Ukrajina: Zima kao oružje protiv civila?

Ako pitate djevojčicu Polinu i njene prijatelje, najbolje doba godine tek počinje, Lista želja upućena Djeda Mrazu je već napisana, a sada je počeo padati i prvi snijeg. Početkom rata su gotovo sva djeca napustila sa roditeljima udaljeno selo na sjeveroistočnom rubu regiona Harkov. Škola je takođe već dugo zatvorena. Prvi snijeg ove zime je dobrodošla promjena za ono malo djece, koja su sa svojim roditeljima ostali na tom području.

Strah od pada temperature

„Sada se možemo sankati i grudvati", oduševljeno objašnjava Polina. Desetogodišnjakinja i njene drugarice gotovo su napravile i svog prvog snješka Bijelića. Čak su uspjele pronaći i šargarepu za nos. Vremenska prognoza pokazuje kako se njihovo malo umjetničko djelo vjerovatno neće brzo istopiti. Za narednih nekoliko dana najavljene su temperature do minus dvanaest stepeni.

Većina odraslih u regionu manje je zadovoljna ovakvom vremenskom prognozom. Sa padom temperatura raste zabrinutost da neće preživjeti narednih nekoliko mjeseci. "Ovdje je mraz iz noći u noć sve jači. Ne želim ni da razmišljam o tome gdje nas to može odvesti", kaže Irina (Iryna).

Ova penzionerka živi na periferiji malog grada Isjuma u istočnoj Ukrajini, u tipičnom montažnom stanu iz sovjetskih vremena. Šestospratnica je više puta bila pogođena artiljerijskom vatrom, a skoro svi susjedi su pobjegli. Irina je ostala. "Gdje da idem? Za bijeg vam treba auto i neka ušteđevina", objašnjava penzionerka. "Većina starijih ljudi ne može tako lako otići odavde. Osim toga, pljačkaši će sigurno doći kada ovdje više nikoga ne bude."

Irina je uložila posljednji novac koji je imala u nove prozore. Stari su razbijeni i polupani usljed eksplozija. Pokrila je i stakla debelim ćebadima da što manje hladnoće prodire spolja. U granatiranju proteklih mjeseci uništeno je i centralno grijanje u ovom stambenom bloku. Na jesen su došli volonteri i donijeli Irini električni radijator za zimske mjesece. Na tome je zahvalna i dan-danas - ali i s grijačem je hladno.

Rusija je već nekoliko sedmica intenzivirala napade na ukrajinsku energetsku infrastrukturu, a nestanci struje su uobičajeni. "Jednostavno, dva dana nismo imali struje”, kaže penzionerka. U takvim situacijama ona ima samo jedan izbor: još više se obući, potrošiti posljednje zalihe plina i skuhati topli čaj.

Stariji ne napuštaju svoje domove

Starije osobe su najviše izložene riziku od pada temperatura u narednim sedmicama. Čak i ako imaju članove porodice, koji ih mogu odvesti u manje devastirane krajeve ili čak u inostranstvo, mnogi ne žele da napuste svoje domove i poznato okruženje.

Do prije nekoliko dana, majka Oksane Melnik (Oxana Melnyk) živjela je u selu s druge strane linije fronta - u istočnom dijelu Ukrajine, koji su okupirali Rusi. Oksana ju je mjesecima nagovarala da napusti selo. Upozorila ju je na sve žešće borbe u regionu i na približavanje zime. Ali, sedamdesetogodišnjakinja se nije dala nagovoriti. "Mislila je da će nekako preživjeti i da će sve nekako proći", kaže Oksana. "Ali svi znamo da je do kraja daleko i da će rat još dugo potrajati."

Konačno, Oksana je skupila hrabrost i sjela u svoju više od 40 godina staru Ladu. Zajedno sa poznanicom vozila se po uništenim cestama jedinog koridora koji povezuje područja pod kontrolom Ukrajine i područja pod ruskom okupacijom. Kada je stigla, konačno je uspjela ubijediti svoju majku da spakuje kofere. "Stalno sam joj govorila: U pitanju je tvoj život. Moraš se zapitati šta ti je više vrijedno? Pa ne može biti da su stan ili auto vrijedniji od tvog života."

Sigurnost i toplota

Žene su se na putu nekoliko puta zaglavile u blatu, zaustavljane su na desetinama ruskih i ukrajinskih kontrolnih punktova - a onda se njihovoj drevnoj Ladi pokvario motor. Na kraju su ipak stigli do humanitarnog centra u regionalnom središtu istočne Ukrajine - Zaporožju. Centar je podignut posebno za izbjeglice sa teritorija pod ruskom okupacijom. Za žene je ovo prva unekoliko sigurna luka  - i što je najvažnije, mjesto gdje se konačno mogu ugrijati. Oksana kaže da u početku nije htjela vjerovati da Rusija ciljano koristi zimu protiv civilnog stanovništva. Ali to je ono što se upravo sada dešava. "Samo se molim da im Bog da razlog da prestanu", uzdiše ona. "Neka Bog da da odu u miru. Oni trebaju napustiti našu zemlju, kako bi se zaustavilo umiranje."

Šta će dalje biti s njima, ove žene još ne znaju.  Želja im je da odu u Odesu. Oxana tamo ima stan. Međutim, ni tamo nije baš bezbjedno, kao ni na mnogim drugim mestima u Ukrajini, Odesa je trenutno redovna meta masovnih vazdušnih napada. Ali, ako ništa - zimski mjeseci u lučkom gradu na obali Crnog mora nisu baš tako hladni kao ovdje na istoku zemlje.

Pratite nas i na Facebooku, na Twitteru, na YouTube, kao i na našem nalogu na Instagramu