Rusi se prebacuju iz Sirije u Libiju?

Povlače li se Rusi ili ne iz svojih baza u Siriji? To je aktualno glavno pitanje koje zaokuplja analitičare koji se bave Bliskim istokom kad su u pitanju ruske trupe.

Neovisni istražitelji su na osnovu satelitskih i zračnih snimaka zabilježili značajna kretanja iz ruskih vojnih baza, otkako je sirijski diktator i ruski saveznik Bašar al-Asad prije dva tjedna napustio zemlju. Promatrali su da Rusi helikoptere i zračne obrambene sustave pripremaju za transport, a zapazili su i ljude, koji s koferima čekaju na ukrcavanje u zrakoplove. Također su ruski ratni brodovi napustili svoje sirijske luke već 11. prosinca, dakle dva dana nakon pada Asadovog režima.

Ruski dužnosnici negiraju da njihove trupe napuštaju Siriju te navode kako pregovaraju s pobunjeničkom oporbenom skupinom, čija je ofenziva dovela do pada Asadovog režima. Ta skupina sada treba formirati sirijsku prijelaznu vladu.

Rusija ima dvije važne vojne baze u Siriji pomorsku bazu u Tartusu, uspostavljenu još 1971. godine, i zračau bazu u Hmeimimu, uspostavljenu 2015. godine. Tartus je jedina službena ruska pomorska baza izvan prostora bivšeg Sovjetskog Saveza. Ruska prisutnost tamo je rasla prije nego je Rusija 2022. započela napad na Ukrajinu, kako bi se „suzbilo, zastrašilo i nadziralo svaku NATO-ovu operaciju u Mediteranu", što je nedavno primijetio Institut za ratna istraživanja (Institute for the Study of War), trust mozgova iz SAD-a.

Rusi će imati problema u Siriji

Hmeimim je korišten kao logistička i baza za ruske aktivnosti u Africi. No, sada su na vlasti oni ljudi, koje su Rusi nekoć bombardirali. A ipak, obje strane, pobunjenička skupina HTS i Rusija, pragmatično postupaju te pregovaraju, izjavio je za DW Nanar Hawach, analitičar koji se u trustu mozgova Crisis Group (Krizna skupina) bavi Sirijom. „Aktualno Rusija djeluje pod HTS-ovom zaštitom. Ali treba se također imati na umu da je Rusija igrala veliku i važnu ulogu u borbi protiv HTS-a", napomenuo je Hawach.

To buduću rusku vojnu prisutnost u Siriji čini potencijalno problematičnom. Wall Street Journal je nedavno, citirajući neimenovane američke i libijske izvore, objavio kako Rusija prebacuje zračne obrambene sustave i drugo oružje iz Sirije u baze koje kontrolira u Libiji.. 

No, zasad postoje samo špekulacije o tome ,gdje će na koncu završiti ruska vojna oprema i ratni brodovi, istaknuo je Jalel Harchaoui, politički analitičar koji se bavi Libijom pri britanskom Royal United Services Institute for Defense and Security Studies, skraćeno RUSI. Bilo da Rusi ostanu u Siriji ili odu, postoje nepovratne činjenice, koje će promijeniti način djelovanja Rusije u Siriji, kazao je on u izjavi za Deutsche Welle.

„Imat će problema osigurati vlastite logističke kapacitete, struju, vodu, hranu. Oni također znaju da ako vodiš neku (stranu) vojnu bazu, potrebno ti je prijateljsko raspoloženje tvog okruženja, a i države u smislu obavještajne razmjene informacija. Sve to je sada izgubljeno", pojasnio je Harchaoui.

Ništa se zasad ne zna konkretno, suglasan je i Wolfram Lacher, stručnjak za Libiju pri Njemačkom Institutu za međunarodne i sigurnosne poslove. „Ono što trenutačno možemo vidjeti je da nema izravnih transporta na relaciji između sirijskih baza i Libije", kazao je on. „Ali, očigledno je da činjenicom da sirijske baze postaju nesigurne, raste važnost Libije."

Obojica analitičara, Lacher i Harchaoui, su istaknuli da je Libija već postala važnija za Rusiju.

Prijetnja NATO-u

Od 2014. godine je Libija podijeljena u dva dijela, jedna vlada se nalazi na istoku, druga na zapadu zemlje. Jedna uprava, koju podržavaju Ujedinjeni narodi a poznata pod imenom Vlada nacionalnog jedinstva, nalazi se na zapadu, dok je njezin rival Khalifa Haftar svoju upravu uspostavio na istoku zemlje, u Tobruku. Haftar kontrolira razne naoružane skupine na tom području.

U proteklih desetak godina je svaka od tih vlada nekoliko puta pokušavala – i nije uspjela – preuzeti kontrolu nad suparničkim taborom. Ali konflikt je aktualno u slijepoj ulici što dovodi do nesigurne situacije.

„Proteklih godina su te libijske frakcije bile u pat-situaciji, koja je je njihovu zemlju držala podalje od velikih sukoba, ali je to velikim dijelom ovisilo o dvije strane sile sa znatnom vojnom prisutnošću u zemlji: Rusiji i Turskoj", napisao je nedavno Frederic Wehrey s Carnegie zaklade za međunarodni mir (Carnegie Endowment for International Peace).

„Assadov pad bi se mogao odraziti na taj krhki balans", napisao je dalje Wehrey dodajući da bi zaleđeni libijski konflikt mogao krenuti istim putem kao sirijski i završiti u otvorenom sukobu.

To bi, dakle, moglo ovisiti o narednim koracima Rusije. Ukoliko Moskva uvjeri Haftara u potrebu stalne ruske vojne baze u Libiji, to bi moglo predstavljati veliki izazov za NATO.

Haftar je dosad, naime, stalno nastojao balansirati između raznih stranih sila kako bi izbjegao biti ovisan o jednoj od njih. Tako da aktualna situacija Haftara, odnosno Libiju stavlja pred velike izazove, kazao je Lacher.

Tekst je izvorno objavljen na engleskom jeziku.