Sudan sve dalje od mira

Samo od prošlog petka je u Sudanu najmanje 200 osoba izgubilo živote, a deseci tisuća ljudi su u bijegu. Kako javljaju tamošnji mediji, nedavno su u svađi sa afričkom zajednicom živote izgubili dva pripadnika lokalnih arapskih plemena i prošlog petka su krenuli u osvetnički pohod. Na udaru su prije svega pripadnici plemena Masalit, napadnuta su i spaljena njihova sela, a arapski borci su napali i više bolnica na tom području.

Emily Wambugu, koja je zadužena za projekt bolnice u Al Geneini u zapadnom Darfuru Liječnika bez granica nam kaže kako je najgore bilo ovog ponedjeljka (25.4.). Pucnjava je počela već rano ujutro, a većina pacijenata je zbog toga pobjegla iz bolnice. „Jedini koji su ostali su bile četiri majke, čija su djeca bila na respiratorima.“ I dan kasnije nije bilo bolje: „Još uvijek čujemo pucnjavu. Teško je kad pomislimo na mnoge ljudske živote i očajnu djecu koje smo mi spašavali svakog dana. Sad nismo u stanju skrbiti se niti za jednog jedinog.“

- pročitajte i ovo:  Sudan: Zašto je došlo do državnog udara?

Uz nestašicu se širi i nasilje

U kolovozu/avgustu 2020. je svečano potpisan mirovni sporazum za Sudan ali, kako nam objašnjava Marina Peter iz njemačke udruge Forum Sudana, mira nije bilo ni prije, niti poslije: „Uvijek iznova se ubijaju ljudi, siluju žene, pale kuće. Nikad nije prestalo nasilje, čitava regija živi tako već godinama“. Zapravo je sve lošije jer je i siromaštvo sve veće: „Sve je manje raspoložive zemlje, bilo u vidu pašnjaka ili oranica. Između ostalog, to je i posljedica klimatskih promjena, to se tu posve jasno vidi. Sve je žešća borba za resurse, a još je gore zbog poskupljenja žitarica uzrokovanih ratom u Ukrajini.“

Čitava nevolja je i počela sušom i velikom gladi 1983. kada je na stotine tisuća ljudi ostalo bez svega. To je tada najviše pogodilo arapske etničke skupine, dok su se afrička plemena brzo prilagodila i od nomadskog života se okrenula trgovini. Glad i nevolja je ubrzo okrenula svakoga protiv svakoga - po etničkoj, vjerskoj, plemenskoj i bilo kakvoj drugoj podjeli.

Praktična, a ubrzo i formalna podjela na Sjeverni i Južni Sudan početkom 21. stoljeća nije donijela mir i regiji Darfura – ona nije bila dio mirovnih sporazuma. Elita tog područja, zajedno s afričkim pobunjeničkim organizacijama, se osjećala isključena iz društva Sudana tako da je 2003. počela s oružanim otporom. Tadašnji diktator Omar al Bašir je brutalnom vojnom silom krenuo u gušenje pobune, a u prvim redovima su bile milicije arapskih plemena, zloglasni džandžavidi.

- pročitajte i ovo:  Silovanje kao strategija u Sudanu

Zločinci postali „mirotvorci"

U krvavom sukobu koji je uslijedio je, po navodima UN-a, izgubljeno oko 300.000 ljudskih života, počinjena su neviđena zvjerstva i oko milijun i pol ljudi prognano - mnogi još i danas žive u izbjeglištvu. Po mišljenju Martine Peter, mirovni sporazum potpisan 2020. nakon što je svrgnut al Bašir, nije niti mogao biti jamstvo mira. U njemu jest bilo predviđena podjela vlasti, nestanak paravojnih trupa, povrat izbjeglica i sankcija zločina, ali i među samim potpisnicima je bilo mnogo zločinaca: „Neki od potpisnika su postali ministri i drugi važni službenici kako bi osnažili i vojnu moć prijelazne vlade. Ali kako se pokazalo, to je bila velika greška.“

Prošlog listopada je i s tom farsom od mira bilo kraj: u vojnom udaru je svrgnuta prijelazna vlada, a na čelo države je došlo već postojeće, takozvano Suvereno vijeće. Za Marinu Peter je bilo potpuno jasno kamo to ide: „Najviši časnici su već i prije revolucije bili upletenu u korupciju i dvojbene poslove. A ti ljudi su još uvijek na vlasti."

Prema indeksu korupcije Transparency International, Sudan zauzima 164. mjesto od ukupno 180 zemalja. Od vojnog udara i Amnesty International svjedoči o „bezrazložnim uhićenjima i povredama ljudskih prava“. U središtu tog nasilja su čelnici tog Suverenog vijeća, oba generala Abdel Fatah al Burhan i Mohamed Hamdan „Hemeti“ Dagalo – bivši vođa džandžavida i sadašnji zapovjednik specijalnih jedinica vojske Sudana.

„Privatni" posjet Moskvi

„Obojica su bili aktivni još pod bivšim predsjednikom al Baširom i obojica su odgovorni za drastične povrede ljudskih prava“, navodi AI. „Jedva se može pretpostaviti da će te osobe, neposredno odgovorne za nasilje, imati ikakvog interesa za rješenje koje bi zadovoljilo sve strane“, misli Marina Peter.

A pitanje jest i koliko strana uopće ima – ne računajući ljude samog Sudana. Jer izuzetno je zanimljivo kako se 24. veljače/februara, dakle na dan kad je počela invazija Rusije na Ukrajinu, Mohamed Hamad Dagalo zatekao u Moskvi gdje je razgovarao s više visokih predstavnika Rusije. Tvrdi se kako je on bio u „privatnom" posjetu Rusiji, ali se sastao i s ruskim ministrom vanjskih poslova Sergejem Lavrovom.

Jer spona Sudana s Rusijom potječe još od doba diktatora al Bašira, a tu su posve konkretni interesi. Poznato je kako je koncesiju za eksploataciju rudnika zlata Sudana dobila ruska tvrtka M-Invest – a prema saznanjima američkog ministarstva financija, to je tek „poslovna“ krinka ruske organizacije plaćenika, Grupe Wagner. A rudnici zlata rade i pod „zaštitom“ specijalnih jedinica Sudana na čijem je čelu Dagalo.

Marina Peter nam objašnjava kako u Sudanu i provinciji Darfur ne leži samo zlato, nego vrlo vjerojatno i značajnih zaliha nafte i urana. Takvo blago bi inače moglo značiti blagostanje za to područje, ali u Darfuru je upravo suprotno od toga: „To će jedva pridonijeti smirivanju stanja u Darfuru. Održivo mirno rješenje, demokratski razvoj i poboljšanje života svih ljudi Sudana je ionako veoma malo vjerojatno sve dok je vlast u rukama vojske“, smatra Marina Peter.

Pratite nas i na Facebooku, na Twitteru, na YouTube, kao i na našem nalogu na Instagramu