Tri viđenja „kosovskog čvora“

Tekst "Čvrsto ujedinjeni u nepovjerenju“ potpisala je Adelhajd Velfl:

"Opasno blizu vojnog sukoba je desničarski orijentisan, nacionalistički predsjednik Srbije Aleksandar Vučić doveo konflikt sa Kosovom. Srbija ne priznaje nezavisnost male balkanske države. Rusija takođe ne. A što se Beograd više naslanjao na ruskog predsjednika Vladimira Putina tokom prošle godine, to je veći postajao strah kosovskih Albanaca od rata.

Putinov napad na Ukrajinu prije skoro godinu dana Kosovari su doživljavali kao prijetnju: I Srbija bi mogla pokušati da uzme sjever Kosova silom. U međuvremenu je napravljeno 28 srpskih vojnih baza uz granicu sa Kosovom. Militantne proruske grupe kao što su Noćni vukovi pojavljivali su se tamo.

Vučić je razmišljao o slanju trupa na sjever Kosova, mada su u zemlji vojnici NATO-a. U novembru su Srbi počeli da blokiraju puteve teškim kamionima, kako bi spriječili kosovske bezbjednosne snage iz Prištine. Neposredan povod za konflikt dala je kosovska vlada. Premijer Albin Kurti je htio na sjeveru da uvede kosovske automobilske tablice – kao znak suverenosti svoje zemlje. „Teroristički šljam“, tako je Vučić zbog toga nazvao kosovskog premijera. EU i SAD su izvršili pritisak na Kurtija dok nije odustao od uvođenja tablica. Sada su svi u zemlji razočarani i uznemireni. Sjever je još manje integrisan u kosovsku državu nego prije krize", završava Velfil kojim je uvela čitaoce u temu, a onda piše:.

- pročitajte još: Srbi na Kosovu: Protest i protiv Kurtija i protiv Vučića

"Dvije pametne analitičarke na Kosovu posmatraju događaje prethodnih mjeseci. Germanistkinja na univerzitetu u Prištini, kosovska Albanka Blerta Ismaili kao i novinarka Tatjana Lazarević, kosovska Srpkinja iz Sjeverne Mitrovice. Konflikt iz dva potpuno različita ugla.“

„Draga gospođo Fon der Lajen, zar to ne vidite?“

Potom NZZ donosi viđenje germanistkinje Ismaili, pod naslovom „Draga gospođo Fon der Lajen, zar to ne vidite?“:

„Poslije rata na Kosovu mislila sam da vojni sukob u Evropi više nije moguć. Ali on je opet bio tu sa napadom Rusije na Ukrajinu. Probudila su se sjećanja. Uplašila sam se da će separatisti u Bosni i Hercegovini kao i oni koji žele da odvoje sjever Kosova biti ojačani ratom koji vodi Kremlj. Da će dobiti realnu šansu da sprovedu svoje planove. Istovremeno sam mislila dok je NATO ovdje na Kosovu, Srbija neće zaratiti sa njim. Uprkos tome, nezamislivo je odjednom postalo zamislivo.

Osim toga, Putin je stalno spominjao Kosovo kao opravdanje za to da je napao Ukrajinu. On se odnosi prema Ukrajini kao Milošević prema Kosovu. Mnogo toga iz Vučićeve retorike i propagande podsjeća na devedesete. Da se Rusija upliće bilo je jasno. Ja to vidim kao sredstvo pritiska Srbije na Evropsku uniju.

- pročitajte još: Čega nema u cirkusu: Vučić protiv njemačkih novina

Srbija igra dvostruku igru, ali je EU nagrađuje. Polovina pomoći za zapadni Balkan odlazi u posljednje vrijeme u Srbiju i ja sam pomislila: Draga gospođo Fon der Lajen, draga EU, zar to ne vidite? Ta tolerantnost ne umiruje Srbiju, ne čini Srbiju zapadnijom, naprotiv. Zato sam razočarana Evropskom unijom i to ne samo zbog nedostajuće vizne liberalizacije za Kosovo. Pomislim – polako ti uspijeva, draga EU, da najprozapadnija zemlja Balkana prema tebi postane ravnodušna.

Kada je premijer Albin Kurti u oktobru pokušao da uvede kosovske tablice na sjever Kosova, napravio je grešku. To je oslabilo Kosovo. On to nije dogovorio sa drugima. Ali ja očekujem od šefa vlade da dobro razmisli. Na kraju je morao da uradi to što su htjele Sjedinjene Američke Države. Shvatili smo da možemo da uradimo samo to što dozvoljavaju zapadne sile.

Kao država smo slabi. To je tako, makar se nama ne dopadalo. Kada je Vučić potom pitao KFOR da li može da pošalje srpske vojnike na Kosovo, pomislila sam da je to šou za srpsku publiku. Naime, bilo je jasno da to neće ići. I Kosovo šalje signale koji su motivisani isključivo unutrašnjom politikom.

Mnogo toga ostaje nejasno, na primer, koje naše bezbjednosne snage smiju da odu na sjever Kosova: policija, specijalne jedinice, KFOR? Ta dvosmislenost, nejasnoća, jesu štetne. Kada su na sjeveru postavili barikade i to potrajalo deset dana, u jednom trenutku sam pomislila, da li je to priprema odvajanja sjevera Kosova? Uznemirila me je tišina iz pravca Sjedinjenih Američkih Država i Evropske unije. Pokušala sam da razumijem zašto je KFOR okelijevao sa uklanjanjem barikada. Imala sam utisak da je država Kosovo sa svojim granicama priznata samo sa zadrškom. Uznemirilo me je to što predstavnici zapadnih zemalja nisu pozvali srpske političare i policajce na Kosovu, da se potčine kosovskim strukturama. Niko se nije trudio oko deeskalacije. Uplašila sam se: Šta ako Srbi više ne budu učestvovali na izborima, ako blokiraju državu? Kada su barikade uklonjene osjetila sam olakšanje.

Mnogo toga zavisi od razvoja situacije u Ukrajini. Htjela bih da se završe razgovori sa Srbijom. Dijalog stalno proizvodi iluzije i predstave i može da se zloupotrijebi kao sredstvo pritiska. Osim toga, nemamo ravnotežu. Srbija je pokazala da je jača. EU i SAD to dozvoljavaju. Ali mi više ne vjerujemo“, piše Ismaili.

„Kurti cijeli sjever predstavlja kao kriminalce"

Stav srpske novinarke Lazarević sa sjevera Kosova je potpuno drugačiji. Njen naslov glasi: „Kurti cijeli sjever predstavlja kao kriminalce“.

„Odmah poslije ruskog napada na Ukrajinu počelo je pravljenje posebnih baza kosovske policije na sjeveru Kosova. Istovremeno je vlada Kosova otpočela ekstremno glasnu kampanju. Zahtijevala je brz pristup Kosova Sjevernoatlanskom paktu i Savjetu Evrope. To se obrazlagalo agresijom na Ukrajinu. Tvrdili su da je Srbija zamjenik Rusije, a Putin će, kada završi sa intervencijom u Ukrajini, uskoro napasti i Kosovo. Takvo postupanje Kosova je dijelom bilo izloženo međunarodnoj kritici. Kosovo je područje koje kontroliše NATO, a NATO ne želi novo krizno žarište. Stiče se utisak i da SAD ne žele novi rat na Kosovu. S druge strane, ruski ambasador u Srbiji je došao na granični prelaz. To je dovelo do nove napatosti. Nakon što su novembra prošle godine 500 srpskih policajaca morali da napuste kosovsku policiju, pojačano prisustvo specijalaca je dodatno iskomplikovalo situaciju. To je i u suprotnosti sa Ustavom Kosova, koji kaže da policija mora da odražava etničku strukturu. Specijalne policijske jedinice – to su Albanci – doživljavaju se kao okupacione trupe. Lokalni Srbi opet su počeli da govore o okupaciji, mada ta riječ od povlačenja srpskih trupa i dolaska NATO-trupa skoro uopšte nije bila u upotrebi. Češće se čuje da ovo liči na to što je srpski predsjednik Milošević radio prije rata, devedesetih. Tada je kontrolisao teritoriju velikim gomilanjem policijskih trupa i tako dodatno okrenuo Albance protiv države. Premijer Kosova Albin Kurti sada želi da pokaže kako policijskim snagama kontroliše sjever Kosova, ali time okreće srpsku zajednicu protiv kosovskih struktura. Na Fejsbuku se objavljuju lica i imena policajaca koje šalju na sjever Kosova. Prikazuju ih kao „albanske junake“. Moj utisak je da trijumfalne objave vlade u Prištini opslužuju samo Kurtijevu partijsku bazu u njegovoj stranci Samoopredjeljenje, ali ništa ne rješavaju.

- pročitajte još: EU samo čvrstom rukom može da „pripitomi“ Vučića

Naprotiv – to stvara samo više srbofobije. Kurti je ukupan sjever predstavio kao kriminalan. I on i predsjednica Vjosa Osmani propustili su brojne prilike da izgrade mostove prema kosovskim Srbima, ne pokazuju stvarno zanimanje za dobrobit kosovskih Srba ili za stvaranje klime u kojoj bi se ostvarili njihovi zahtjevi i prava. Ali ni Beograd ne pokazuje poštovanje prema kosovskim Srbima i ne jača stvarno njihove nadležnosti, već ih pretežno zloupotrebljava. Srbi na sjeveru Kosova nisu zaista sretni da žive u nezavisnom Kosovu. Uplašeni su i ogorčeni. Osjećaju se neželjenim i da gube svoj zavičaj. Srpska lista je poslije uklanjanja barikada izgubila na vjerodostojnosti. Ljudi su prije toga bili puni povjerenja i nade, vjerovali su da će Vučić pripojiti sjever Srbiji. Ali sada, kada su barikada uklonjene i ništa se više ne događa, razočarani su. Nalazimo se usred propagandnog rata. Ljudi upijaju tu propagandu jer su uplašeni ili jer su bijesni i ne znaju šta će se dogoditi“, završava Lazarević za NZZ.

Priredio: Dragoslav Dedović

 Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu