Rusija ne pušta Ukrajinu
Svijet je 1991. bez daha pratio zbivanja u Moskvi. Na ulice su izašli tenkovi. Organizatori vojnog udara htjeli su da zbace prvog čovjeka Sovjetskog saveza Mihaila Gorbačova. Nisu uspjeli. Tako se raspao Sovjetski Savez, višenacionalna država nastala na sili, koja se prostirala od Lavova na zapadu Ukrajine, do Vladivostoka na Dalekom istoku.
Poslije neuspjelog puča Sovjetski Savez niko nije mogao da spase. Izgledalo je da su imperijalno razmišljanje i hegemonijalni instrumenti iščezli iz repertoara ruske politike. No, to se brzo promijenilo. Sve države proistekle iz Sovjetskog saveza osjetile su to na svojoj koži. Trenutno to posebno osjeća Ukrajina. Na jugu je Rusija izvršila aneksiju Krima, a uz rusku pomoć separatisti su zaposjeli Donbas na istoku. Ukrajina se 25 godina od proglašenja nezavisnosti još uvijek hvata u koštac sa Moskvom.
Strah od ukrajinskog scenarija
A tamo su sjećanja na puč pomiješana s dvostrukim osjećanjima. Malo ljudi je došlo na skup koji je obilježio tadašnja zbivanja. Kraj Sovjetskog Saveza za mnoge Ruse još uvijek predstavlja tragičan događaj, pošto njihova zemlja od tada više nije imperija koja se usuđuje da u ime neke ideologije stavi pod kontrolu druge nacije. Sjećanje na puč je iz drugog razloga neugodno vlastima. Naime, hiljade Rusa se tada hrabro i na demokratski način suprotstavilo grupi oficira tajne službe i vojske. Ljudi iz te grupe i dan danas vedre i oblače u Rusiji. Oni se ničega toliko ne plaše kao demokratskog narodnog pokreta poput onog u Ukrajini.
Neuspjeh puča je sovjetskim republikama donio slobodu. Ukrajinski parlament je 24. avgusta 1991. proglasio nezavisnost, taj primjer su slijedile Bjelorusija i druge države, dok su Litvanija i Gruzija nezavisnost proglasile prije toga. Formalno su se Kijev i Moskva brzo razdružili. Međutim, Ukrajina se dugo kolebala da li da se prikloni Rusiji ili Zapadu. Tek su stalno ekonomsko i političko miješanje Rusije, ali i vojna intervencija na Krimu 2014. konačno odbile Kijev od Moskve.
Dok Bjelorusija pod predsjednikom Aleksandrom Lukašenkom sve do danas bilježi zastoj, u Ukrajini se posljednjih godina razvio jak nevladin sektor. On vrši pritisak na predsjednika Porošenka i njegovu vladu da sprovede reforme i približi se Evropskoj uniji. Uprkos uspjesima koji su postignuti u Ukrajini, tamo postoji korupcija. I oligarsi su ponovo pronašli svoje mjesto. Reforma pravosuđa je spora. Izborni sistem je problematičan.
Rješenje nije na vidiku
Najveći problem je konflikt sa Rusijom. Dugoročno taj sukob može dodatno destabilizovati zemlju, čak bi je mogao i egzistencijalno ugroziti. Trenutno nisu na pomolu politička rješenja ni za Krim, ni za Donbas. Ni Moskva, ni Kijev nisu uradili sve da sprovedu mirovni Sporazum iz Minska. Pri tome je Rusija u boljoj poziciji. Zato je Ukrajini potrebna međunarodna podrška.
Ne bi trebalo gajiti iluzije da će Moskva u dogledno vrijeme povući svoje trupe iz Ukrajine i Kijev pustiti na miru. Preduboko su usađene ideje imperije u glavama političara iz Kremlja.