Projektom Childhood-Haus protiv seksualnog zlostavljanja
8. oktobar 2020
Kad uđete u Kuću djetinjstva u Berlinu, osjećate se kao da ste u vrtiću: igrališta, namještaj u svim bojama i udobne stolice s niskim stolićima. Ali ako malo bolje pogledate, primijetit ćete da je to sve samo ne normalan vrtić.
S jedne strane je jedna vrsta ambulante, kojoj imaju pristup ljekari. Tu je i prostorija s tri kamere, koja služi kao Savjetovalište. Otvorena je za policiju, socijalne radnike i sudije. U njoj se mogu snimati izjave koje se mogu koristiti tokom sudskog procesa.
"U središtu je dijete i to dijete je centar svih ostalih interakcija", kaže Astrid Helling-Bakki, direktorica World Childhood Foundation, koja se nalazi u najpoznatijoj njemačkoj bolnici Charité. Ciljevi fondacije su: ubrzati proces ozdravljenja, što može trajati godinama ili čak desetljećima. I istovremeno smanjiti stres i traumu žrtve.
Kazneni postupak u Njemačkoj nije "osmišljen iz perspektive djeteta"
Helling-Bakki je liječila mnogo djece koja su bila žrtve seksualnog ili fizičkog zlostavljanja. Ona zna šta se sve svaljuje na leđa djeteta, kada se sazna za zlostavljanje. "Djeca su zabrinuta i zastrašena. Različite odrasle osobe s njima stalno razgovaraju ", kaže ova ljekarka - pedijatar. "Ne razumiju zašto im razne osobe postavljaju ista pitanja. Često se osjećaju neshvaćeno."
Liječnici i socijalni radnici više puta kritikuju njemački sistem i kažu da je prespor i nefleksibilan. "Ponekad prođu dvije ili tri godine prije nego što se djetetu dozvoli da svjedoči na sudu. Možete zamisliti da sedmogodišnje dijete tri godine kasnije ne može opisati situaciju tako detaljno da bi to moglo dovesti do osuđujuće presude", kaže Sibylle Winter, zamjenica direktora Klinike za psihijatriju, psihoterapiju i psihosomatske bolesti u berlinskom Charitéu.
Uz to, krivični postupak u Njemačkoj nije osmišljen iz perspektive djeteta, zaštita djece nije središnji cilj kriminalističke istrage a Njemačka zaostaje za međunarodnim standardima", kaže Johannes-Wilhelm Rörig, nezavisni povjerenik za pitanja seksualnog zlostavljanja. Počinitelj se može izvući na sudu pod pretpostavkom nevinosti, a nedjela mu se moraju dokazati tako da nema nikakve sumnje u to da je počinilac.
- Pročitajte i ovo: Pedofilija: šok na zapadu Njemačke
Njemačka zaostaje za Skandinavijom i SAD-om u zaštiti žrtava
Kuća djetinjstva je novi pristup liječenju traumatizirane i zlostavljane djece u Njemačkoj. To je model koji decenijama postoji u SAD-u (u vidu tzv. Centara za zastupanje djece - Child Advocacy Centers) i u skandinavskim zemljama (kao Barnahus model). Istovremeno je to i izazov za njemačku birokratiju.
Poteškoća s njemačkim sistemom je i ta što policajci, sudije, ljekari i socijalni radnici nisu obavezni međusobno komunicirati o jednom te istom slučaju na kojem svi rade. Iako u nekim skandinavskim zemljama terapeut ili socijalni radnik policiji mora prijaviti sumnju na zlostavljanje, "u Njemačkoj ne postoji obaveza uključivanja pravosudnog sistema, mada se, naravno, radi o zločinu", kaže Helling-Bakki.
U Sjedinjenim Državama se svako zlostavljanje djece mora ne samo prijaviti, već i kazneno goniti, dok "u Njemačkoj postoji tradicija da nema krivičnog gonjenja, već da je fokus na pružanju podrške žrtvi", kaže Helling-Bakki. "Niko u Njemačkoj ne želi da procesuira takve slučajeve. Ali mislim da jedno ne bi trebalo isključivati drugo."
Pri tome i njemački zakoni o zaštiti podataka mogu stajati na putu u otkrivanju zlostavljanja djece. Iako policajci i socijalni radnici iz Službi za brigu o djeci i mladima u skandinavskim zemljama mogu u svakom trenutku imati uvid u medicinske izvještaje iz bolnica, to je u Njemačkoj zabranjeno.
Saradnja između bolnice, Ureda za zaštitu mladih, suda i policije
Kuća djetinjstva također je izazov za stručnjake, koji se godinama bave zlostavljanjem djece. "To nije samo interdisciplinaran, već i transdisciplinaran pristup," kaže Sibylle Winter. Stručnjaci iz četiri različite institucije - bolnice, ureda za zaštitu mladih, suda i policije - usko su povezani i svako uvijek zna šta drugi radi. "Komplikovano je", kaže Sibylle Winter.
I odmah dodaje, kako bi u idealnom slučaju izgledala saradnja: Liječnik saznaje da je otac, koji je zlostavljao sina, bio pod uticajem alkohola. U prošlosti ljekar nije mogao znati da li je sud o tome bio obaviješten. Saradnja sa Kućom djetinjstva podrazumijeva da sud automatski dobije informacije na osnovu kojih može poduzeti odgovarajuće korake: na primjer, uputiti oca da učestvuje u programu odvikavanja od alkohola.
- Pročitajte i ovo: Neshvatljive dimenzije seksualnog zlostavljanja djece
Međutim, Childhood House Berlin ima samo jednog radnika, koji iz jedne prostorije koordinira rad s različitim institucijama. Postoje planovi za povećanje osoblja i infrastrukture, jer su potrebe za takvim institucijama ogromne. "Uvijek ističem da nam treba barem neboder s deset katova", kaže Sibylle Winter, koja se svaki drugi dan bavi drugim djetetom - žrtvom mogućeg silovanja.
Milion pogođene djece u Njemačkoj
Projekt Kuće djetinjstva u Berlinu još uvijek je u pilot fazi i trebao bi službeno započeti sa radom 1. januara 2021. godine. Planovi za daljnje kuće u glavnom gradu već su u ladici. Kuće djetinjstva već postoje u Leipzigu na istoku i u Heidelbergu na jugu Njemačke.
Donator je Svjetska fondacija za djetinjstvo, organizacija koju je osnovala švedska kraljica Silvia i koja je osim u Švedskoj i Njemačkoj zastupljena u Brazilu i SAD-u.
- Pročitajte i ovo: Pedokriminalni kompleks Bergiš Gladbah: trag vodi u ponor
Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) pretpostavlja da u Njemačkoj milion djevojčica i dječaka trenutno proživljava seksualno nasilje ili mu je bilo izloženo – što znači jedno do dva djeteta u svakom školskom razredu. Nedavni slučajevi poput onog u Bergisch-Gladbachu, gdje su otkrivene mreže sa hiljadama navodnih počinitelja, pokazuju veličinu tog problema u Njemačkoj.