Referendumima protiv populista

Nijemci nisu odlučivali na referendumu o uvođenju eura, o ugovorima Europske unije, o kandidatima za njemačkog predsjednika, a ni o odnosu prema milionima izbjeglica. Njemački Ustav ne poznaje mogućnost da građani interveniraju pri važnim političkim pitanjima na nacionalnom nivou i da mogu korigirati ono što im se ne dopada. Referendumi na saveznom nivou ne postoje zbog istorijskih iskustava Vajmarske Republike, koja je omogućila Hitleru dolazak na vlast. Ustav, donesen nakon Drugog svjetskog rata, dozvoljava Nijemcima samo da svake četiri godine biraju između stranaka, kojima je dozvoljeno djelovanje. Izabrane stranke onda - takoreći predstavnici građana - donose sve odluke. Politički sistem se naziva reprezentativna demokratija.  

Onaj ko ne želi samo birati svake četiri godine, mora se sam politički angažirati. Mogućnost za to postoji samo ukoliko pristupi nekoj političkoj partiji, čiji program najviše odgovora njegovim vlastitim predodžbama. Ukoliko "na tržištu" ne postoji stranka koja odgovara mišljenju nekog pojedinca, onda on može osnovati vlastitu stranku ili građansku inicijativu. Zbog toga jer su sve stranke, koje su egzistirale do 2015. godine, složno nastupale kada je riječ o prijemu izbjeglica, oni koji su se tome protivili su postali jaki i počeli da djeluju u obliku desničarskoekstremnog pokreta Pegida i desničarskopopulističke Alternative za Njemačku počevši prikupljati glasove nezadovoljnih.

Fenomeni su to kojih možda uopće ne bi bilo kada bi postojala mogućnost raspisivanja referenduma na saveznom nivou, kaže Ralf-Uwe Beck iz udruženja "Više demokratije". To skoro jednoglasno misle i svi drugi vodeći politolozi. Hitno je potreban ventil, kaže Beck. "S jedne strane, kako bi teme koje politika ne zastupa došle na dnevni red. S druge strane bila bi to mogućnost da se politika zaustavi i korigira." Svugdje, gdje uopće ne postoji referendum ili postoje preveliki zahtjevi za njim, to ide na ruku populistima da formuliraju svoje radikalne promjene i da ih slijede, kažu eksperti. To prijeti Nizozemskoj sa Geertom Wildersom i Francuskoj sa Marien Le Pen.

Narod je opasan

Strah od politički pogrešnih odluka donesenih referendumom je u nedavnoj prošlosti dobio obilje argumenata: Kada je gorio jedan centar za azilante ljudi su stojali ispred njega i aplaudirali. Jedna desnopopulistička stranka kao Alternativa za Njemačku je izabrana u nekoliko parlamenata u njemačkim saveznim zemljama. Čak ne samo zbog ovakvog razvoja stanja Kršćanskodemokratska unija (CDU) se protivi održavanju referenduma na nacionalnom nivou.

Lokalni CDU u Ravensbergu uoči početka Kongresa CDU podnio je zahtjev u kojem traži da CDU i dalje ostane pri stavu koji zastupa već desetljećima. Međutim CDU je sa ovom pozicijom u međuvremenu usamljen. Svi drugi klubovi poslanika stranaka zastupljenih u Bundestagu, SPD, Ljevica i Zeleni se zalažu za mogućnost raspisivanja referenduma na saveznom nivou.

Nedavno se u anketi obavljenoj unutar konzervativne Kršćansko-socijalne unije 68,8 posto članova izjasnilo za to da referendum bude moguć. Članovi CSU-a nedvosmisleno sada navode: "Sudjelovanje građana stabilizira politički sistem."

Iskustva u Bavarskoj

Bavarski Ustavni sud odbio je u novembru neobavezujući savjetodavni referendum, koji je CSU uveo u Bavarskoj od 01. marta 2015. godine. Mjere nisu u skladu sa ustavom. Odbijanjem samo treba biti spriječeno to da savjetodavni referendum bude organiziran od strane vlade, navedeno je u odluci Suda. Građani, prema odluci, smiju takve referendume sami pokretati. Dakle takoreći oni smiju biti pokrenuti "odozdo".

Bavarska je od 1946. godine njemačka savezna zemlja u kojoj se održava većina referenduma (na nivou savezne zemlje - op. red.). Pri tome su izglasane neke odluke, koje se vladajućem CSU možda nisu dopadale. Kao što je primjerice odluka većine građana protiv pušenje na javnim mjestima.

Bavarski ministar unutarnjih poslova Joachim Herrmann u intervjuu za Deutsche Welle povlači pozitivnu bilancu: "Mi smo na takvim referendumima osjetili da je tu konačno jasno prihvatanje." I kada je riječ o spornim stvarima važi sljedeće: "Mi stoga ne vidimo negativan razvoj događaja u našoj zemlji zbog ovog velikog broja plebiscita." I na pitanje kada bi CDU kao  sestrinska stranka CSU-a, mogla okončati svoju blokadu održavanja referenduma na nacionalnom nivou Hermann pokušava ostati diplomatičan kada kaže: "Danas to još uvijek ne znam. To CDU mora sam odlučiti."

Od "dobrog" i "lošeg" procesa referenduma

Hermann Heußner, profesor javnog prava na Sveučilištu u Osnabruecku, s obzirom na izbore u SAD-u, kaže da ne samo na referendumima, već i na izborima može doći do iznenađenja. "Ne možemo argumentirati tako što ćemo govoriti o dobrim izborima i zlim referendumima, već u oba slučaja uvijek sve ovisi o tome da se postupak dobro osmisli." 

U brojnim razgovorima sa vodećim politolozima u Njemačkoj većina zagovara referendum, koji će u procesu odlučivanja obavezno pratiti Ustavni sud i Parlament. Svi željeni referendumi moraju biti u skladu sa njemačkim Ustavom, a to uvijek kontrolira Ustavni sud. Tako građani primjerice ne bi mogli odlučivati o tome da li Njemačka može istupiti iz EU ili o uvođenju smrtne kazne. 

"I onda tako možemo pokazati granice populistima, koji u prvi plan guraju brojne populističke motive pozivajući na održavanje referenduma", kaže Heussner.

Referendumi, koji funkcioniraju, mogu biti pokrenuti ili "odozdo", dakle od samih građana ili "odozgo", dakle od vlade. Za "odozgo" se zalaže Frank Decker, profesor na Univerzitetu u Bonnu: "Za postupak pokrenut odozdo imamo problem. Takve postupke najčešće iniciraju manjine. I to su prije svega opozicione manjine."

Everhard Holtmann sa Univerziteta Halle-Wittenberg dodaje da je direktna demokratija daleko prijemčivija za utjecaje interesnih grupa i da u njoj više profitiraju elite. "Empirijske studije pokazuju da upravo oni građaju, koji imaju dobre resurse, relativno dobre prihode, dobro obrazovanje i relativno dobro društveno samopouzdanje, natprosječno često sudjeluju u plebiscitima." Socijalno slabije grupe građana zaostaju.

Referendum zahtijeva više angažmana od građana

Svi zagovornici održavanja referenduma se slažu u tome da referendumi dosadašnji reprezentativni sistem ne zamjenjuju, već ga dopunjuju. Udruženje "Više demokratije" je uz to razvilo model  koj trenutno ima najviše sljedbenika.

No Ralf-Uwe Beck iz Udruženja "Više demokratije" upozorava: "Sa direktnom demokratijom se ne smije djelovati u afektu". Tako između građana i Parlamenta treba postojati jedna vrsta ping-pong"-procesa. I to u tri koraka. Najprije građani podnose zahtjev za glasanjem. Ukoliko je broj neophodnih glasova dovoljan održava se glasanje. Rezultat se dostavlja Bundestagu koji onda smije predložiti alternativna kompromisna rješenja. O tom prijedlogu onda glasaju isključivo građani. Prednost ovog postupka je sljedeća: Postoje automatske diskusije, detaljne rasprave sa pro i kontra argumentima i nema konačnih, tvrdih "Da-Ne-odluka" kao u Velikoj Britaniji u slučaju Brexita.