To nije bio običan dan u inače prilično običnom gradu Itzehoeu. Tamo je u utorak, nešto poslije deset sati, izrečena presuda Irmgard F. staroj 97 godina, na jednom od posljednjih nacističkih procesa. Osuđena je na dvije godine zatvora uslovno. Optužba je glasila: saučesništvo u ubistvu hiljada ljudi.
U mladosti je gospođa Irmgard F. bila daktilografkinja u koncentracionom logoru Stutthof. Kao sekretarica komandanta logora, pomogla je da se osigura nesmetan rad mašinerije za ubijanje. Sada je morala da odgovara za to. Presuda je, po mom mišljenju, istorijska.
Jedno od posljednjih suđenja
Prije svega, to ima veze s činjenicom da je gospođa F. bila jedna od posljednjih karika u dugom lancu izvršilaca i saučesnika u masovnom ubistvu evropskih Jevreja. Ona je ujedno i prvi civilni službenik (tj. prvi ne-SS-ovac), izveden na jedno takvo suđenje. Njemačko pravosuđe konačno jasno stavlja do znanja da će svi, koji su bili uključeni u funkcionisanje sistema logora tokom nacističke diktature, jednog dana morati za to odgovarati.
Drugo, rezultat presude je da se sada više zna o koncentracionom logoru Stutthof. Takva suđenja uvijek uključuju opsežne istražne radnje. U 14 mjeseci, koliko je trajalo suđenje, dosijei su se znatno povećali. Svedočilo je 14 svjedoka, od kojih osam koji su i sami preživjeli zatočeništvo u koncentracionom logoru Stutthof. Neki su po prvi put objavili svoju priču u javnosti. U procesu nije prikupljena nekakva pravno-sudska papirologija, već su to važna istorijska svjedočanstva i uvidi o ono što se dešavalo.
Šta to znači za ožalošćene
Treće, ovaj proces može imati iscjeljujući učinak, posebno za potomke i članove porodica ubijenih. Ovdje se, pred njemačkim sudom, priznaju njihove patnje i strašna iskustva i torture kojima su bili izloženi u logoru. Neki su na ovo morali čekati cijeli život. Lično su mi pričali o patnjama i sumnjama u sebe koje su ih godinama mučile, što je dovelo do toga da u jednom momentu nisu više bili sigurni da užas logora nije bio samo ružan san. Ovome je sada kraj. Srećom.
Konačno, postoji nada da signal i poruka koju nosi ova presuda, predstavlja upozorenje i globalni poziv za buđenje. I da se počinioci iz Buče (Ukrajina), Mai Kadra (Etiopija) ili Alepa (Sirija) više ne mogu nekažnjeno kretati po svijetu.
Mnoga pitanja ostaju bez odgovora
U razgovorima sam u više navrata uočavala nedoumice, koje takođe dijelim u izvjesnoj mjeri. Postavljaju se pitanja: Zašto je do ove presude došlo tek sada, nakon 78 godina? Zašto je ova kasna istraga protiv Irmgard F. trajala četiri godine? Šta čini mali broj ljudi, poput ove starice, simbolom ubilačkog sistema i mašinerije? Zašto uvlačiti staricu u blještavilo svjetskog publiciteta kada je pravi počinitelj, poput njenog šefa i komandanta logora Paula Wernera Hoppea, izašao iz zatvora nakon tri godine? Nakon toga je Hoppe, kao i mnogi drugi nacistički zločinci, vodio neometan život u novoj SR Njemačkoj.
Ova pitanja smijete i morate sebi postaviti.
Sve u svemu, imam osjećaj da je pravda zadovoljena - izuzetno blagom presudom. Uprkos svim sumnjama, to predstavlja tračak nade u ovim mračnim vremenima.
Pratite nas i na Facebooku, na Twitteru, na YouTube, kao i na našem nalogu na Instagramu