Srbija - oaza poštenja?!

Tokom proteklih mjeseci region Zapadnog Balkana su potresale mnogobrojne političko- privredne afere. Pojedine države su, dijelom samostalno a možda i uz neki pritisak sa strane, uspijevale da u razotkrivanju korupcionaških afera stignu i do najviših krugova države. Primjeri Hrvatske, Crne Gore, ili Kosova pokazuju da istrage i optužbe zbog korupcije i kriminala mogu stići i do ključnih političkih figura u tim zemljama. U Srbiji za to vrijeme nije bilo hapšenja ili afera sa zvučnim političkim imenima. Na osnovu toga se mogao steći utisak da je Srbija neka oaza političkog poštenja u regionu, i svijetao primjer u kome nema visoke političke korupcije.

Mafije pod zaštitom?

Srbija svakako nije neka oaza u kojoj nema političke korupcije, upozorava za Radio Dojče Vele Vladimir Goati, predsjednik Transparency Srbija. U Srbiji visoka politička korupcija jednostavno nije procesuriana, jer je politička nomenklatura još uvijek dovoljno snažna da spriječi djelovanje antikorupcijskih tijela, kaže Goati. Upravo zbog toga imamo samo potragu na nekom mikro nivou, koja je i dovela do saznanja o prosvjetnoj, naftnoj, putnoj, ili raznim drugim mafijama, ističe Goati:

„Međutim, oni ljudi koji omogućavaju poslovanje tih mafija, i koji im da tako kažem otvaraju prostor za djelovanje, oni su izvan osuda. I čini mi se da je to u ovom momentu velika slabost Srbije, koju ćemo vrlo brzo skupo platiti, i to kada se budemo svrstali u red ozbiljnih kandidata za članstvo u Evropskoj uniji“.

Loša vlast podstiče korupciju

Član Savjeta za borbu protiv korupcije Stjepan Gredelj kaže za DW da je Srbija u nekom prosjeku u regionu kada je riječ o korupciji. Jedino čega smo na neki način bili pošteđeni na unutrašnjem planu su spektakularne afere poput one u Hrvatskoj sa hapšenjem bivšeg premijera Sanadera, ali to svakako ne znači da se Srbija riješila političke korupcije, kaže Gredelj:

„Naravno da u Srbiji postoji korupcija. Postoji li država u kojoj je vlast ovako loša, postoji li država u kojoj neke stvari još uvijek nisu razotkrivene, pa da možemo reći da tu nema korupcije? Korupcije ima svuda. Korupcija uglavnom znači prljavštinu države i državne uprave. Prema tome, možemo li reći da u Srbiji nema prljavštine u državnoj upravi? Ne možemo“.

Politička solidarnost za krupnu korupciju

Umjesto istinske borbe protiv kriminala i korupcije vlast se odlučila za duh solidarnosti između političkih aktera, koji je nadvladao opšti interes, ocjenjuje Goati. Upravo zbog toga se i u medijima i javnosti stalno govori o takozvanoj sitnoj korupciji. Tako se pričama o korupciji od 50 ili 100 evra, protiv koje se naravno takođe treba boriti, prikrivaju političke korupcije u kojima se vrte milioni evra, skreće pažnju Goati. Jedini primjer gdje se stiglo do nekog možda srednjeg nivoa korupcije je proces protiv bivšeg direktora „Željeznica Srbije“ Milenka Šarančića, kaže Goati:

„Mislim da je to najviši nivo do kojeg je stvar dosegla. Međutim, u ovim drugim zemljama stvar je došla do nivoa koji je nužan, a to je najmanje ministarski nivo, pa čak i predsjednički ili potpredsjednički nivo. To je ono što se za sada u Srbiji nije dogodilo“.

Obeshrabrena borba protiv korupcije

Vladimir Goati smatra da se na primjeru odnosa vlasti prema Agenciji za borbu protiv korupcije vidi i odnos prema borbi protiv korupcije. Pokušaj te Agencije da ukine praksu da se na mala vrata omogući da političari imaju duple funkcije neslavno je završen, kaže Goati. Kasnije je promijenjen i zakon, a tu su učestvovali i Ministarstvo pravde, kompletna Vlada, kao i Ustavni sud. Agencija je stoga otjerana na sporedni kolosjek i stiče se utisak da je obeshrabrena da ozbiljnije reaguje na slučajeve korupcije, zaključuje Goati.

Autor: Ivica Petrović, Beograd

Odg. urednik: Jasmina Rose