Trideset godina javnog pristupa svjetskoj mreži

Fizičar Tim Berners-Li  je 1989. radio u čuvenom ženevskom istraživačkom centru CERN. Smetao mu je informacioni haos između različitih instituta, radnih i projektnih grupa. Došao je na ideju da napravi digitalnu mrežu koja bi poslužila naučnicima za komunikaciju. Bilo mu je 34 godine. Napisao je koncept. “Smjelo ali uzbudljivo”, rekao je njegov šef kada je pročitao prijedlog. Očito je cijela stvar bila previše smjela, pošto se neko vrijeme nije desilo baš ništa. Ipak, Berners-Li nije odustajao. Gradio je dio po dio komunikacione mreže. Osmislio je URL (Uniform Resource Locator) kao veb-adrese, koristio je HTML (Hypertext Markup Language) da bi šifrirao poruke kako bi mogle da se prikažu u različitim medijima, te HTTP (Hypertext Transfer Protocol) — kojim se određuje način komunikacije servera i pregledača. 30. aprila 1993. Naučnici u CERN-u su pokrenuli World Wide Web – Mrežu. Time je počeo pobjedonosni pohod interneta.

Sloboda i interesi

Trinaestogodišnjoj kćerki čovjek mora da objašnjava da roditelji u tim godinama nisu imali ni internet ni pametne telefone. Danas se kupuje sa nekoliko klikova, a ranije se išlo u centar grada. Tomovi enciklopedije hvataju prašinu u regalu – Vikipedija je najbrži izvor informacija o svemu – od Francuske revolucije do nastanka elektronske komunikacije. Ko traži stan više ne lista oglase u novinama, već ih pronalazi na platformama u vebu. Ima ih toliko da bi štampanjem potrošili ogromnu količinu papira.

Naličje digitalnog premrežavanja je dezorijentisanost i poplava informacija. U mreži svi ljudi mogu da ponude svoje stavove, ideje, proizvode, vizije. Donald Tramp je dobar primjer. Njegov nalog na Tviteru mu je pomogao da okupi masu sljedbenika, uprkos lažnim tvrdnjama ili baš zbog njih.

Pretraživači kao Google ili DuckDuckGo doduše pomažu da se razdvoji žito od kukolja u naizgled beskonačnom polju informacija. Međutim, iza naziva kao što su Google, Apple, Facebook, Amazon ili Microsoft stoje interesi tih svjetskih koncerna. Oni po tom pricipu strukturiraju elektronski prostor.Taj način razmišljanja je bio stran  Timu Berners-Liju. Mogao je da patentira svoj pronalazak, ali je svjesno donieo odluku da to ne uradi. Težnja za profirom je bila suprotna njegovom idealu slobodne razmjene informacija.

Sljedeći nivo – vještačka inteligenicija

ChatGPT  je prije nekoliko mjeseci dao osnova za novu diskusiju. Da li je budućnost interneta poslije 30 godina – vještačka inteligencija? Evo šta kaže ovaj softver o samom sebi, odgovarajući na pitanje da li je on budućnost interneta. „Kao jezički model baziran na vještačkoj inteligenciji ne mogu sa sigurnošću reći da li je ChatGPT budućnost interneta, pošto budućnost interneta zavisi od mnogo faktora i stalno je izložena promjeni. Međutim, postoje neke osobine koje posjeduje ChatGPT kao i slični modeli zasnovani na vještačkoj inteligenciji, koje imaju potencijala da utiču na internet i da ga promjene“. Ovaj model dodaje da bi trebalo uzeti u obzir da modeli vještačke inteligencije donose sa sobom i etičke izazove, na primjer zaštitu podataka, transparentnost i odgovornost. Ovdje nas vještačka inteligencija ostavlja sa našim dilemama. Naime, ChatGPT može da proizvede zaokružene tekstove koji sadržinski zvuče logično, ali izvori ostaju nepoznati.

To je kod Tima Berners-Lija prije tri decenije bilo drugačije. Njegov prvi sajt je imao nezgrapnu adresu: http://info.cern.ch/hypertext/WWW/TheProject.html.

Ova adresa sve do danas sadrži sve osnovne informacije o svjetskoj mreži: „W3 je obimna hipermedijska inicijativa, čiji je cilj da se omogući univerzalan pristup velikom univerzumu dokumenata“. Hipermedija označava tekstove koji su linkom povezani sa drugim tekstovima. Tako nastaje mreža podataka bez koje današnji svijet više ne bi mogao da funkcioniše. Na prvoj javno dostupnoj stranici na internetu sve do danas postoji link koji vodi do učesnika u projektu. Među njima je i Tim Berners-Li koji je u međuvremenu dobio englesku plemićku titulu. On je tada u CERN-u imao lokalni pozivni broj 3755 i elektronsku adresu timbl@info.cern.ch. Ali sa njim se više ne može uspostaviti kontakt tim putem. Od 2016. on predaje na Oksfordu. Sve do danas je na čelu konzorcijuma World Wide Web (W3C) koji je sam osnovao, i koji je posvećen standardizaciji tehnologije u mreži.

Pratite nas i na Facebooku, na Twitteru, na YouTube, kao i na našem nalogu na Instagramu