Saudijska Arabija i IS

Mržnja prema svima koji nisu njihove vjere. Bizarna slika svijeta kao mjesta u kojem iza svakog ćoška vrebaju prijetnje po očuvanje islama. To su centralni elementi ideologije terorističke organizacije „Islamska država“. No tu ideologiju nisu oni smislili, prije se može reći da je pozajmljena od vehabija i dodatno zaoštrena. Vehabizam je radikalno konzervativno tumačenje sunitskog islama koji je u Kraljevini Saudijskoj Arabiji državna religija.

„Mrziti nevjernike“

„Svaka religija osim islama je pogrešna“, pisalo je u uvodu u jedan školski udžbenik u Saudijskoj Arabiji. I manje zadatke su učenici morali riješiti. Tako je trebalo dopuniti ovu rečenicu: „Ko umre van islama, ide u...“. Ispravan odgovor je, prema uputama iz udžbenika trebao biti: „U pakao“. Jedan drugi zadatak je bio da se navedu primjeri „pogrešnih religija“, poput „judaizma“, „hrišćanstvq“, „paganstva“, itd.

Za starije učenike su zadaci bili nešto zahtjevniji: oni su upućeni u to šta je, prema shvatanju države, prikladna zadaća jednog muslimana. Konkretno je to glasilo: „Vjera nije samo riječ koju izgovara jedna osoba. Vjera se sastoji od govora, uvjerenja i djelovanja.“ Učenicima je, pored toga, objašnjeno, recimo, da „prava vjera“ podrazumijeva da treba „mrziti politeiste i nevjernike“, ali da se prema njima ne postupa nepravedno pri čemu ostaje nedefinisano šta je pravedno, a šta nepravedno. „Muslimanu je zabranjeno da bude vjerni prijatelj čovjeku koji ne vjeruje u Boga i njegovog proroka ili se bori protiv islama“, navodilo se takođe u udžbenicima.

Pomenuti primjeri su iz saudijskih udžbenika za školsku 2005. godinu, a analizirao ih je Centar za religijske slobode, trust mozgova koji pripada fondaciji Fridom haus. Analiza objavljena još 2006. – dakle mnogo prije nego što se pojavila „Islamska država“ – zaključila je da Saudijska Arabija u nastavi vjeronauke i raznim knjigama sije neprijateljstvo prema Zapadu. Trust mozgova je svjesno govorio o saudijskoj državi kao odgovornoj za takvu politiku. Jer, izdavač udžbenika je država, a za uređivanje su bili zaduženi imami koji platu primaju iz državne kase.

Do sličnog zaključka je, navodi Fridom haus, došla i jedna studija iz Saudijske Arabije. U njoj je krajem 2003. ustanovljeno da vjeronauka „podstiče na nasilje prema drugima i dovodi učenike u zabludu da, kako bi zaštitili sopstvenu religiju, moraju druge nasilno potlačiti ili čak psihički uništiti.“ Rijad zvanično nije reagovao na te kritike, ali je 2006. najavljena provedba opsežne reforme vaspitno-obrazovnog sistema. Nejasno je u kolikoj mjeri su te reforme zaista i provedene. Američki Stejt dipartment je prije tri godine naručio sljedeću studiju o saudijskim udžbenicima, ali njeni nalazi do danas još nisu objavljeni.

Novac i vjera

Svoje zvanično tumačenje religije Saudijska Arabija dosljedno izvozi. Prema računici jednog bivšeg američkog ambasadora iz 2007., Kraljevstvo je najmanje 87 milijardi dolara investiralo u religijsku propagandu u cijelom svijetu. Ta suma, piše dalje taj diplomata, vjerovatno je i dodatno uvećana nakon znatnog povećanja cijene nafte. Novac odlazi u izgradnju džamija, medresa, njime se obučavaju imami, finansira izdavaštvo, štampaju vehabijski tekstovi.

Veliki dio novca odlazi u ekonomski slabe, ali mnogoljudne muslimanske zemlje jugoistočne Azije: Pakistan, Indoneziju, na Filipine, u Maleziju. U dijelovima Afrike se takođe vrbuju nove vehabije. Za ljude u mnogim dijelovima svijeta su vehabijske škole jedina mogućnost obrazovanja. No Saudijska Arabija finansira džamije i institucije i na Zapadu.

Ideološka blizina s „Islamskom državom“ se odražava i u konkretnoj ekonomskoj pomoći. Teško je reći na kolike sume iz Saudijske Arabije mogu da računaju teroristi. Novac se prebacuje takozvanim havala-sistemom, gdje se umjesto zvaničnih bankovnih računa za prijenos keša koriste osobe od povjerenja. Takođe je nejasno da li i u kojoj meri zvanični Rijad podržava teroriste.

Zvanično distanciranje

Američki potpredsjednik Džo Bajden dospio je na naslovne stranice kada je prošle godine kritikovao američke saveznike u njihovom djelovanju protiv Islamske države. Bajden je konkretno naveo Tursku, Saudijsku Arabiju i Ujedinjene Arapske Emirate i istakao: „Toliko su bili odlučni da sruše Asada i povedu jedan sunitsko-šiitski rat – i šta su uradili? Davali su stotine miliona dolara i hiljade tona oružja svakome ko je htio da se bori protiv Asada. Ali su opskrbljavali i pripadnike Al Nusre i Al Kaide i ekstremne džihadističke elemente iz cijelog sveta.“

U međuvremenu se Saudijska Arabija distancirala od nasilja „Islamske države“. Veliki muftija te monarhije je prošle godine, govoreći o Al Kaidi i IS-u, rekao da radikalne i terorističke ideje nemaju ništa zajedničko sa islamom. „Njihovi pokretači su najveći neprijatelji islama.“

Francuski islamolog Pjer-Žan Luizar u knjizi „Zamka IS“ bilježi da Saudijska Arabija danas određene fenomene proglašava za terorističke iako su prije nekoliko godina ili čak mjeseci smatrani najvećom podrškom vehabizmu. „Izgleda da je saudijski režim u rekordnom roku presjekao veze koje su mogle legitimirati taj politički sistem – sistem koji je sa svojim izvozom vehabijske ideologije s jedne strane i svojim potčinjavanjem američkim interesima s druge strane, predstavljao političke suprotnosti, onakve kakve na takav paradoksalan zastupaju način samo rijetki režimi u svijetu.“