„Opasno je vjerovati da smo završili sa učenjem“

Povodom Međunarodnog dana sjećanja na Holokaust, Bundestag je prijepodnevnu sjednicu posvetio sjećanju na žrtve nacionalsocijalizma. Prvi put su u centru pažnje ljudi koji su stradali zbog svoje seksualne orijentacije. Predsjednica Bundestaga Berbel Bas rekla je da ne smije da dođe kraj sjećanju na sve žrtve, koje su nacionalsocijalisti progonili, obespravili i ubili. Ako svjedoci zločina jedan za drugim umiru, njihovu priču moraju sada da pričaju drugi. „Žrtve Holokausta ostaju zapamćene.“

Vojnici Crvene armije 27. januara 1945. oslobodili su preživjele logoraše njemačkog koncentracionog logora Aušvic koji se nalazio u okupiranoj Poljskoj. Nacisti su u njemu ubili više od milion ljudi. U Njemačkoj je taj datum 1996. proglašen Danom sjećanja na Holokaust.

Za vrijeme nacizma uhapšeno 50.000 muškaraca

Bas je rekla da je važno „da se danas sjetimo ljudi, koji su bili progonjeni zbog seksualne orijentacije ili rodnog identiteta“. Dodala je da slom nacizma još nije značio i kraj državnog progona te grupe žrtava. Član 175 Krivičnog zakona je i u poslijeratnoj Njemačkoj ugrožavao homoseksualne muškarce. Taj „homoseksualni paragraf" uveden je još u vrijeme Njemačkog carstva, a predviđao je kazne za seksualne odnose između muškaraca.

Nacisti su 1935. dodatno pooštrili odredbe zakona. Prema državnoj Kancelariji protiv diskriminacije, na osnovu tog člana zakona u vrijeme nacizma uhapšeno je 50.000 ljudi, od kojih je 15.000 dospjelo u koncentracione logore. Veliki broj njih je tamo i umro od prinudnog rada i zbog neljudskih uslova.

I posle Drugog svjetskog rata ta odredba je zadržana u njemačkom krivičnom pravu. Prema vještačenju koje je naručila Kancelarija, do 1969. je na osnovu tog zakona osuđeno 50.000 muškaraca. Bas je rekla da je iz današnje perspektive skoro nevjerovatno da je član 175 ukinut tek u ujedinjenoj Njemačkoj, 1994. godine. 

Bas: „Porast krivičnih djela protiv pripadnika kvir-zajednice“

Bas je rekla da bi i danas trebalo uzeti pod lupu diskriminaciju ljudi iz kvir-zajednice. „Krivična djela protiv pripadnika te zajednice su u porastu“, rekla je ta socijaldemokratska političarka. „Homoseksualci, lezbejke, transrodne osobe bivaju vrijeđane, maltretirane i napadane.“ Bas je u pogledu sjećanja na Holokaust rekla da bi bilo opasno vjerovati da su Nijemci završili sa učenjem. „Moramo se i nadalje suočavati s našom prošlošću.“ Prema njoj, otvoreno, slobodarsko društvo se ne podrazumijeva samo po sebi. „Takođe me uznemiravaju pokušaji da se ospori jedinstvenost Holokausta“, rekla je predsjednica Bundestaga. „Antisemitizam, anticiganizam i rasizam su opet u porastu. U Njemačkoj se svakog dana zabilježi po pet antisemitskih nedjela. Spomenici se skrnave, jevrejske institucije i sinagoge izloženi su napadima. Bilježe se i napadi na ljude, samo zato jer su Jevrejke i Jevreji. To je sramota za našu zemlju.“

Bas je dodala da antisemitizam poprima skrivene forme, kao što su teorije zavjere ili demonizacija države Izrael. „Moramo biti budni, otvorenih očiju“, rekla je Bas i dodala da se to odnosi i na diskriminaciju pripadnika kvir-zajednice. „'Nikad više’ – to je nalog za sve nas. Tu gdje se širi mržnja, niko nije bezbjedan."

„Obećanje ’Nikad više’ nije se uopšte odnosilo na sve žrtve“

U Bundestagu je tim povodom govorila i Rozete Kac, koja je preživjela Holokaust. Rođena je 1942. i preživjela je kod jednog bračnog para u Amsterdamu. Njeni roditelji i brat su ubijeni u Aušvicu. Opomenula je u govoru da bi se trebalo sjećati svih žrtava na isti način. Ta osamdesetogodišnja žena je rekla: „Svaki čovjek koji je tada bio progonjen zaslužuje dostojno sjećanje.“ 

Ona je povukla paralelu između svoje sudbine i sudbine pripadnika kvir-zajednice – ona je morala kao dijete da nauči da se krije i da porekne svoj identitet, isto kao mnogi pripadnici seksualnih i rodnih manjina. I to i poslije 1945. Rekla je da se od takvih stvari čovjek razboli.

Kac je dodala: „Obećanje ’Nikad više’ uopšte se nije odnosilo na sve žrtve nacista. Romi i Sinti su morali decenijama da se bore za priznanje. Isto tako, veoma kasno je shvaćeno da je oznaka ’asocijalan’ bila nacistička definicija, koja je zloupotrebljavana i za osudu lezbejki". Ona je rekla da je tako nacistička ideologija mogla da nastavi da djeluje i da to još uvijek čini „ako još uvijek moramo da doživljavamo nasilje protiv ljudi iz kvir-zajednice.“

„Sjećanje u Bundestagu važno za cijelu kvir-zajednicu“

Nije bilo živih žrtava progona koje bi se obratile prisutnima. Umjesto njih, glumica Maren Krojman i njen kolega Janik Šiman govorili su ispovijesti žrtava. Aktivista kvir-zajednice Klaus Širdevan iz Manhajma održao je govor. On je još 1964. osuđen u Zapadnoj Njemačkoj po članu 175.

Danas se on zalaže za to „da se naša priča ne zaboravi. I to baš danas, kada je kvir-zajednica ponovo izložena netrpeljivosti širom svijeta“. Širdevan je dodao da mu je važno da omladina ne zaboravi koliko napora i muke je koštalo „da možemo da živimo ovako kao živimo“. Dodao je da je veoma dugo trajalo dok dostojanstvo homoseksualaca u Njemačkoj nije uspostavljeno.

„Zato današnje podsjećanje u Bundestagu nije važno samo za mene, već za cijelu zajednicu.“ To je znak priznanja i signal društvu koji pogođenima vraća nešto od njihovog dostojanstva.

dd (ard)