Hodočasnici kao "britanski huligani"

Pet mladih hodočasnika na biciklima velikom brzinom jure niz stepenice do trga Obradoiro ispred katedrale u Santijagu de Komposteli - i prilično uplaše dvojicu sveštenika, koji šetaju. Samo nekoliko metara dalje, dvadesetak Meksikanaca uz igru i pjesmu proslavljaju kraj hodočašća i svoj dolazak. "Llegamos, llegamos!" „Tu smo, tu smo!", viču na sav glas.

Ova godina je apsolutni bum na Putu za Santijago (Camino de Santiago). Hodočasnička uprava (Oficina del Peregrino) u Santijagu de Komposteli je saopštila da je već do sada više od 430.000 hodočasnika dobilo potvrdu o pređenom hodočasničkom putu. To je dobrih 20 odsto više nego u cijeloj prethodnoj rekordnoj 2019. godini. Pri tom, treba uzeti u obzir da mnogi ne uzimaju sertifikat – i ne računaju se.

Građani su očajni

U hodočasničkom mjestu u sjeverozapadnoj Španiji, koje je u Njemačkoj postalo popularno zahvaljujući knjizi njemačkog autora Hapea Kerkelinga „Ich bin dann mal weg”, kase su punije nego ikad. Vlasnici, u međuvremenu veoma skupih hotela, privatnog smještaja, prodavnica suvenira i restorana zadovoljno trljaju ruke.

Ali, nisu baš svi srećni. Jer, za razliku od Lurda u Francuskoj ili Fatime u Portugaliji, mnogi na Put ka Santijagu ne kreću iz religioznih i pobožnih pobuda.

Sve je više smeća, buke i vandalizma. Mnogi stanovnici grada, koji je pod zaštitom Uneska su ljuti ili očajni, kao što se uvijek iznova čuje u centru grada kada se pomene ova tema.

„To je trend koji je počeo prije nekoliko godina, ali ove godine je bilo posebno loše, ljeti je na momente jednostavno bilo nepodnošljivo", kaže Beatriz njemačkoj novinskoj agenciji dpa. Imala je, priča, velikih poteškoća da se koncentriše dok je radila u kući zbog buke koja bi dolazila spolja.

„Ako dođete u grad zajedno sa 40 hodočasnika u sedam ujutru, morate shvatiti da ljudi tamo žive, rade, uče i spavaju. Ne možete vikati na sav glas. Radi se o poštovanju", kaže ona.

"Još litar jedan…”

U centru glavnog grada Galicije danju je veoma bučno. A uveče još više. Posebno na Rua de Franko. Barovi i restorani duž 400 metara dugačke ulice nedaleko od katedrale su puni u ponoć i tokom ove jesenje večeri. Ponekad su pred lokalima veoma dugi redovi. „Još jedna flaša, narode?“ - doziva jedan Italijan za dugačkim stolom, a grupa uglas odgovara: „Siiii, un'altra bottigliaaaa!"

Često možete prepoznati lokalno stanovništvo tako što mnogi prevrću očima ili ubrzavaju korak dok prolaze. "Ovdje je skoro isto kao u Balermanu (na Majorci prim. red.)!", uzvikuje 21-godišnjak iz Hamburga. „Nedostaju samo plaža i more. Mora to da ponovi tri puta iz blizine, skoro da vrišti, toliko je glasno. Mršavi mladić nevoljko je pratio svoje roditelje na 500 kilometara dugom putu od Mirande de Ebro do Santijaga - ali je sada "potpuno iznenađen i srećan".

Dragulj vjerske arhitekture

Santijago de Kompostela nije samo dragulj vjerske arhitekture i popularno mjesto hodočašća, jer hrišćani vjeruju da je katedrala podignuta iznad groba svetog Apostola Jakova Zevedejevog, brata svetog Jovana Bogoslova. To je i stari univerzitetski grad koji je oduvijek ugošćavao mlade iz zemlje i inostranstva. Ali, većina studenata, a za mnoge se zna da su naravno skloni žurkama, govore da je ruglo kada ih upitate za ponašanje mnogih hodočasnika - poput Beatrizine ćerke Klare.

„Nisam bila ovdje tokom ljeta, ali prijatelji su mi poslali video snimke ogromne i bučne gomile hodočasnika. Bilo je strašno, nikada ranije nismo imali ništa slično ovdje." Sve je više smeća na ulicama, sve više krađa u radnjama", kaže.

Kao i mnogi ovdje, Klara poziva na „više poštovanja“. Neki čak govore i o „ratu“: hodočasnici često dolaze sa megafonima, bubnjevima ili trubama – a na njih se sipaju kante vode sa balkona.

Hodočasnici kao „harački Huni"

Policija je u međuvremenu saopštila da je kriminal porastao za oko 30 odsto u cijelom regionu Galicije, a takođe i u Santijagu 2022. godine u odnosu na isti period prošle godine. Da li to ima veze sa sve većim brojem hodočasnika ne mogu ili ne žele da kažu. Kritike su drastične na raznim medijima i društvenim mrežama. Poznate dnevne novine "El Mundo" pisale su o hordama posjetilaca koji "prostački vrište" i "pišaju gdje stignu". Masovni turizam "kao u Veneciji ili na Majorci" dovodi malu zajednicu sa 96.000 stanovnika i ograničenom infrastrukturom "na ivicu kolapsa". Autobusi su često pretrpani, tradicionalna trgovina je gurnuta u stranu suvenirnicama i modernim barovima. Zbog procvata Airbnb-a, postoji dramatičan nedostatak stanova. „Istjeruju nas iz našeg grada“, rekao je ogorčeni „Kompostelano“ onlajn portalu „Galiciapress".

Na društvenim mrežama posjetioce upoređuju sa „haračkim Hunima” i „britanskim fudbalskim huliganima”. Bez pretjerivanja, kaže Mons Vilar, predsjednica udruženja građana „A Xuntanza”. Ona objavljuje video snimke na Fejsbuku na kojima se vidi kako ogromne grupe hodočasnika upadaju na kolovoz i zaustavljaju saobraćaj. Vilar kaže: „To je necivilizovano i neodgovorno ponašanje koje daleko prevazilazi buku. Ovo nije zabavni park, to je naseljeni prostor."

Procvat nakon Koeljovih knjiga

Regionalni mediji upozoravaju da bi Put ka Santijagu mogao da "propadne zbog sopstvenog uspjeha". Sedamdesetih godina prošlog vijeka rijetko ko je kretao na tzv. „Kamino". Tada je bilo svega nekoliko desetina hodočasnika godišnje. Čak i sa posjetama popularnog pape Jovana Pavla II, ovaj broj se popeo samo na oko 2.000 (1982) i 5.000 (1989.) u cijeloj godini. Procvat je došao sa duhovnim knjigama brazilskog autora bestselera Paula Koelja. Godine 1993. prvi put je oborena granica od 100.000 posjetilaca, 1999. godine od 150.000. A nakon što je izašla Kerkelingova knjiga, Nijemci su napredovali i postali jedna od najvećih grupa, odmah iza Španaca. Prema zvaničnim podacima, 2022. do sada ih je bilo skoro 25.000.

Čak i ako turizam u Santjagu, kao i drugdje, više nije ograničen na ljetnje mjesece, „Kompostelani” se nadaju da će do sredine marta ipak imati malo mira.

„Ali svi drhtimo, posebno pred sljedeće ljeto. Biće to pakao“, kaže arhitekta Huan Karlos. „Moji roditelji su u penziji i imaju novca, srećom mogu da odu. Žele da se opuste na Ibici. Kažu da je tamo ljeti tiše nego ovdje".

ss/dpa

Pratite nas i na Facebooku, na Twitteru, na YouTube, kao i na našem nalogu na Instagramu