„Turska je kao Njemačka poslije 1933.“

Elegantno je obučen i neće da razgovara sa nama u zajedničkoj prostoriji u domu za azilante. Mazar Zumrut ne vjeruje svojim cimerima i šapuće nam: „Mogli bi da me prisluškuju". Sumnjičav je. Čak i u navodno bezbjednoj Njemačkoj, osjeća da ga i dalje progone i špijuniraju.

Ali ovdje u prirodi, na rubu Sjeverne Rajne-Vestfalije, osjeća se bolje. Privremeno se smjestio u maloj sobi, jarkih boja. Nije, kaže, imao izbora.

Borba za politički azil

Iza Mazara Zumruta je prava odiseja. U Njemačku je stigao u maju, preko Sirije i Iraka. Politički azil zvanično je zatražio 20. maja. Bio je uplašen za svoj život u zemlji u kojoj predsjednik Erdogan neprestano širi despotizam. „Turska iz koje sam pobjegao ista je kao Njemačka poslije 1933. godine", kaže Zumrut. A sada je njegova jedina nada – Njemačka. „Ovdje se", kaže, „zakoni još uvijek poštuju".

On je Kurd iz Dijarbakira i nepravdu je doživljavao skoro svakodnevno. Nazivali su ga izdajnikom i teroristom. Ljetos, kada je odred policajaca upao u njegovu kuću, shvatio je da je vrijeme da se ide. Tog dana izdat je nalog za hapšenje, a Mazar Zumrut odlazi u ilegalu, razdvaja se od svoje supruge. Optužba glasi: Zumrut se angažovao za zabranjenu, militantnu Radničku partiju Kurdistana (PKK).

Taj 64-godišnji bivši zvaničnik Ministarstva rada to negira. On je, kaže, samo bio član nekadašnje kurdske Partije mira i demokratije (BDP). Brojni članovi te stranke prešli su kasnije u Demokratsku partiju naroda (HDP) koja je zastupljena u turskom parlamentu i čiji su poslanici prije mjesec dana uhapšeni. Zumrut je sve to naveo prilikom saslušanja u Saveznom zavoda za migraciju i izbjeglice.

Rekordan broj turskih azilanata

Ta njemačka institucija posljednjih mjeseci bijleži ogroman porast broja turskih državljana koji u Njemačkoj traže politički azil. To se događa pogotovo nakon neuspjelog pokušaja puča 15. jula i kasnije „čistke" koju je sprovela Erdoganova vlada. Savezni zavod navodi da je, samo od januara do oktobra, 4.437 osoba podnijelo zahtjev za azil. Većina njih tvrdi da su Kurdi. Poređenja radi, 2015. je bilo samo 1.767 zahtjeva za azil.

Njemačka Savezna vlada i Ministarstvo spoljnih poslova, iskazuju solidarnost sa progonjenim Turcima. Državni ministar u Ministarstvu spoljnih poslova Mihael Rot, nedavno je izjavio: „Svi kritički umovi u Turskoj treba da znaju da je njemačka vlada sa njima solidarna. Politički progonjeni imaju pravo da zatraže azil."

Posljednja nada: Njemačka

Za Mazara Zumruta su takve izjave veliko olakšanje. One bude nadu. „Njemačka je pravna država. Ne vjerujem da će me izručiti fašistima u Turskoj."

On, međutim, nije zabrinut samo za svoju sudbinu. Pokazuje nam fotografije snimljene nekih ranijih, srećnih dana u istočnoj Anadoliji, u Dijarbakiru. Na njima on, zajedno sa suprugom – umjetnicom, široko nasmijan gleda u kameru. „Nedostaje mi. Želi da dođe u Njemačku. Moja žena je takođe u ilegali".

S njom je sada teško održavati kontakt. Zumrut se plaši da turske vlasti prisluškuju telefonske razgovore. Čekanje mu kida živce. Donekle mu odvlači pažnju kurs njemačkog jezika na koji odlazi gotovo svakodnevno.

O njegovom zahtjevu za azil uskoro će da se odluči. Ove godine, državljanima Turske odobreno je samo oko sedam odsto zahtjeva za azil. A ako ne dobije azil, Mazaru Zumrutu jedino preostaje – da se krije. Svakog jutra provjerava poštansko sanduče – nada se pozitivnom odgovoru njemačkih vlasti.