Tina Modotti - radikalna fotografkinja i komunistkinja

Crno-bijele fotografije Tine Modotti vise u Madonninoj dnevnoj sobi. U najmanju ruku je to zamislivo, jer je američka superzvijezda jedan od istaknutih kolekcionara Modottijevih snimaka iz 1920-ih koji su i danas moderni. Njih dvije imaju zajedničko talijansko porijeklo i migrantsku istoriju njihovih obitelji u SAD-u. Obje žene potječu iz skromnih, čak i siromašnih uvjeta. No njihov talent, njihov izgled i volja omogućili su objema da se popnu na društvenoj ljestvici.

Pablo Neruda, Frida Kahlo, Diego Rivera - poznati prijatelji Tine Modotti

Međutim, život radikalne fotografkinje i komunistkinje Tine Modotti iznenada je prekinut kada je prije 80 godina iznenada umrla u taksiju u dobi od samo 45 godina. Njen čileanski prijatelj Pablo Neruda - pisac, antifašist i dobitnik Nobelove nagrade za književnost - napisao je pjesmu o tom gubitku. Mlada Frida Kahlo i njezin ljubavnik Diego Rivera – oboje umjetnički i politički aktivni u Meksiku - bili su dio meksičkog kruga prijatelja Modottijeve. 

Modottijeve slike ruža, interijera ili bebe na grudima iz 1920-ih imale su značajan utjecaj na fotografiju. Danas su stare gotovo 100 godina, ali su u svojoj jednostavnosti i eleganciji bezvremenske, suvremene - i skupe. Modotti - rođena prije 125 godina u avgustu 1896. - bila je moderna žena koja je sama odredila svoj život. To također znači da je sudjelovala u političkim događajima svoga vremena. Fotografirala je proteste meksičkih poljoprivrednika 1920-ih i pridružila se Meksičkoj komunističkoj partiji 1927. godine. U isto vrijeme, Modotti je bila tražena kao fotografkinja portreta bogate više klase u zemlji. Godine 1930. protjerana je iz zemlje iz političkih razloga.

Seksualna neovisnost umjesto braka, revolucija umjesto umjetnosti

"U svojim vezama, svojoj seksualnosti i karijeri donosila je teške odluke - seksualna neovisnost umjesto braka, politička predanost umjesto osobne sigurnosti, revolucija umjesto umjetnosti", piše Margaret Hooks u svojoj biografiji "Tina Modotti - fotografkinja i revolucionarka".

Život pod lažnim imenom

Od 1930. Modotti je iz Moskve radila za Komunističku partiju Sovjetskog Saveza (CPSU) diktatora Staljina. Zbog toga je čak i okončala svoju karijeru fotografkinje. Partija ju je kasnije poslala u Španjolsku, zajedno s njezinim ljubavnikom, agentom talijanske CPSU Vittoriom Vidalijem. Obojica su ovdje bili aktivni pod lažnim imenima i podržavali su republikanske brigade protiv fašističkog diktatora Franca u Španjolskom građanskom ratu (1936.-39.).

Sve do svoje iznenadne smrti 6. januara 1942. u Meksiku, gdje je Modotti ponovno živijela od 1939. pod lažnim imenom, navodno više nije koristila svoj fotoaparat.

Izložba Modottijeve odmah nakon njezine smrti

No njezin je umjetnički rad sačuvan, a prva izložba održana je ubrzo nakon njezina pokopa u martu 1942. u Mexico Cityju. "Tina, militantni borac, nije dugo bila u grobu kada je Tina Modotti, fotografkinja, reanimirana", piše njen biograf Hooks. I iako komunistkinja Tina Modotti 1930-ih više nije dobila dozvolu za ulazak u SAD, njezine elegantne i graciozne fotografije još uvijek se mogu vidjeti u brojnim muzejima i izložbama u SAD-u, uključujući Muzej moderne umjetnosti u New Yorku i u Philadelphiji Muzej umjetnosti.

Napredak na društvenoj ljestvici

Dug put za siromašno radničko dijete iz Italije: Modotti je rođena 17. avgusta 1896. u Udinama. Njezin otac, mehaničar, otišao je u SAD 1906. godine. Modotti - punog ime Assunta Adelaide Luigia Modotti Mondini – još od svoje 12. godine mora raditi u tvornici kako bi uzdržavala obitelj. Godine 1913., sa gotovo 17 godina, Tina - kratki oblik njezina nadimka Assuntina - također putuje u SAD i zarađuje novac kao krojačica u San Franciscu. Modotti se pojavila kao glumica u talijanskoj općini, kasnije je dobila uloge u nekim nijemim filmovima. Godine 1918. otišla je u Los Angeles sa svojim suprugom, kanadskim pjesnikom Roubaixom de L'Abrie Richeyjem ("Robo"). Ovdje je Modotti 1921. upoznala važnog američkog fotografa Edwarda Westona, kojem je bila model, a nedugo nakon toga njih dvoje su postali ljubavnici. 

Modotti i Meksiko

Modotti je s Westonom naredne godine prvi put otputovala u Meksiko, gdje su brojni intelektualci i pristaše boravili nakon Meksičke revolucije i društvenih prevrata od 1910. godine. Međutim, njezin suprug Robo iznenada umire od velikih boginja. Ovaj prvi posjet Meksiku 1922. godine odlučujući je za njen daljnji život i rad.

Modotti se nekoliko puta vraća u Meksiko. Ovdje je Weston najprije (1886.-1958.) uči osnovama modernističke fotografije: novim pogledima na stvari i ljude, neobičnim detaljima i izostavljanju odabira tema. Tina Modotti fotografira murale Diega Rivere. Modotti i Weston se razdvajaju 1926. i on se vraćaju njegovoj obitelji u SAD.

Nakon Westonova odlaska, prema navodima Margaret Hooks, počinje Modottijeva najproduktivnija faza kao fotografkinje. Hooks njen rad grubo dijeli u četiri kategorije: Uz snimke meksičke narodne umjetnosti, Modotti radi kao fotoreporterka za meksički časopis "El Machete". Ove snimke uključuju neke od njezinih najpoznatijih fotografija.

Moderne fotografije s političkom porukom

No, među njezinim mušterijama je i bogata i istaknuta viša klasa u zemlji - Modotti zarađuje zahvaljujući svojim portretima. Konačno, tu su i slike koje radi za svoje zadovoljstvo: ljiljani, žene i njihova djeca, apstraktni nizovi drvenih skela i telegrafski stupovi.

U Meksiku je Modotti također imala vezu s prognanim kubanskim revolucionarom Juliom Antoniom Mellom od 1928. godine. 1929. Mella je ubijen na ulici pored nje. Suđenje za ubojstvo koristi pravosuđe da Modotti dovede na loš glas - zbog njezina političkog djelovanja i njenog načina života koji se naziva nemoralnim. Meksička viša klasa, koja je do tada rado voljela biti portretirana od Modottije, zgrožena je. Talijanka Modotti protjerana je iz zemlje u pravcu Europe 1930. godine.

Politički rad umjesto fotografije

Modotti je 1930. godine ostala nekoliko mjeseci u Njemačkoj, njezini su radovi čak i izlagani, ali nije se pronašla u sve više fašističkoj Njemačkoj, a ostala je i bez novca. Konačno je prihvatila poziv talijanskog komunista Vidalija u Moskvu i od tada je samo politički radila za komunističku partiju, prvo u Parizu, zatim u Španjolskoj.

Nakon pobjede španjolskog diktatora Franca, Modotti se 1939. vraća u Meksiko - SAD su ponovno odbile ulazak. Sada 45-godišnjak živi povučenim životom u Mexico Cityju, s niskim primanjima i gotovo nikakvim kontaktima s bivšim prijateljima. Na povratku s večere 6. januara 1942. Modotti neočekivano umire u taksiju. Liječnik će kasnije utvrditi kao uzrok smrti zatajenje srca.

Pratite nas i na Facebooku, na Twitteru, na YouTube, kao i na našem nalogu na Instagramu