Život u Donbasu pod ruskom okupacijom

„Čak i da moj stan još uvijek postoji, ne znam da li bih tu mogla da živim. Najverovatnije ne", kaže Viktorija*. Prije godinu dana je iz Mariupolja pobjegla u Kijev. Nakon ruskih bombardovanja, zgrada u kojoj je živjela je izgorjela. Ali njen otac je ostao u Mariupolju. Tada mu se zdravlje pogoršalo i Viktorija je odlučila da mu pomogne.

Kako bi izbjegla front, Viktorija je preko Bjelorusije htjela ući u Rusiju, ali su je u Brjansku ruski granični službenici jednostavno odbili zbog njenog ukrajinskog pasoša. Nakon što je u Viktorijinom mobilnom telefonu pronašao slike ukrajinskih poštanskih maraka sa patriotskim motivima službenik domaće tajne službe FSB joj je u Smolensku rekao: "Smatramo da vaš boravak u Rusiji neće biti prikladan". Na kraju je Viktorija uspjela da uđe u Rusiju iz Letonije. Pošto u Mariupolju nedostaje specijalista, morala je da se sa ocem vozi u Taganrog u Rusiji da ga operišu. Na ovom putovanju nije bilo problema sa nekoliko pasoških kontrola na raznim kontrolnim punktovima.

"To je borba za opstanak"

U svakom slučaju, Viktoriju više brine ono što je vidjela u Mariupolju. Godinu dana nakon masovnih ruskih bombardovanja, grad je gotovo nepromijenjen. "U toku je gradnja, ali su sve sami uništili! Sada ruše uništene kuće i na drugim mjestima grade nove. Imate utisak da je u gradu ostala tek trećina bivših stanovnika”, kaže Viktorija.

Praktično se radi samo na gradilištima, u komunalnom sektoru i maloprodaji. Mnogi građevinski radnici dolaze iz Rusije i primaju veće plate od lokalnog stanovništva. Metinvest, veliki metalurški i mašinski kombinat, nekada najvažniji poslodavac u gradu, je prema riječima vlasnika ugašen početkom ruske ofanzive 24. februara, a tako je i danas.

"Nema socijalnih primanja”, kaže Viktorija, čak ni za nezaposlene. I pošiljke humanitarne pomoći su značajno smanjene. "Ranije su se paketi sa hranom dijelili svima, a sada samo djeci i osobama starijim od 65 godina. Ljudi su depresivni. To je borba za opstanak", kaže Viktorija.

Rusi su prošle jeseni nakon najave pripajanja južnih regiona Ukrajine obećali povećanje penzija. „Penzioneri su prvo primali penziju u iznosu od 10.700 rubalja (oko 120 eura)“, kaže Viktorija. Kasnije su njihove ukrajinske penzije udvostručene i pretvorene u rublje. Sada bi, međutim, penzioneri morali da pokažu ruski pasoš da bi dobili penziju iz Rusije, navode za DW različiti nezavisni izvori. Da stvar bude gora, cijene u Mariupolju su veće nego u dijelu zemlje koji kontroliše Kijev, a takođe i veće nego u Rusiji. Jeftiniji su samo kokošja jaja i benzin.

Opasan otpad na velikim površinama

Teška ekonomska situacija nije jedini problem Mariupolja, kaže Maksim Borodin, ekolog i gradski vijećnik, koji je pobjegao neposredno prije ruske okupacije: "Mariupolj danas područje ekološke katastrofe." I prije rata, zrak i tlo su bili zagađeni teškom industrijom. Osim toga, u Mariupolju je uskladišten i opasan otpad, koji okupatori danas potpuno zanemaruju.

Problem sa kanalizacijom ima i grad Mariupolj: "Rusi su htjeli da dokažu da se civilizacija vraća sa njima. Pa su odmah obnovili vodosnabdjevanje, ali ne i kanalizaciju. Sve pumpne stanice su bile poplavljene i nisu radile." Nakon toga su Rusi počeli popravke, ali je infrastruktura bila gotovo potpuno uništena, što je prijetilo još većim zagađenjem vode. Trenutno nema informacija o kvaliteti vode rijeke Kalmius i Azovskog mora.

Nema posla bez ruskog pasoša

"Ljudi su depresivni, vidi se da im je svima teško. Mnogi piju", kaže Natalja*, koja živi u selu na periferiji Mariupolja. Prije agresorskog rata Rusije na Ukrajinu imala je svoju radnju u kojoj je prodavala meso i mlijeko. Ali mnogi neni kupci su pobjegli ili nemaju novca. Pošto joj je automobil izgorio tokom granatiranja, ne može da doveze svoju robu u Mariupolj.

Natalija se žali na visoke cijene i niske plate: "U početku su ljudi dobivali u prosjeku 30.000 rubalja (oko 330 eura). Onda su plate smanjene za više od pola i nisu isplaćene mjesec i po dana."

Istovremeno, raste pritisak na Ukrajince da prihvate ruske pasoše: „Da biste mogli službeno raditi, potreban vam je pasoš, a da biste ga dobili morate čekati u redu, ponovo dobiti izgubljena dokumenta i prevesti ih na ruski ." Kada su njenom poznaniku sa ukrajinskim pasošem zatrebali novi papiri za auto, rečeno mu je: "Vi ste ovdje stranac." I morao je da označi opciju "strani pasoš", kaže Natalja.

Uprkos svemu tome, raspoloženje u njenom gradu je pretežno prorusko. "Ljudi vjeruju ruskoj propagandi, prema kojoj je Ukrajina uništila Mariupolj. Prijatelj je dobio stan u Mariupolju i veoma je zahvalan Rusiji na tome. Ali ima i onih koji nemaju gdje da borave i ne čekaju u redovima za stan jer od okupatora ne žele ništa da prihvate."

Stalni strah od mobilizacije

Natalja kaže da nije znala ništa o mobilizaciji u Mariupolju za rat protiv Ukrajine. Ali u drugim gradovima i selima u regionu Donjecka, koji su okupirani od 2014., muškarci se i dalje plaše da će biti pozvani u vojsku zbog mobilizacije u Donbasu koja jer uvedena neposredno prije početka ruske invazije u februaru 2022.

Jedan od njih je Vladyslaw* iz grada Čistjakova: "Skrivao sam se kod kuće od mobilizacije skoro godinu dana. Glavno je da nisam bio poslan u rat protiv svoje zemlje." Wladyslaw vjeruje da se mobilizacija nastavlja, samo sporije.

Vladyslaw poput Natalije smatra da je većina ljudi u regionu lojalna Rusiji, ali: "Ne postoji opšte mišljenje da je Rusija ovjde. Uostalom, svi kažu: 'Idem u Rusiju da kupim namirnice'".

* Ime promijenjeno

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu