U zemlji tamjana

Tri mudraca, koja su došla da se poklone novorođenom Isusu u Vitlejemu, donijeli su dragocjene poklone: zlato, tamjan i miru. To je priča koju u većinski hrišćanskim zemljama zna skoro svako dijete. No, poznati miris tamjana ne prožima samo crkve, već je i omiljeno ulje u aroma-terapiji.

Zbog toga tamjan doživljava do sada neviđeni procvat – ali u zemljama poput Somalije, koja je jedan od najvećih proizvođača, ne gledaju na to samo pozitivno. Istraživači upozoravaju: dragocjeni tamjan, koja se koristi vijekovima - od starog starog Egipta pa do moderne medicine- mogao bi da nestane.

Čarobno drvo

Tamjan se dobija od bosvelija (Boswellia) drveta. Različite vrste nalaze se pored Somalije i u Etiopiji, Sudanu, Omanu, Jemenu i Indiji.

„Drvo se zareže sjekirom a onda mu se daje vremena da pusti Bejo", objašnjava Somalijka Ardo Mire koristeći lokalni izraz za tamjan. Porodica 55-godišnjakinje preko sto godina u centru Somalije sakuplja smolu od koje se proizvodi tamjan.

Ali, Ardo ne zna koliko dugo će moći da očuva porodičnu tradiciju: „Tamjana je danas sve manje, jer drveće izumire a potražnja je ogromna."

Tamjan posljednjih godina doživljava procvat posebno u Sjedinjenim Državama i Evropi. Pored kađenja, koristi se u aroma-terapiji kao ulje i u sapunima. „Potražnja je ogromna i nezasita", kaže Frans Bongers sa Univerziteta u Vageningenu u Holandiji koji se bavi istraživanjem drveća bosvelija.

Ovo sve više pogađa Somaliju, a posebno poluautonomnu oblast Somaliland. Vrsta, koja se tamo proizvodi: bosvelija sakra (Boswellia sacra), poznata i kao bosvelija karterii (Boswellia carterii) trenutno je „vruća roba" na tržištu, kaže ekspertkinja Anjanete Dekarlo (Anjanette DeCarlo), koja se sa svojom organizacijom „Save Frankincese" zalaže za zaštitu drveća.

Moglo bi da se pomisli kako je porast potražnje zapravo blagoslov, ali realnost je sasvim drugačija. Prvo, nomadski narodi, koji su sakupljali smolu sa drveća, se sve više trajno naseljava, kaže Dekarlo. A zajedno sa porastom stanovništva, raste i pritisak na drveće, takođe i u zabačenim oblastima. „Vidimo da sve više ljudi sakuplja smolu iz drveća, jer je cijena tamjana porasla." S obzirom na slabu vladu u Somalilandu to se skoro uopšte ne kontroliše.

Jagma za mirisnom smolom

Prekomjerno vađenje smole je pogubno za drveće. Jer, da bi se sakupila smola, kora drveta se zarezuje. Drvo daje smolu, kao kada čovjekovo tijelo krvari; a onda se ta smola sakuplja. Da bi ova metoda mogla da bude održiva, na drvetu je dozvoljeno napraviti maksimalno devet do 12 rezova, kaže Dekarlo. Osim toga drvo smije da se zarezuje samo nekoliko mjeseci godišnje i dvije godine zaredom. Onda bi moralo da se ostavi na miru oko godinu dana kako bi se oporavilo. Dekarlo pak priča kako je na pojedinim stablima viđala i po stotinu rezova, kojima se ne daje pauza za oporavak.

Ovakav pritisak na drveće, zajedno sa klimatskim promjenama je „savršena oluja koja uništava resurse", kaže Dekarlo. Svjetska unija za zaštitu prirode (IUCN) je 1998. drvo bosvelija sakra označila kao neznatno ugroženo. Od tada, međutim, nisu izvršene nove procjene.

Drveće je ugroženo i u drugim zemljama, ali zbog drugih razloga. U Etiopiji, takođe velikom proizvođaču tamjana, drveće bosvelija papirifera (Boswellia papyrifera) žrtvuje se zarad dobijanja poljoprovrednog zemljišta i stočarstva, kaže istraživač Bongers. Takođe i konflikt koji trenutno bjesni u regionu Tigraj u severnoj Etiopiji pogađa i drveće. Bongers je prošle godine u jednoj svojoj studiji pisao kako u pojedinim populacijama drveća već decenijama nije bilo prirodne regeneracije. „Očekivana proizvodnja tamjana će se za 20 godina prepoloviti."

Ko najviše profitira

Procvat proizvodnje tamjana, međutim, teško da će pomoći ljudima koji sakupljaju smolu da se izvuku iz siromaštva. Drveće se često nalazi u nepristupačnim predjelima, u kojima ima i mnogo sukoba – a posao je naporan. Sakupljači u lancu proizvodnje zarađuju najmanje. Jedan sakupljač tamjana može, u zavisnosti od godine i mjesta, da sakupi oko kilogram smole, koju proda za oko tri do šest dolara, kaže istraživač Stiven Džonson, koji se zalaže za održive lance snabdijevanja.

Druga ruka zarađuje oko duplo više. Kilogram smole destilovan kao ulje prodaje se za oko 14-22 dolara. Dok eterično ulje upakovano u male bočice na tržištu dostiže fantastičnih 104 do 430 dolara po kilogramu. Ali, istraživači se slažu u jednom: Zaustavljanje proizvodnje tamjana nije rješenje. Umjesto toga proizvodnja mora da bude održiva. S jedne strane bi sakupljanje smole trebalo da bude strože kontrolisano, kaže Dekarlo.

Pojedini proizvođači već danas ulažu napore da pažljivije ispitaju lance snabdijevanja i kupuju tamo gdje se vidi da je proizvodnja održiva. S druge strane bi velika potražnja mogla da bude zadovoljena podizanjem plantaža, kako bi se pritisak na bosvelija drveće koje raste slobodno u prirodi smanjio. Nekoliko njih već postoji, ali drveću je potrebno mnogo godina da naraste. Ljudi bi takođe morali da više profitiraju od procvata prodaje tamjana. „Umjesto da samo izvoze sirovu smolu, oni bi morali i da proizvode tamjan", smatra Dekarlo.

ss,dpa

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android!