Reporteri bez granica dodjeljuju Nagradu za slobodu štampe

Decembra 2019. u kineskoj metropoli Vuhanu širi se misteriozni virus koji izaziva plućnu bolest. Niko ne sluti da će uslijediti svjetska pandemija. Kineske vlasti pokušavaju da zataškaju cijelu stvar. Ali broj zaraženih naglo raste. Grad je izolovan od svijeta 23. januara. Stručnjaci smatraju da je u tom trenutku u Wuhanu već više hiljada zaraženih

Opasan virus, opasno izvještavanje

Početkom februara 2020. nezavisnoj novinaraki Čang Can iz Šangaja uspijeva da uđe u grad i da iz njega izvjesti o dramatičnoj situaciji. Za svoje hrabro izvještavanje ona je dobila nagradu Reportera bez granica u kategoriji „Novinarska hrabrost”.  Postavljala je video zapise na društvene mreže, izvještavala o prepunim bolnicama, preopterećenim krematorijima i uplašenim građanima. Pritom se više puta sukobila sa kineskim institucijama. One su već dobro poznavale novinarku Čang Can.

Ova bivša advokatica je još septembra 2019. učestvovala na skupu podrške za Hongkong. Uhapšena je, stupila je u štrajk glađu i bila puštena poslije 65 dana zatvora. Ali nju to nije pokolebalo. Izvještavala je iz Vuhana. Onda je 14. marta 2020. nestala. Kasnije se ispostavilo da ju je policija uhapsila i sprovela nazad u Šangaj i tamo držala u zatvoru bez optužnice. Decembra 2020. je osuđena na četiri godine zatvora jer je  „tražila svađu i provocirala ljutnju” – to je uobičajena formulacija za obračun sa disidentima. Čang Can ponovo iz protesta stupa u štrajk glađu koji traje sve do danas. Njena tjelesna težina je spala na 40 kilograma. Prisilno je hrane i drže vezanu da ne bi mogla da otkloni sondu za hranjenje. Uprkos apelima međunarodnih organizacija za zaštitu ljudskih prava ona je i dalje u zatvoru i život joj je ugrožen.

Reporteri bez granica žele ovom nagradom da skrenu pažnju na njenu sudbinu.

Ova međunarodna nevladina organizacija nagrađuje od 1992. poseban angažman za medijske slobode širom svijeta.

Ko nadzire nadzornike?

Takav izuzetan angažman je pokazao i Projekat Pegasus. Riječ je o međunarodnom konzorcijumu od 80 novinara iz 11 zemalja.„Pegasus“ je softver za praćenje i nadzor koji je izradila izraelska kompanija NSO Group. On se prodaje od 2011. raznim vladama, demokratskim i autokratskim i služi odbrani od terorizma. Ali najmanje 11 vlada su ovaj program upotrijebile da bi špijunirale novinare, aktiviste za zaštitu ljudskih prava ili opozicione političare.  U te zemlje spadaju Meksiko, Saudijska Arabija, Azerbejdžan i Mađarska. DW je još 2017. izvjestio o tome da je tadašnja meksička vlada nadzirala rad novinara uz pomoć ovog softvera

„Projekat Pegazus“ je razotkrio razmjere te prakse praćenja i špijuniranja, i zato je dobio ovogodišnju nagradu u oblasti „Dejstvo“. Novinari projekta su ustanovili da je širom svijeta prisluškivano i elektronski praćeno skoro 200 novinara. Ali nisu samo novinari bili cilj špijunske djelatnosti. Na listama telefonskih brojeva, koji su prisluškivani, nalazi se ime francuskog predsjednika Emanuela Makrona, predsjednika Evropskog savjeta Šarla Mišela kao i meksičkog predsjednika Andresa Manuela Lopeza Obradora.

Ovaj istraživački novinarski projekat je osvijetlio razmjere prisluškivanja, praćenja i špijuniranja kojima su izloženi novinari, opozicionari i vladini kritičari u brojnim zemljama. Reporteri bez granica i brojni mediji su širom svijeta podnijeli krivične prijave protiv takve prakse. „Potreban nam je globalni režim sankcija, koji principijelno zabranjuje i sankcioniše izvoz takve tehnologije u autoritarne zemlje“, kaže šef njemačke sekcije Reportera bez granica, Kristijan Mir. „Naime, ta tehnologija nadzora je neprijateljska prema slobodi štampe i u krajnjem slučaju ugrožava ljudske živote“, dodaje on.

Reporteri između dve vatre 

Palestinska novinarka Mejdolin Hasona je već duže vrijeme pod prismotrom. I izraelske i palestinske vlasti su je sprječavale u radu i krivično je gonile. Ona je rekla da kritikuje povrede ljudskih prava za koje je odgovoran Izrael kao i zločine protiv novinara koje je počinila izraelska armija.  Ali je dodala da kritikuje „i palestinske autonomne vlasti zbog korupcije i ograničenja slobode mišljenja". Izjavila je i da joj je to na obje strane nanijelo štetu. Krajem 2015. prešla je na turski TV kanal TRT i preselila se za Istanbul.  Prije toga je radila za različite palestinske medije, između ostalog i kao glavna urednica informativnog portala DW Akademije, Društva za međunarodnu saradnju (GIZ) i univerziteta Nablus.

Avgusta 2019. posjetila je svoj palestinski zavičaj. Ali na jednom izraelskom kontrolnom punktu bilo joj je zabranjeno „da ponovo napusti teritoriju”. Iza zabrane izlaska stajala je izraelska tajna služba. Od tada novinarka prinudno boravi u Zapadnom Jordanu. Nije prestala da izvještava.

Juna 2021. umro je Nizar Banat, poznati kritičar palestinskih vlasti. Njegova porodica je iznijela teške optužbe na račun palestinskih organa bezbjednosti, tvrdeći da su Nizara na smrt prebili. Kada je Mejdolin Hasona počela da izvještava o njegovoj smrti i protestima koji su uslijedili, i nju su pretukli palestinski policajci.

Ona je dobila nagradu u kategoriji „Nezavisnost". Kada je saznala da je dobila ovo priznanje jako se obradovala: „Nagrada mi mnogo znači, pošto je ne dodjeljuju tek tako, nekom novinaru”, već je to nagrada „svim novinarima koji su izloženi gušenju slobode štampe i koji su zaslužili da žive i rade slobodno“.

Pratite nas i na Facebooku, na Twitteru, na YouTube, kao i na našem nalogu na Instagramu