukrajinu - ili se povući i ponovno aranžirati sa SAD, smatra novinar DW-a Konstantin Eggert.

https://p.dw.com/p/46MLM
Vladimir Putin sjedi za radnim stolom i učestvuje na video-konferenciji
Vladimir PutinFoto: Alexey Nikolsky/Sputnik/AFP/Getty Images

Vladimir Putin mora da je znao kako će SAD i NATO odgovoriti na njegov decembarski ultimatum, u kojem je tražio prekid njihovih vojnih aktivnosti u istočnoj Evropi i srednjoj Aziji, čak i prije nego što je odgovor u pisanom obliku ruskom Ministarstvu spoljnih poslova dostavio američki ambasador John Sullivan. Odgovor je naravno glasio: "ne" ruskom vetu koji se odnosio na proširenje NATO-a, "ne" povlačenju savezničkih snaga iz srednjoevropskih i baltičkih država članica, ali i "da" pregovorima o kontroli naoružanja i mjerama izgradnje povjerenja. To je ono što su Amerikanci više puta govorili njemu i njegovom ministru spoljnih poslova Sergeju Lavrovu u sedmicama nakon što je Putin zatražio "sigurnosne garancije" od NATO-a.

Konkretan zahtjev Kremlja za odgovorom u pisanoj formi na ruski ultimatum bio je pokušaj da se kupi vrijeme i iskoristi prilika da se dublje zabije klin između Washingtona i njegovih evropskih saveznika, da se nagomila još više vojnika na granicama Ukrajine i zadrži svjetska pažnja na Moskvi kao ključnom igraču na svjetskoj političkoj sceni. Međutim, Putin se suočava sa sve ratobornijom američkom administracijom, koja, čini se, sve više utiče na svoje evropske saveznike. U neočekivanom potezu, koji predstavlja eskalaciju na diplomatskoj razini, Washington je u srijedu naložio grupi od dvadesetak ruskih diplomata da napuste SAD.

Kakav će biti odgovor Kremlja Sjedinjenim Državama i NATO-u? Rani indikator mogla bi biti sudbina teksta koji su SAD poslale kao odgovor Kremlju. Američki šef diplomatije Anthony Blinken rekao je da on sadržaj američkog odgovora na ultimatum neće objaviti u javnosti, kako bi se ostavilo prostora za diplomatiju. Uskoro bismo mogli da vidimo kako poruke SAD-a i NATO-a, u cjelini ili djelimično, "cure" u ruske državne medije odnosno u oligarhijske privatne glasnike kao što su „Komersant" i „Izvestija". Lavrov je takvu mogućnost dao naslutiti. Ovo je trebao biti namjerni šamar u lice Amerikanaca i rani znak upozorenja da je Putin spreman djelovati, a ne razgovarati.

- pročitajte i ovo:  Što bi Ukrajinci učinili u slučaju ruske invazije

'Invazija moguća ali bi cijena bila previsoka'

Kremlj nema mnogo opcija. Invazija u punom obimu načelno je moguća, ali bi Moskvu koštala mnogo više od prve faze rata 2014.- 2015. Otpor Ukrajine bio bi mnogo žešći i profesionalniji nego prije osam godina, a međunarodne sankcije bile bi puno bolnije. Gasovod Sjeverni tok 2 bio bi mrtav. Ono, što nije manje važno, je da bi potpuni rat ušutkao i one najaktivnije, posebno u Evropskoj uniji, koji nastoje "razumjeti Rusiju". Osim toga, to bi međunarodno izolovalo ne sam Putinov režim već i njega lično - u mnogo većoj mjeri nego prije. Uz to, još dugo ne bi bio pozivan ni na kakve samite.

- pročitajte i ovo:  „Kijev je sigurniji od Sidneja“

Konstantin Eggert
Konstantin EggertFoto: DW

No, ruski vlastodržac ne može tek tako reći: "Oprostite, pogriješio sam!" — a zatim povući trupe s granica Ukrajine i angažirati se sa SAD na tradicionalnoj agendi razoružanja, klimatskim promjenama i na iranskom nuklearnom programu. U tom slučaju bi Putin mogao izgledati slabo i dezorijentisano, nešto što on mrzi više od svega. Kao vrhovni komandant, ne možete dvaput godišnje razbacivati i pomjerati stotine hiljada svojih vojnika naprijed-nazad zbog nekoliko telefonskih poziva iz Washingtona.

Čini se da Kremlj možda privremeno razmatra scenarij u kojem bi upotrijebio fabrikovanu odnosno izmišljenu izliku "uzimanja pod zaštitu Rusa" iz takozvanih Narodnih Republika Donjeck i Lugansk (LNR i DNR), bez njihovog formalnog priznavanja. Ti marionetski entiteti na istoku Ukrajine, koje je Moskva stvorila još 2014., održavaju se uz pomoć ruske vojske i koriste za vršenje pritiska na Kijev. Ovaj scenarij bi de facto značio legalizaciju ruske vojne prisutnosti na tom području, ali ne i novu invaziju u pravom smislu te riječi. Kremlj se nada da će time razbiti zbijene redove Zapada i dobiti ponudu od Pariza i Berlina za medijacije odnosno posredovanje u rješavanju konflikta. To bi moglo otvoriti mogućnost pritiska na vladu Ukrajine za još  veće ustupke i koncesije u korist Moskve uključujući i redefinisanje Sporazuma iz Minska.

"Spasite Ruse Donbasa!"

Putinov režim je već započeo PR-kampanju kako bi rusko i međunarodno javno mnijenje pripremio za takav razvoj događaja. Državni parlament Duma već poziva na isporuku oružja Donjecku i Lugansku. Zastupnici također kažu da su započeli rad na nacrtu sporazuma o priznavanju LNR i DNR.

"Spasite Ruse Donbasa!" - poruka je koja stiže od učesnika raznih panela i diskusija u emisijama na državnoj TV. Ali pravi trenutak za takvu akciju je možda propušten. Teško je povjerovati da bi se, čak i u Berlinu i Parizu, takva intervencija ocijenila kao sve drugo samo ne kao eskalacija. Ukrajina bi najvjerojatnije odbila pregovarati s Moskvom čak i ako je dio EU pokuša na to prisiliti. To bi Moskvu dovelo u nezgodnu poziciju i sankcije bez ikakve opipljive dobiti. Stoga su možda svi pozivi na "spasavanje Donbasa" trik da se pokaže kako se Putin "opire vrućim glavama" u Moskvi i da je zapravo " čovjek koji samo želi mir."

Malo je vjerovatno da će Putin išta poduzeti prije ceremonije otvaranja Zimskih olimpijskih igara u Pekingu 4. februara. A ako se tada, kako je najavljeno, sastane s novim njemačkim kancelarom, Olafom Scholzom, onda bi to za Kremlj značilo dodatnu kupovinu vremena.

Bidenova administracija očito namjerava nastaviti s pritiskom na Rusiju. Putin bi mogao razmjestiti nekoliko dodatnih raketnih sistema na ruskom području uz Baltičko more, odnosno regiji Kalinjingrada, jednostrano "suspendirati" sporazum NATO-Rusija iz 1997. i vratiti se na raspravu o novom sporazumu START - nešto što su SAD bile spremne učiniti od prvog dana od kako je na dužnost stupio predsjednik Biden.

Pratite nas i na Facebooku, na Twitteru, na YouTube, kao i na našem nalogu na Instagramu.