Sirija: U potrazi za ubicama sa videa

Poput stotina sirijskih obitelji i Sijamovi su pogledali šestominutni video u nadi da će saznati nešto o svom sinu. U rano jutro 14. aprila 2013. Vazem Sijam (34) napustio je roditeljski dom u Damasku. Po nalogu vlade, trebao je dostaviti brašno državnoj pekari, smještenoj u četvrti Tadamon u južnom dijelu grada. Bio je to rutinski posao. No, više se nije vratio kući.

Njegova porodica, koja sada živi u Njemačkoj, devet je godina vjerovala da je Vazem uhapšen na kontrolnom punktu a zatim odveden u jedan od mnogih režimskih zatvora. Ali, nakon što je sadržaj video masakra u Tadamonu procurio u javnost, saznali su jezivu istinu o sudbini koja ga je snašla.

Video pokazuje kako čovjeka u bijeloj majici i farmerkama vode do jarka u napuštenoj ulici u kojem se gomilaju leševi. "Otac ga je prvi prepoznao", kaže Vazemova sestra Tasnim Sijam. "Moj brat je izgledao nekako drugačije, pretukli su ga, a možda je to bio i strah." Otac je međutim prepoznao svog sina po hodu. Zavezanih očiju, mladić je morao skočiti u jarak. Dok pada, pucaju u njega. "To je poput noćne more", kaže njegova sestra Tasnim, "Kako se mogu pomiriti s činjenicom da je mladić, ubijen u ovom videu, moj brat?"

- pročitajte i ovo:  Doživotna presuda za mučenja i ubistva po nalogu države

Okrutne igre sa žrtvama

Krajem aprila 2022. je ovaj brutalni video masakra u Tadamonu dospio u javnost putem jednog sirijskog dezertera. Snimljen 16. aprila 2013., dva dana nakon nestanka Vazema Sijama. To što se na njemu vidi, teško je za podnijeti. U roku od nekoliko minuta, dva muškarca u uniformi ubijaju 41 civila, slijedeći isti obrazac. Jedan od njih dvojice vadi civila s povezom na očima iz bijelog kombija i odvodi ga do jarka u kojem su pored brojnih automobilskih guma nagomilani leševi. Tamo ga gurnu i istovremeno, dok pada, pucaju u njega. Nakon ubijanja, leševi se polivaju kerozinom i spaljuju.

- pročitajte i ovo:  Trag mučenja vodi ravno do Assada

Jedanaest godina u Siriji bjesni rat. Jedanaest godina su sve strane u sukobu počinile nebrojene zločine. No, snimka masakra u Tadamonu, koji je tada bio pod kontrolom sirijske vlade, pogodila je u živac. Možda zato što su muškarci očito uživali u svom "poslu”. Iskusni su, ubijaju usred bijela dana, ne žuri im se. Više puta igraju okrutnu igru ​​sa svojim žrtvama: Tvrde da je ovaj dio ulice pod snajperskom vatrom. Tako žrtva trči zavezanih očiju i pada u jarak. Prije nego što shvati gdje se nalazi, pucaju na nju.

Muškarci, koji se osjećaju kao da im niko ništa ne može, video kamerom bilježe svoje zločine. Ovo nisu mobitelom tajno snimljeni videi. Snimaju ih u "high definition", dakle HD-formatu, mašu i prave šale. Zašto rade tako nešto? Treba li im "lovački trofej”? Jesu li svojim "dobrim radnim učinkom" htjeli impresionirati svog nadređenog? Jedno je sigurno: video nije trebao dospjeti u javnost.

Čovjek sa šeširom i dalje je „vojna tajna"

Uğur Ungör, istraživač s Nizozemskog instituta za istraživanje genocida (NIOD), jedan je od prvih koji je dobio kopiju videa 2019. godine. Zajedno sa svojom kolegicom Annsarom Shahoudom otkrio je da su počinitelji, koji ubijaju u videu, radili za sirijskog predsjednika Bašara al-Asada. U međuvremenu umrli Najib al-Halabi bio je pripadnik paravojnih snaga bliskih Asadovom režimu. Izravnije povezan s Asadom bio je drugi čovjek iz videa, Amjad Jusef – koji se jasno prepoznaje po šeširu. On je – još uvijek – oficir vojne obavještajne službe.

"Posljednje dvije godine su i za nas bile pakao”, rekao je Uğur Ungör za DW. "Zamislite: znate za užasan masakr. Ovaj video stalno morate pregledavati ali niko ne smije znati da on postoji."

To nije obično istraživanje. Dvojica akademika željela su ući u trag odgovornima za masakr i učiniti ono što je rijetkim uspjelo u ovom desetogodišnjem sukobu: iskoristiti video kako bi dokazali da je sirijska država izravno i nepobitno povezana s nekim od najgorih ratnih zločina.

- pročitajte i ovo:  Presuda sa dalekosežnim značajem

"Mnogo sam ubijao"

Da bi to dokazali, istraživači su se pretvorili u prave detektive. Shahoud, rođena Sirijka, počela se u mrežama predstavljati kao "Anna Sh." - mlada Alevitka iz Homsa glumeći oduševljenu simpatizerku predsjednika Asada, koji je također Alevit. Guardian je izvijestio kako je "Anna Sh." razmjenjivala mišljenja sa stotinama dužnosnika Asadovog režima u vremenskom periodu od dvije godine zadobivši njihovo povjerenje. Jednog dana u martu 2021. naišla je na profil Amjada Jusefa, čovjeka sa snimke, koji nosi šešir. "Anna Sh." se sprijateljila s njim, povremeno su razgovarali telefonom.

Amjad Jusef se osjećao usamljeno, požalio se da je pod velikim pritiskom. U "Anni Sh." je naišao na osobu koja je spremna saslušati ga. Prošli su mjeseci prije nego što je došlo priznanje. "Mnogo sam ubijao”, rekao joj je. I tako su „isljednici" postigli svoj cilj a "Anna Sh." je  mogla nestati.

Shahoud i Ungör proslijedili su svoje zapise nizozemskom i njemačkom pravosuđu. Oni su također objavili svoja otkrića u podužem članku u američkom časopisu New Lines. "Nismo mogli reći: Hej, mi smo akademici, radimo ovo istraživanje, neka odjekne kao bomba na društvenim mrežama i onda se povlačimo", kaže Ungör. "Mi moramo preuzeti i odgovornost za to."

Nepobitni dokazi

Za istražitelje je video jedinstven po snazi dokaza. „Prvo, zato što su tok zločina, žrtve i počinitelji jasno prepoznatljivi. Snimak također pokazuje da se masakr nije dogodio tek tako. Tome u prilog govori pripremljena masovna grobnica, rutina počinitelja, pokušaj da se identitet žrtava zataška i učini neprepoznatljivim i dokumentovanje ubijanja. To su indicije koji govore da su zločini počinjeni sistematski", kaže Alexander Schwarz, stručnjak za međunarodno kazneno pravo i saradnik organizacije Amnesty International. "Sistematski napad na civilno stanovništvo, kao što se može vidjeti na snimci, preduslov je da se kazneno djelo klasificira kao zločin protiv čovječnosti."

Ostaje nejasno hoće li i kada biti pokrenut kazneni postupak u ovom slučaju. Slučaj oficira Anvara Raslana, koji je u njemačkom Koblenzu u januaru ove godine osuđen za zločine protiv čovječnosti, pokazuje da je to moguće. A za Fritza Streiffa, višeg pravnog savjetnika organizacije Mnemonic, koja dokumentira kršenja ljudskih prava, video predstavlja politički signal. Strahota i užasavanje, koje snimak izaziva, važni su "za suprotstavljanje normalizaciji odnosa" s Asadovim režimom. "Ne radi se samo o Amjadu Jusefu, već o represivnom sistemu koji su stvorili ljudi poput Jusefa", naglašava istraživač iz Amsterdama Ungör, "

I Schwarz i Streiff rade s ljudima, čiji se rođaci još uvijek vode kao nestali u Siriji. Istraga zločina, poput one u Koblenzu, može imati iscjeljujući učinak na obitelji žrtava. Ali Tasnim, sestra preminulog Vazema, na to još nije spremna. "Znam da u životu morate biti optimistični, ali upravo smo izgubili svaku nadu. Živimo, ali samo zato što moramo."

Tasnim je ipak pristala govoriti za DW. "Želim da ljudi znaju zašto su nekima od nas potrebni mjeseci i godine da stignu [u Njemačku] i zašto se neki ne snalaze. Jer to, što smo doživjeli u Siriji, je nevjerovatno strašno i teško zamislivo za normalnog čovjeka.

Pratite nas i na Facebooku, na Twitteru, na YouTube, kao i na našem nalogu na Instagramu