Spoljna politika – koalicioni otrov

Atomsko oružje

Slijedeća njemačka vlada moraće da odluči da li će odobriti učestvovanje njemačkih vojnih aviona u američkom transportu nuklearnog oružja do mjesta njegove upotrebe. Avioni tipa Tornado koji su do sada imali taj zadatak moraju biti zamijenjeni jer su zastarjeli. Socijaldemokrati su do sada blokirali odluku da li će savremeniji model koji će naslijediti Tornado biti osposobljen da nosi nuklearne rakete. Izborni program te partije je u ovoj oblasti uglavnom maglovit. Ali sada će socijaldemokrati morati da se izjasne, pošto vjerovatni koalicioni partneri, Zeleni i liberali imaju potpuno različite stavove.

Dok liberali žele i dalje učešće Njemačke u američkom „atomskom odvraćanju” Zeleni žele da se otarase atomskog oružja, pa i onog koje Amerikanci imaju u Njemačkoj. Oni ipak priznaju da je za to potreban niż međukoraka. To ostavlja prostora za kompromis, ali prepreke su velike.

Naoružani dronovi

U takozvanoj velikoj koaliciji sa demohrišćanima socijaldemokrate su odgađale odluku o upotrebi naoružanih bespilotnih letjelica, navodeći da nisu temeljno pretresli tu stvar. Liberali smatraju da zaštita vojnika na terenu zahtijeva hitno naoružavanje dronova. Zeleni tako nešto prvi put nisu jasno isključili kao mogućnost, i to uprkos protivljenju baze. Oni žele samo jasan scenario upotrebe. Koliko god to bilo smjelo – naoružani dronovi će vjerovatno postati stvarnost. Makar zbog toga da socijaldemokrati ne bi naljutili vojsku. Ali ne bi trebalo smetnuti sa uma, da će otpora biti i u redovima socijaldemokrata i u redovima Zelenih. 

Prisustvo Bundesvera u Maliju

Kada je tačno vrijeme za odlazak vojske iz neke zemlje? I to pitanje ima potencijal da unese razdor u svaku buduću koaliciju, a kamo li onu „semaforsku“ sačinjenu od crvenih socijaldemokrata, zelenih ekologa i žutih liberala. Slijedeće godine njemački parlament glasa o produženju obje misije u Maliju. Najnoviji izvještaji o mogućoj saradnji pučističke vlade i ruskih plaćenika u Maliju ponovo su u Njemačkoj pokrenuli diskusiju o smislu tog njemačkog vojnog angažmana.

Ionako političari trenutno, zbog avganistanskog iskustva, imaju pod lupom sve vojne angažmane u inostranstvu. Mada je crveno-zelena vlada bila ta koja je odlučila da angažuje vojsku i na Kosovu 1999. i u Avganistanu 2001. obje partije imaju uglavnom pacifističku bazu, koja neće bez otpora prihvatiti jednostavan nastavak kursa. Pitanje je da li će Zeleni i liberali, kada dođu na vlast, još uvijek htjeti da formiraju parlamentarni anketni odbor za preispitivanje angažmana u Avganistanu.

Geopolitika

Da li bi trebalo da njemački stav prema Rusiji i Kini bude oštar ili mek? Soicijaldemokrati i Zeleni su prema odgovorima na to pitanje izuzetno udaljenih stavova. Niko nije upornije branio njemačko-ruski gasovod Sjeverni tok 2 od socijaldemokrata. Zeleni bi da ga zaustave. I u odnosu na Kinu Zeleni su za oštriji stav, jer smatraju da se previše forsiraju ekonomski interesi, a premalo ljudska prava. U oba pitanja su liberali bliži Zelenim nego socijaldemokratama.

Zaključak iz svega ovoga bi bio: Potcjenjuju se prepreke među potencijalnim koalicionim partnerima u bezbjednosnoj politici. To što se o preprekama rijetko govori ne znači da ne postoje. 

EU i NATO

„Semaforska“ koalicija bi redovno glasala za povećanje izdataka za odbranu. Ali cilj Sjevernoatlanskog pakta da zemlje koje ga sačinjavaju počnu da izdvajaju dva odsto ukupnog budžeta za odbranu prihvatili su jedino liberali. Zeleni su protiv, socijaldemokarte nisu za, ali u svom predizbornom programu ne odbijaju to onako rigorozno kao ranije. I u ovoj oblasti se mogu očekivati zanimljive debate.

Isto je i sa temom Evropska unija. Dok se sve tri partije vjerovatno mogu složiti oko cilja da se ojača odbrambena moć Evropske unije, nejedinstvo vlada na drugom terenu.

Razdor stvaraju različiti odgovori na pitanje da li Evropska unija može da se zaduži u ime svih članica, kao što je to bio slučaj sa fondom za pomoć u borbi protiv pandemije. Socijaldemokrate i Zeleni žele da to postane normalna praksa, a liberali odbijaju tzv. „Uniju dugova“ kako su je nazvali u svom izbornom programu. Sjetimo se da su liberali 2017. odustali od koalicije sa demohrišćanima i Zelenima zbog nekoliko spornih pitanja, među kojima je bilo upravo i ovo o odnosu prema EU.

Moguća kadrovska rješenja

Prerano je da se govori o imenima, jer još nije jasno kako će koalicioni partneri podijeliti ministarstva, ako im pođe za rukom da oforme „semaforsku koaliciju“.

Govorka se o mogućim ministrima spoljnih poslova. Spominju se šefica Zelenih Anelena Berbok i grof Aleksandar Lambsdorf. Nagađa se da će političarka liberala Mari-Agnes Štrak-Cimerman preuzeti Ministarstvo odbrane, ako socijaldemokrate ne budu zainteresovani za njega. Ipak, gvozdeno pravilo koalicionih pregovora glasi – najprije sadržaji, pa onda kadrovi.

Kaj Kistner, (ARD)

Pratite nas i na Facebooku, na Twitteru, na YouTube, kao i na našem nalogu na Instagramu