Seksizam na fudbalskim stadionima

Fudbal je od strane Njemačke fudbalske lige (DFL) i klubova Bundeslige promovisan kao doživljaj za cijelu porodicu. Anketa instituta Allensbach pokazala je da 40 posto njemačkih fudbalskih navijača čine žene. Međutim, istraživanja Vollbilda pokazuju: Mnoge žene doživljavaju seksualne napade na stadionima. "Odjednom sam osjetila ruku na svom zadnjici," kaže Cosima Müller, 22 godine. U maju 2022. bila je sa prijateljima na stadionu Max-Morlock u Nürnbergu. Tokom nedozvoljenog upada navijača na teren, među kojima je bila i ona, jedan muškarac ju je počeo dodirivati po zadnjici i grudima. "I onda, ne znam, jednostavno su mi krenule suze, bila sam jako zbunjena u tom trenutku."

Brojni oblici seksualnih napada

Izgleda da je niz slučajeva poput onog Cosime Müller. Međutim, do sada nema reprezentativnih studija koje istražuju seksualno nasilje nad ženama na stadionima i u navčijakim „fan zonama". Online-anketa Vollbilda, u kojoj je između 19. aprila i 7. maja 2024. učestvovalo oko 2.500 ljudi, pokazala je da je gotovo svaka četvrta žena doživjela najmanje jedan seksualni napad na stadionu. Anketa, provedena širom Njemačke, nije međutim, bila reprezentativna.

Link ankete je dijeljen ispred stadiona, kao i preko popularnih kanala na društvenim mrežama, poput sportskog portala Sportschau. Skoro 99 posto učesnika ankete izjavilo je da povremeno idu na stadion. Mnoge učesnice ankete opisale su svoja iskustva. To varira od nepristojnih komentara, preko izvještaja o tzv. "hvatanjima za zadnjicu", do doživljaja poput ovog: "U bloku za goste na stadionu Union Berlina neko je urinirao po meni." Ili: "Na stadionu mi je neko u pivo stavio K.O. kapi (droga koja brzo djeluje i izaziva paralisanost, vrtoglavicu, mučninu i nedostatak sjećanja). Klub nije odgovorio niti reagovao na moju prijavu."

Smjernice bez sankcija

DFL je krovna organizacija za 36 klubova prve i druge Bundeslige. U uslovima za dobijanje licence od 2022. godine, između ostalog, zahtijeva se da klubovi dostave dokaz da su "svoje zaposlenike senzibilizirali na temu diskriminacije i ravnopravnosti, raznolikosti i inkluzije." Ako klubovi to ne dokažu, mogu biti podvrgnuti sankcijama. Na upit DFL-a, odgovorni u Njemačkom fudbalskom savezu objašnjavaju da klubovima  žele dati mogućnost da svoje "strukture kontinuirano i perspektivno razvijaju i nadograđuju." Zapravo, mnogi profesionalni klubovi nešto preduzimaju.

Inicijalna kapsula za osnivanje kontaktnih punktova, kojima se žrtve seksualnog napada mogu obratiti na licu mjesta, bio je incident u navijačkom vozu fudbalskog kluba Mönchengladbach 2018. godine. Žena je optužila pijanog navijača da ju je silovao. Zatim je uslijedio proces, u kojem je optuženi u prvom stepenu osuđen za silovanje, ali je u drugom stepenu oslobođen, jer mu djelo nije dokazano.

Nakon toga, neki klubovi Bundeslige osnovali su tzv. kontaktne punktove. To su mjesta na stadionima ili telefonske linije za pomoć, čijim saradnicima se žrtve seksualne diskriminacije i seksualnog napada mogu diskretno obratiti. Ipak, samo 23 od 36 klubova je u sezoni 2023/24. uspostavilo ovakve kontaktne punktove. Na upit Vollbilda o tome, odgovorilo je samo 6 od 13 klubova, koji nemaju ovakve punktove. Naveli su da rade na takvim konceptima ili da su već poduzeli sigurnosne mjere.

Nedostaci u provedbi

Da bi se utvrdilo da li postojeće zaštitne mjere profesionalnih fudbalskih klubova funkcionišu, Vollbild je, po principu slučajnog odabira, testirao kontaktne punktove sa novinarkama na fudbalskim stadionima. Klubovi su davali informacije, po kojima se žrtve seksualnog nasilja mogu obratiti redarima, i to koristeći kodnu riječ kako bi pokrenuli diskretan lanac pomoći. Dok je zaštitni koncept 1. FC Magdeburga besprijekorno funkcionisao, u fudbalskim klubovima Hansa Rostock i Hertha BSC-a bilo je nedostataka.

Hansa Rostock na svojoj web stranici obećava da se žrtve mogu obratiti redarima koristeći kodnu riječ "Möwe Emma" (Galeb Emma). Takođe se navodi: "Nudimo ti sigurno mjesto na koje se možeš povući i pomažemo ti diskretno i direktno - bez dodatnih pitanja." Ipak, jedan od dva testirana redara nije znao za kodnu riječ "Möwe Emma". Osim toga, nije bilo ni sigurnog mjesta za povlačenje, niti diskretne razmjene informacija.

Hansa Rostock nije detaljnije odgovorio na upit Vollbilda, ali je naveo: "Dostupnost kontakt osobe ženskog pola mora biti osigurana a proces poboljšan."

Svi redari nisu znali kodnu riječ

U klubu Hertha BSC-a kodna riječ je "Gdje je Lotte?" Međutim, dva od četiri testirana redara nisu znala kako je glasila lozinka. Pored toga, jedan od testiranih redara je upitao novinarku da li joj treba nešto za pušenje.

Odgovorna osoba iz Hertha BSC-a priznala je nedostatke u intervjuu za Vollbild: "Cilj je da svi znaju da postoji lozinka  'Gdje je Lotte?' Dva od četiri redara je definitivno nešto što pokazuje da postoji velika potreba za poboljšanjem."

Cosima Müller, uprkos ovakvim okolnostima, ne želi izgubiti strast prema fudbalu. "Idem na stadion od malena. Doživjela sam taj jedan incident, koji stvarno nije bio lijep, ali ne želim da mi to oduzme ljubav prema sportu."

ARD/SWF/jr

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu