Ružno lice crkve
12. januar 2021
To je tragedija. Već mjesecima Kelnska nadbiskupija i njezin poglavar kardinal Rainer Maria Woelki zabavljaju njemačku javnost držanjem u tajnosti i balansiranjem kod suočavanja sa seksualnim zlostavljanjem koje su počinili svećenici. Ali, „zabavljanje" je zapravo potpuno krivi pojam: Woelki izaziva zgražanje. Njegovo ponašanje više ne razumiju ni dobronamjerni katolici.
Za nekoliko tjedana će biti objavljene statistike o odlasku vjernika iz Katoličke crkve. Tada pobožni interpretatori tih podataka rado govore o „gubitku vjere" i „slabosti vjere" kod brojnih ljudi koji Crkvi okreću leđa. A kad bi htjeli biti iskreni! Osobito iz Kölna i Düsseldorfa, najvećih gradova u Kelnskoj nadbiskupiji, sve je više izvještaja da se na termin za izlazak iz Crkve kod mjerodavnih državnih ustanova mora čekati mjesecima!
„Nulta tolerancija" u Kölnu
Tko glasno najavljuje „nultu toleranciju" mora prakticirati razjašnjavanje i živjeti „nultu toleranciju". Inače ga vjernici napuštaju.
Već više od dvije godine kardinal Woelki prakticira vlastiti kurs suočavanja sa zlostavljanjem koji je najavljen ofenzivno i koji je izazvao pozornost. Ali, u posljednjih pola godine sve češće se iz Kölna čuju vijesti koje tomu proturječe: nadbiskupija je tu navodno djelovala u ime osoba pogođenih zlostavljanjem, ali oni su se osjećali instrumentaliziranima i uvrijeđeni su otkazali suradnju. A onda je kardinal iskoristio božićnu polnoćku kako bi s pulta uzvišene kelnske katedrale kao ispriku prodavao ono što nije bilo isprika i kako bi medijima pripisao odgovornost za sablazan i zgražanje.
Kardinal si je okupio savjetnike iz raznih odvjetničkih ureda i sad je dospio do jednoga koji je dosad bio poznat po slučajevima iz desno-populističkog AfD-ovog miljea, a ne po crkvenim slučajevima. Na kraju je nadbiskupija, koja je nekoć imala ugledan ured za medije i informiranje, pozvala odabrane predstavnike medija na takozvani razgovor o pozadini i najprije im pružila na potpis izjavu da ništa od onoga što čuju neće objaviti. Susret je propao. Povjerenje izgleda drukčije. Tko se obveže na šutnju brzo postane sudionik u zlodjelu.
Krivi su mediji
Time Woleki jasno pokazuje što misli o neovisnom suočavanju i razjašnjavanju zlostavljanja. Slučajevi zlostavljanja su u Njemačkoj i drugim zemljama dugo postajali poznati samo ako su žrtve imale hrabrosti svladati sram i prekinuti šutnju – i ako su mediji to objavili. I stvorili javnost koja je bila drukčija od službene Crkve. To vrijedi i za stanje u Kelnskoj nadbiskupiji. Većinom novine i radio-postaje se drže te teme. One predstavljaju ustanovu koja prakticira dobro novinarstvo i koja je neugodna prema moćnicima.
Sad su u Kölnu krivi mediji – tako je objavio kardinal s oltara. A Crkva kod razjašnjavanja stvari nade polaže u izjavu o držanju u tajnosti, što podsjeća na diktaturu i STASI. Tijekom više od 30 godina novinarskog rada bio sam na stotinama razgovora o pozadini s crkvenim i političkim predstavnicima. Nikad nisam morao potpisati izjavu o držanju u tajnosti.
Sve to pripada ružnom licu Crkve pod reflektorima. Tim važniji je rad medija na razjašnjavanju stvari.
Spotlight Boston
2015. je u kina došao američki film "Spotlight", od veljače 2016. on se prikazivao u Njemačkoj. Kratko prije toga on je dobio Oscara kao najbolji film. "Spotlight" priča priču o novinarima dnevnih novina "The Boston Globe", koji razotkrivaju seksualno nasilje u Crkvi u Bostonu, gradu koji je manji od Kölna. Te novine su prije 20 godina razotkrile jedno od najodvratnijih poglavlja u američkoj Crkvi, koja nije siromašna odvratnim poglavljima.
U Bostonu su se stvari odvijale kao i drugdje: zločini su zataškavani, pravljen pritisak na žrtve i članove njihovih obitelji, svećenici-zlostavljači su premještani iz jedne župe u drugu. A za sve je znao i njihov poglavar, bostonski kardinal Bernard Francis Law. Njemu je tada bilo skoro 70 godina, podnio je ostavku i kasnije je dobio mjesto u Rimu.
Tko zna koji svećenici i biskupi u Njemačkoj su vidjeli taj film? Jer, „Spotlight" je bio poučan film ne samo o Crkvi i institucionalnom zataškavanju. Taj film je i hommage novinarstvu, upornom istraživanju i razjašnjavanju, novinarskom načelu da se žrtvama da lice i ispriča njihovu priču. To je sloboda medija.
Je li biskup Bätzing bio u kinu?
Sredinom studenoga 2020. je predsjednik Njemačke biskupske konferencije biskup Georg Bätzing zahvalio medijima imajući u vidu kurs Kelnske nadbiskupije. Oni su razjasnili ono što „mi možda ne bismo bili u stanju razjasniti", rekao je Bätzing. Pritom je naveo suočavanje sa zlostavljanjem i suočavanje sa zataškavanjem.
Neki su Bätzingove riječi interpretirali kao objavu bankrota – jer predsjednik biskupske konferencije ima lijep naziv, ali nema nikakvog utjecaja na pojedine biskupe u zemlji. Ali, možda je Bätzing samo bio u kinu. I zato zna da novinarski rad ponekad ode dalje – unatoč otporu crkvenog sustava, koji svećeničku moć i identitet drži apsolutnim. Još uvijek. Vrijeme je da se i u Kölnu upale reflektori.