Tunis: Recesija i bijes

Vadi bin Solejman dok sjedi na stolici u svojoj prodavnici kertamike u starom gradu Tunisu iz džepa vadi svoj mobilni telefon. Nešto je prije podneva a on još nije uslužio nijednu jedinu mušteriju. Od kako je pandemija korona virusa zahvatila Tunis, Solejmani se bori da nekako finansijski opstane – uostalom kao i stotine hiljada drugih zaposlenih u turističkoj branši.

Bin Solejman je sa svojim preduzećem, osnovanim 1969. godine stvorio ime. On je jedini koji u bližoj okolini prodaje predmete od keramike, koje proizvodi u sopstvenoj radionici. S obzirom da je uložio godine u ovaj posao, ne želi da odustane. Svojim preduzećem želi da sačuva i sjećanje na svog 2018. preminulog oca, koji je vodio posao skoro pola vijeka.

Depresija i nezadovoljstvo

Njegovo preduzeće prolazi kroz teška vremena još od početka Arapskog proljeća i revolucije 2011. godine, priča Solejman za DW. Nakon što je predsjednik Sajed privremeno, na 30 dana, raspustio Vladu Tunisa – ponovo je porasla neizvjesnost. U kojem pravcu će sve da se razvija u turističkom sektoru, s obzirom na pandemiju i politički kurs predsjednika Kaisa Sajeda, teško je predvidjeti.

„Kriza je počela još za života mog oca“, kaže Solejmani, „onda su uslijedili teroristički napadi na tunisku turističku branšu. Oni su se takođe loše odrazili na naše poslovanje“. Nakon toga se situacija smirila. „Ali, onda je došla pandemija i sad se ponovo borimo da ekonomski opstanemo.“

Ministarstvo turizma je doduše najavilo sveobuhvatnu podršku, od koje bi trebalo da imaju koristi 800.000 zanatlija, prodavaca i radnika u turističkom sektoru. Ali, Bin Solejman od toga do sada nije vidio ništa. Za sada mu ne preostaje ništa drugo nego da se nada boljim vremenima. „Pokušavam da dođem do novca iz drugih izvora. Imam dva radnika i obojica su oženjeni, imaju porodice i djecu. Ne mogu da ih otpustim, i tako zajedno geldamo u neizvjesnu budućnost. Svi moramo da podnesemo žrvtu.“

Mnogi zatvaraju radnje

Pri tom Soljamani se može smatrati srećnim, s obzirom da njegovo preduzeće još uvijek postoji. Mnogi trgovci su već bili prisilijeni da zatvore prodavnice.

Zaposleni u drugim branšama takođe trpe zbog krize. Svi se oni suočavaju sa nezapamćenom privrednom recesijom. Postoji rizik od gubitka hiljada radnih mjesta. Brige za egzistenciju vode ka nezadovoljstvu političkom elitom u zemlji.

To se vidjelo i na demonstracijama 25. jula, na Dan Republike Tunisa. Mnogi građani su izašli na ulice da bi pokazali svoj bijes. Još isto veče je predsjednik Kais Sajed proglasio je vanredno stanje, koje će trajati 30 dana, sa mogućnošću produženja. Hiljade njegovih pristalica izašlo je na ulice i slavilo ovu odluku. 

Nedovoljni minimalac

Indicija za tešku socijalnu situaciju u zemlji je i studija, koju su izradila tri istraživačka instituta pod nazivom „Dostojan budžet za Tunis“, koju je izdala Kancelarija Fondacije Fridrih Ebert u Tunisu. Rezultat istraživanja: mjesečna potrošačka korpa za četvoročlanu porodicu u Tunisu iznosi 2.400 tuniskih dinara (oko 750 evra). Ali, mjesečna minimalna zarada za 48 sati rada nedjeljno iznosi 430 dinara, oko 130 evra. Sa tim se teško preživljava.

Kriza koja traje već deceniju pogodila je sve sektore, kaže Omar el Oudi, ekonomski analitičar i glavni urednik onlajn portala „Boursa“. Dražava je pokušala da tursitički sektor, koji čini 14 procenata bruto društvenog proizvoda, podrži poreskim olakšicama. Takođe je odložila plaćanje dugova i odobrila kredite sa niskim kamatama.

Al Oudi kaže: „Ove mjere su turističkom sektoru između 2017. i 2019. dali malo oduška“. Ali, strukturalni problemi su ostali do danas. Razloge za to on vidi u čestim smjenama vlada, i sklonosti političara da se koncentriše na pojedinačne, često lokalne mjere umjesto na korjenite reforme.

Puč protiv Ustava?            

Veoma sporni u ovoj situaciji su najnoviji koraci koje je preduzeo predsjednik Sajed. Sa stanovišta njegovih protivnika, zamjena premijera koju je on iznudio i privremeno raspuštanje parlamenta, predstavljaju „puč protiv Ustava“. Oni upozoravaju na ugroženost demokratije u Tunisu.

Predsjednik Sajed slijedi drugačiji program od opozicionih partija, kaže građevinski preduzetnik Abdul Razak al Akaiši. On je takođe ovih dana izašao na ulicu da protestuje protiv odluka predsjednika. „Svojim kursom on dobro prolazi kod marginalizovane mladeži. Oni čeznu za spasiteljem, koji će ih osloboditi iz njihove teške situacije. Ali, to ne opravdava puč protiv demokratije i monopol državne moći. To je diktatorsko ponašanje.“

Proizvođač keramike Solejman ne gaji više iluzije. Ne očekuje ništa pozitivno ni nakon prevazilaženja pandemije korona virusa. „Jer, previše je korupcije. Najbolje se uzdati u sebe."

Pratite nas i na Facebooku, na Twitteru, na YouTube, kao i na našem nalogu na Instagramu