Rohinđe na "Plutajućem ostrvu"
6. septembar 2019
Ovog kasnog avgustovskog jutra sunce ne prodire kroz kišne oblake. U Bangladešu je ovo sezona monsuna. Niz barki vozi lagano prema luci Čitagong, u kojoj su već usidreni mali ribarski brodovi, koji se ljuljaju na sivim talasima.
Oko 30-ak kilometara od kopna na horizontu se vidi ravno ostrvo. Domicilno stanovništvo zove ga "Bhasan Čar" - "Plutajuće ostrvo". Prije 20 godina ga uopšte nije bilo, a onda je zbog sedimenata koji su vremenom nanošeni, jednostavno "izraslo" iz mora. Siluete zgrada na velikom dijelu "Plutajućeg ostrva" vide se još izdaleka.
DW odobren pristup
U ovim kućama bi uskoro trebalo da živi 100.000 ljudi. Ali, ne, nisu to građani Bangladeša, već Rohinđa muslimani iz sujednog Mjanmara. Oni su od nasilja izbjegli u Bangladeš i zaštitu našli u naprečac napravljenim izbjegličkim kampovima. Sada tamošnja vlada forsira njihovo preseljenje na ostrvo, ali prema informacijama do kojih je došao DW protiv njihove volje.
Reporteri DW su prvi novinari sa Zapada, koji su dobili dozvolu da posjete još uvijek nenaseljeno "Plutajuće ostrvo", ali ne sami, već u pratnji vojnika mornarice Bangladeša koja nadgleda izvođenje radova.
Bijeg iz Mjanmara
Plan da se "Bhasan Čar" uredi za izbjeglice je nastao još 2015. Ali, situacija se u avgustu 2017. dodatno zakomplikovala, jer je 730.000 novih ljudi za samo nekoliko sedmica izbjeglo iz Mjanmara u Bangladeš. Oni su pobjegli zbog sukoba paravojnih formacija Rohinđa i armije Mjanmara, koja je bombardovala i spalila sela Rohinđa. Ujedinjene nacije su osudile napade na muslimansku manjinu kao "klasičan primjer etničkog čišćenja".
Susjedni Bangladeš je velikodušno primio izbjeglice i smjestio ih u provizorna šatorska naselja u blizini grada Koks's Bazar. Naselja su se, međutim, stalno širila i danas je to najveći izbjeglički kamp na svijetu. Situacija u prepunom kampu je užasna. Konstanta je opasnost od odrona, koji mogu da unište siromašne limene kolibe. Ljeti je neizdrživa vrućina. Bezbjednost je takođe jedan od problema, posebno noću kada kamp napuste humanitarni radnici. Ubistva, otmice i silovanja nisu nikakva rijetkost, kažu stanovnici kampa za DW.
Kuće za izbjeglice
Građevinski radovi na ostrvu su počeli u proljeće 2018. i skoro su završeni. Rezultat su vidjeli reporteri DW: dugi niz identičnih bungalova od betona i čelika, grupisanih u po četiri oko jednog jezerca. U svakom bungalovu je po 16 prozračnih soba, dvije kuhinje i dva kupatila sa tuš kabinama i dva toaleta. Sobe su predviđene za četiri osobe. Struju će dobijati dijelom preko solarnih panela postavljenih na krovove, a tu je i postrojenje za bio gas i jedno postrojenje za preradu kišnice. Za bezbjednost na ostrvu brinuće policija, a prema informacijama mornarice biće postavljeno i 120 nadzornih kamera.
Na ostrvu neće biti izgrađeni samo bungalovi predviđeni za stanovanje, već i 120 četvorospratnica, koje će moći da izdrže udare olujnih vjetrova i do 260 km na sat. U njima će biti smještene škole, bolnice i opštinske prostorije. Gradnja je do sada koštala 272 miliona dolara, a predviđa se da bi u naselju u roku od dvije godine krov nad glavom moglo da nađe 400.000 osoba, rekao je za DW arhitekta Ahmed Mukta čija firma gradi naselje za Rohinđe.
Rohinđe ne žele na "Plutajuće ostrvo"
Ako padne odluka o preseljenju, oko 400 do 500 izbjeglica bi bangladeška mornarica mogla da dnevno prebacuje na ostrvo. Ali, Rohinđe se brane i rukama i nogama. "Mi ne želimo na ostrvo. Ono može da bude preplavljeno i ljudi će umrijeti, naša djeca će se podaviti", žalili su se stanovnici kampa koji su obišli reporteri DW. "Tamo ćemo biti izolovani. Molim Vas pomozite nam da bismo mogli ostati ovdje."
No, Vlada Bangladeša će to u slučaju nužde učiniti, čak i protiv volje Rohinđa muslimana, naglasio je ministar spoljnih poslova Abul Kalam Abdul Momen reporterima DW u Daki. "Ako ne budu željeli da idu, onda ćemo ih prisiliti." Kazao je da je kranje vrijeme da se Rohinđe presele. On strahuje da će se radikalizovati ukoliko ostanu u kampovima.
Nema povratka u Mijanmar
"Rohinđe nam prave probleme", žali se ministar spoljnih poslova Momen. "Stalno se događaju ubistva domaćeg stanovništva. Mi ne možemo to da dopustimo; moramo očuvati red. Zbog toga ćemo možda morati da ih prisilimo da se presele na "Bhasan Čar"".
Vlada u ovom trenutku ne vidi druge mogućnosti. Jer, nešto prije nego što smo uradili intervju sa ministrom spoljnih poslova, propao je pokušaj vlade da više hiljada Rohinđa vrati u Mjanmar. Nijedna jedina izbjegla osoba se nije složila s tim da se vrati u zemlju - iz straha da će u Mjanmaru ponovo biti progonjeni.
Ujedinjene nacije su skeptične prema planu bangaldeške vlade, a vlada vrši pritisak na UN, kazali su za DW saradnici svjetske organizacije. Razloga za skepsu je više, prvenstveno zbog toga što bi izbjeglice mogle da ostanu godinama zaglavljene na ostrvu sa veoma ograničenom slobodom kretanja. Osim toga, logistički je veoma komplikovano dostavljati pomoć izbjeglicama na dva različita mjesta, na ostrvo i u kamp na kopnu. A tu je i pitanje koje stalno lebdi u vazduhu, da li će se zaista moći živjeti na ostrvu neko duže vrijeme? Da li će preživjeti oluje, koje su zbog klimatskih promjena postale sve češće?
No, pitanje je i da li će Vlada Bangladeša zaista preseliti izbjeglice ako se tome usprotive Ujedinjene nacije i druge humanitarne organizacije. "Ako to bude neophodno, to ćemo učiniti", rekao je ljutito ministar Momen.
Reportere DW su na kraju odvezli na jedan svjetionik koji se zove "Znak nade". Na jednom bijelom zidu je ostavljeno mjesto za tablu koja će tu biti postavljena nakon što premijer Šeik Hasina zvanično otvori ostrvo.