Referendum u Srbiji – pošten koliko i izbori

Građani Srbije na referendumu će sa DA ili NE odgovarati na pitanje „Da li ste za potvrđivanje akta o promjeni Ustava Republike Srbije?“ Te promjene u oblasti pravosuđa, kako navodi ministarka pravde Maja Popović, trebalo bi da „isključe učešće politike u izboru sudija, predsjednika sudova, javnih tužilaca i zamjenika javnih tužilaca.“

„Veća nezavisnost sudija i veća samostalnost javnih tužilaca značiće i njihovu veću odgovornost, čime se stvaraju uslovi za bolju i efikasniju zaštitu ljudskih prava i povećanje pravne sigurnosti“, obećava ministarka pravde.

„Ničim sputana autokratija“

Profesorka prava Vesna Rakić Vodinelić za DW ističe da najavljene promjene Ustava „neće dovesti do veće nezavisnosti sudija, samostalnosti tužilaca i isključenja politike. Jer, sva ta tijela koja bi trebalo da generišu sudije i tužioce, kao što su Visoki savjet sudstva i Državno vijeće tužilaca, imaće u svom sastavu članove koje bira parlament. Skupština je par ekselans politička institucija, gdje pravila diktira većina. Za nezavisnost sudija i tužilaca potrebno je prije svega demokratsko okruženje, a mi sada imamo na djelu jednu autokratiju koja ničim nije sputana“, napominje naša sagovornica.

Nijedan tekst ne može garantovati nezavisnost pravosuđa, kaže za DW pravnik i aktivista za ljudska prava Milan Antonijević. „Ali, sve ono što su razmatrali pravni stručnjaci i Venecijanska komisija govori u prilog tome da ovaj prijedlog izmjene jeste nešto što može dati efekte. Da bi imali efekte nezavisnosti sudija i tužilaca potrebno je da imate ljude koji su spremni da tu nezavisnost nose na svojim plećima, i to zaista ne zavisi ni od jednog dokumenta“, smatra Antonijević.

Izmjene zakona izazvale proteste

Kao neka vrsta uvoda u predstojeći referendum dogodila se izmjena Zakona o referendumu, po kojoj više nije potreban cenzus od 50 procenata plus jedan glas za uspjeh referenduma. Za odlučivanje o referendumskom pitanju biće dovoljna većina izašlih na birališta. Kako se donošenje tog zakona poklopilo sa sada već višemjesečnim nezadovoljstvom građana zbog dolaska kompanije Rio Tintou Srbiju, javnost je uvjerena da i ove izmijene idu na ruku pokušajima vlasti da po svaku cijenu omoguće rad ovoj kompaniji na iskopavanju litijuma. 

Stoga i Vesna Rakić Vodinelić primjećuje da, „iako naši državni funkcioneri ističu da to neće uticati na otvaranje rudnika, ja sam ubijeđena da hoće. Zato što će referendum biti isto onoliko pošten i slobodan koliko su nam pošteni i slobodni izbori. Referendum se sprovodi na isti način kao i izbori i nema nikakvih garancija da će građani moći da slobodno izraze svoju volju, i da glasovi budu fer izbrojani“, ističe Vesna Rakić Vodinelić.

Pomenute izmjene Zakona o referendumu, kao i izmjene Zakona o eksproprijaciji, dovele su do velikog nezadovoljstva građana Srbije, koje se prelilo na ulice u vidu višednevnih protesta. Kako navode kritičari Zakona o eksproprijaciji „njime se legalizuje uzimanje privatne imovine koja se nađe na putu državnim projektima“.

Interes profita ili javni interes?

Milan Antonijević smatra da su zaista zabrinjavajuće poruke koje šalje predsjednik Srbije koji kaže „da je ovaj zakon donijet, ne zbog Rio Tinta, već zbog izgradnje nacionalnog stadiona“, i dodaje da „nije dobro ako se taj zakon donosi za jednokratnu upotrebu."

„Mislim dalje da bi svaka loša primjena tog zakona ipak naišla na odgovor i domaćih i međunarodnih sudova, poput Evropskog suda za ljudska prava, tako da mislim da građani mogu biti mnogo mirniji nego što to u ovom trenutku izgleda“, ocjenjuje ovaj pravnik. 

Osnov za eksproprijaciju je oduvijek bio javni interes, objašnjava Vesna Rakić Vodinelić, „ali problem sa ovim zakonom je što se sada ovim izmjenama na mala vrata uvodi novi osnov za eksproprijaciju, a to je međunarodni ugovor, u kome je jedna strana država Srbija, a druga ili neka strana država ili strana korporacija. Vlada taj ugovor može da proglasi kao projekat od javnog značaja. Tako se može desiti da se potrebe profita neke inostrane korporacije proglase za javni interes“, upozorava profesorka Vesna Rakić Vodinelić. 

Nasiljem na slobodu okupljanja

Protesti građana koji su se proteklih dana odigravali širom Srbije naišli su, naravno, na oštru osudu vlasti, koja je narodno nezadovoljstvo zbog nakaradnih zakona pokušala da predstavi kao „onemogućavanje Ustavom zagarantovane slobode kretanja“. Režimski mediji i čelnici države uporno su ponavljali tu mantru o slobodi kretanja, potpuno zaobilazeći primjedbe na pomenute zakone i opravdanost narodnog nezadovoljstva.

„Odgovor države u vidu čekića, motki i bagera govori da se sloboda okupljanja uopšte ne poštuje“, kaže Milan Antonijević, koji smatra „da se na taj način i dalje pokušava sijati strah među građane“.

„Država i vlast se moraju naučiti da kada zaoštravaju situaciju, da mogu očekivati i proteste koji imaju mnogo oštriji karakter. Odgovornost nije na onima koji izlaze na ulicu, jer svaka akcija države koja ugrožava prava građana s pravom nailazi na otpor“, ukazuje Antonijević.

Vesna Rakić Vodinelić skreće pažnju da se „pogrešno smatra da je sloboda okupljanja samo onda kada je skup prijavljen. Kada se sukobe pravo na okupljanje i pravo na slobodno kretanje, mislim da je tu bitan kontekst, a to je da se glas građana mora čuti, i prekid saobraćaja na sat vremena je jedna razumna reakcija. A činjenica da se predsjednik države u ovoj prilici po prvi put uhvatio za ljudska prava je groteskna“, zaključuje Vesna Rakić Vodinelić.

Pratite nas i na Facebooku, na Twitteru, na YouTube, kao i na našem nalogu na Instagramu