Erdoganov raketni deal
8. juni 2019
Turska treba odustati od "deala o raketama" sa Rusijom i kupiti američki protuzračni sustav obrane Patriot, glasi nedvosmisleni zahtjev američkog predsjednika Donalda Trumpa. Ipak vlada u Ankari ne pokazuje da je impresionirana ovim zahtjevom. Turska je postigla dogovor sa Rusijom i nema namjeru da se povuče iz sporazuma o naoružanju, rekao je predsjednik Turske Redžep Taib Erdogan državnoj agenciji Anadolija.
I ministar obrane Hulusi Akar redovno naglašava svoju odlučnost u tom smislu. On je tako obznanio da su turski vojnici u Rusiji već uvedeni u rukovanje S-400. Još u junu, najkasnije u julu bi sustav trebao biti isporučen i do jeseni spreman za upotrebu.
Sankcije kao oružje protiv Turske
Kako bi tursku vladu pokrenula na promjenu razmišljanja američka administracija mjesecima vrši enorman pritisak na svog partnera iz NATO-a u Ankari: Više puta je predsjednik Trump kritizirao kupovinu sustava zračne obrane S-400, a ministar vanjskih poslova SAD-a Mike Pompeo je prijetio sankcijama. Prema navodima američke televizije CNBC Washington je navodno turskoj vladi čak postavio ultimatum. SAD prijete i time da će uskratiti Turskoj isporuku borbenog zrakoplova F-35. To bi bio gorak udarac za turske snage sigurnosti, koje su naručile stotine mašina ovog tipa i već započele sa treningom za pilote.
Moglo bi se pomisliti da će američke prijetnje dovesti do toga da turska vlada promijeni smjer. U konačnici zemlja se od prošle godine nalazi u ozbiljnoj monetarnoj i ekonomskoj krizi. A koliko ekonomske sankcije mogu našteti trenutno nestabilnoj turskoj privredi bilo je vidljivo već prošlog avgusta kada je Trumpova vlada uvela kaznene carine na čelik i aluminij nakon što je turski sud prvobitno odbio oslobađanje zatvorenog američkog pastora Andrew Brunsona. Ekonomski stručnjaci u tadašnjim sankcijama SAD-a vide faktor koji je ekonomsku krizu u Turskoj vrlo zaoštrio.
S-400 je "šahovski potez"
Ulrich Kühn sa Instituta za istraživanje mira i sigurnosnu politiku na Univerzitetu Hamburg pokazuje razumijevanje za krut stav turske vlade. Postoji istodobno nekoliko interesa koji su igrali ulogu u kupovini S-400. "Na kupovinu se mora gledati i kao na diplomatski šahovski potez", kaže on. Prethodno je Washington, kako kaže, jako naljutio tursku vladu tako što se usprotivio isporučiti propovjednika Fethullaha Guellena. K tomu su, nastavlja on, SAD u Siriji i Iraku sklopile savez sa kurdskim paravojnim snagama iako je njih Turska proglasila kao terorističke. "Sada je riječ o tome da se povuče protupotez prema Washingtonu i pošalje signal da se kao geopolitički moćna "država-most" može stati i iza vlastitih interesa", kaže Kuehn.
Prema njegovom mišljenju ovaj deal je razumljiv i čisto vojno gledano: "Jedan takav sistem će biti korišten tamo gdje je sigurnosna situacija "nestabilna" a južna granica Turske je nesigurna." Doduše, dodaje, ni od jedne obližnje zemlje se ne očekuje da izvede napad na Tursku. No, kako kaže, može se poći od toga da je ovaj oružani sistem, čija je upotreba fleksibilna, usmjeren protiv nedržavnih aktera kao što su kurdske paravojne formacije. K tomu, kako navodi Kuehn, kupovina je i važan faktor znanja: "Turska može ostvariti pristup novoj vojnoj tehnici. Vojno osoblje biva školovano, dobija licence i u jednom trenutku bi čak moglo naučiti samo proizvoditi dijelove raketnog odbrambenog sistema."
Poslovna volja ili politička kalkulacija?
Argumenti turske vlade su uglavnom poslovnog karaktera. Patriot-rakete će biti kupljene samo onda ako SAD ponude slične pozitivne uvjete isporuke kao Rusija, izjavio je turski predsjednik Erdogan ove sedmice. Ruski sustav protuzračne odbrane je sa cijenom od 2,5 milijardi dolara za dvije lansirne baterije znatno jeftiniji nego američka verzija raketnog sistema Patriot. Istodobno sistem S-400 slovi za moderan i vrlo učinkovit.
Kupovina je međutim mnogo više od unosnog posla. Riječ je i o politici moći. Ipak i za Trumpovu administraciju je to više od biznisa: SAD i druge članice NATO-a imaju velike sigurnosne dvojbe kada je riječ o kupovini ruskog sustava raketne obrane. Prvo ruska vojna tehnika nije kompatibilna sa sistemom NATO-a. I drugo se strahuje da bi Rusija radarskom tehnikom S-400 mogla imati pristup tajnim informacijama vojnih letjelica F-35 jer turska vojska bi ruski sustav zračne obrane koristila u kombinaciji sa američkim borbenim avionima.
Turska je u bezizlaznoj situaciji: Ukoliko zemlja ipak popusti i time izbjegne američke kaznene carine onda će turska vlada naljutiti vodstvo u Moskvi. I ruska vlada bi onda mogla uvesti Ankari ekonomske sankcije, baš kao što je to bio slučaj 2015. godine, nakon što je ruski borbeni avion bio oboren u turskom zračnom prostoru. Bez obzir u čiju korist će Erdogan odlučiti, SAD ili Rusiju: Jednu od dvije velike sile on će time naljutiti