Ramazan u Bundeswehru

Među oko 250 tisuća pripadnika njemačke vojske ima i sve više muslimana. Trenutno ih je oko tisuću. Jedan od njih je Chaouki Aakil, desetnik u logističkom bataljunu (na naslovnoj fotografiji). U zadaće njegove jedinice spada briga za opskrbu drugih vojnika i tridesetogodišnjem Aakilu je jasno kako, osobito u teškim situacijama u misijama u inozemstvu, greške jednostavno nisu dozvoljene i da je potrebna puna koncentracija kako bi vojnici dobili sve što im treba, od streljiva i oružja pa do hrane i smještaja.

Ipak, jasno mu je kako je upravo tokom ramazana to veoma teško. Muslimanima je to sveti mjesec jer je u njemu počela objava Kur'ana i teoretski, vjerski propisi nalažu da se ne smije ni ratovati. No toga se ne drže ni islamske zemlje. U svakom slučaju poštuje se propis da se ne smije jesti i piti čitav dan, nego tek kad padne mrak.

"U Afganistanu ipak nisam mogao postiti"

Aakil priznaje kako je to osobito teško kad ramazan padne u ljeto - kao što je ove godine kad počinje 9.7. Ne samo da dani tada dulje traju, nego je po vrućini osobito teško izdržati bez hrane i pića. "Posebno teško je bilo kad sam bio u misiji u Afganistanu. Tamo sam, zbog odgovornosti koju nosimo ja i moja jedinica, odlučio da sa svojom savješću ne mogu usuglasiti to da postim."

To je zapravo moguće i muslimani mogu "nadoknaditi" mjesec posta ako nisu u mogućnosti postiti kad on doista traje. U Afganistanu je to stvarno bilo gotovo nemoguće, tvrdi Aakil, jer ne samo da je vladala neopisiva žega, nego su svi vojnici bili izuzetno napeti i pod pritiskom kako bi uspješno obavili misiju u koju su poslani.

Desetnik Chaouki Aakil ramazan ove godine provodi u domovini, u vojarni u njemačkoj Unni. Tu doduše nema Afganistanaca s kojima se uvijek moralo održavati dobar kontakt, ali i tu vlada vojnička svakodnevnica, od obavezne tjelovježbe pa do vježbi gađanja. A dani su veoma dugi, svjetlo sunca se može vidjeti po osamnaest sati, tako da je i tu veoma teško držati se propisa.

"Kuhari misle na nas"

"Naravno da je post u Bundeswehru teška zadaća, već i zbog toga jer postoje menza i obroci koji se pripremaju za vojsku. U ovom slučaju se unaprijed mora dogovoriti vrijeme kad se želi uzeti jelo", objašnjava desetnik. U tome moraju i kuhari biti susretljivi - jer i noć pada svakog dana koju minutu ranije. Ali desetnik svjedoči kako to funkcionira veoma dobro.

Uopće, Aakili tvrdi da se i čitava njemačka vojska potrudila izaći u susret svojim pripadnicima koji žive u skladu s islamom, osobito kad je riječ o hrani - naravno, u okvirima zakona. Tako je u program ishrane vojnika uvrštena i hrana koja je halal - prema vjerskim propisima "čista" od namirnica koje muslimani ne smiju jesti, što znači bez svinjetine ili alkohola. Zabranjeni su i neki proizvodi od životinja poput želatina.

Naravno, i među muslimanima u Bundeswehru ima različitog shvaćanja u kojoj se mjeri moraju držati svih vjerskih propisa. Neki idu toliko daleko da žele jesti meso samo onih životinja koje su zaklane po vjerskim propisima - što, i ne samo za Bundeswehr, ipak ide predaleko, smatra Aakili, jer se takav način ubijanja životinja protivi i njemačkim zakonima.

Ali desetnik tvrdi kako je vojnička kuhinja u vojarni u Unni čak i dalje bolja nego mnoge radničke kantine u ovoj zemlji: "Na primjer, ovdje se odvojeno priprema hrana za muslimane", svjedoči on. Kuhari koriste zasebni kuhinjski pribor i paze kako se skladišti hrana a osobito meso.

Chaouki Aakil je ipak sretan što ove godine nije u misiji u Afganistanu, jer ramazan ne znači samo post. Izuzetno je važan i obred prvog obroka nakon što padne mrak i koji je dobro provesti u krugu obitelji. Taj mjesec znači posebno obraćanje pažnje i na društveni život i podsjećanje na one koji gladuju jer nemaju za jelo. Ali i Aakilu je njemačka vojska mnogo više od radnog mjesta i rado će sudjelovati kad njegova jedinica odluči provesti večer uz roštilj. Jer, siguran je da ni kuhari neće štedjeti na alumijskim folijama kako slanina za njegove kolege ne bi došla u dodir s puretinom koju će on jesti.

Autori: U. Hummel/A. Šubić

Odgovorni urednik: Azer Slanjankić