„Prodajem bubreg da platim struju“
24. juli 2018
U maju ove godine Elektrodistribucija je Stojadinu Mitiću iz Niša prvi put isključila struju. I to kad nije bio kod kuće. Njegovoj bolesnoj supruzi rekli su da strujomer nema plombu i da potpiše za skidanje strujomera koji se nalazi na 50 metara od kuće, na otvorenom. Pravi razlog za isključenje, međutim, bio je račun za krađu struje od skoro 180.000 dinara.
Samo dan prije isključenja, Stojadin je poslao žalbu na taj račun i, osim isključenja struje, kako kaže „na prevaru, jer nije bio tu", dobio je i odgovor da je žalba neosnovana. Tada je imao dvije opcije: rok od 15 dana da se žali, ili da potpiše sporazum o plaćanju. Zbog bolesne supruge sa opstruktivnom bolešću pluća kojoj treba inhalator više puta dnevno, odlučio je – platiće sve, samo da dobije struju. Napravljen je sporazum na osnovu kojeg je uplatio odmah 35.000 dinara, a dalje će na mjesečne rate.
Odmah nakon toga, rečeno mu je da ipak prije uključenja mora da kupi novi priključak. On košta i do hiljadu evra. Tu su nastali novi problemi za Stojadina Mitića koji živi u vrlo neuglednom naselju „željezničke barake" sa još četrdesetak porodica. Neuslovne kućice, nekada korišćene kao skladišta, dobili su od Željeznica Srbije na korišćenje, a danas ih otkupljuju. Većina njih ima više od 60 godina i žive s veoma malim primanjima ili od socijalne pomoći.
„Znam da to nije legalno, ali sam primoran"
„Odmah sam oglasio na internetu da prodajem bubreg da bih platio struju Elektrodistribuciji", kaže Stojadin. „Pitaju me kako ćeš?! Pa lijepo! Ja znam da to nije legalno, ja to znam, ali sam primoran. Moja supruga je bolesna, treba joj struja za inhalator, morali su da nam ostave bar jednu fazu zbog njenog stanja", kaže razočarano Stojadin Mitić i objašnjava da, osim što nema novac za novi strujomer, ne može ni da ga obezbijedi zbog zakonskih propisa: kuća nije otkupljena, niti upisana u katastar, a to je jedan od uslova za novi priključak. Zbog toga se, kako kaže, nalazi u bezizlaznoj situaciji.
„Sad ja čekam njihov odgovor, da li će da mi priznaju to tako da mi vrate stari strujomer na prvobitno stanje, pošto mi to ne možemo da uknjižimo, jer ja nemam dug za redovnu potrošnju, nemam ništa. Ako mi natovare i to da treba da platim novi priključak... ja te pare nemam! Ja kao domaćin kuće ne mogu da riješim problem sa strujom. Kad odem tamo da tražim prijem kod direktora, kažu mi da je na odmoru. Pa zar već dva mjeseca? Ja skoro tri mjeseca nemam struju!".
Stojadin je tokom jula predao tužbu Višem sudu, a prvo ročište očekuje tek u avgustu. Za advokata kaže, nema novca. Moraće do tada da čeka bez struje. „Kad moja žena počne noću da se guši, budimo komšije za inhalator. Kad pozovemo Hitnu pomoć, doktor se krsti što je priključuje na infuziju uz baterijsku lampu. To je maltretiranje starih ljudi! Ja imam 73 godine, moja žena 70. Sramota je da moja ćerka sa 26 godina ne može da se istušira i da izađe u grad", rezignirano objašnjava naš sagovornik i pokazuje listinge kao dokaz da nema nikakva dugovanja osim računa za, kako kažu iz distribucije, „neovlašćenu potrošnju struje".
„Imao sam ranije dug, ali to sam isplatio u martu prošle godine. Otada redovno plaćam potrošnju, nemam nikakav dug, pristao sam da plaćam i 'ukradenu' struju, samo da bih je dobio. Ako mi odgovore negativno na sve moje zahtjeve, ja stvarno nemam drugi izlaz – prodaću bubreg. Nudili su mi za njega 6.000 evra. I onda državu ne treba da bude briga šta sam ja uzeo ispod stola, jer sam nekom bio donor. Državu treba da bude briga to što nemam struju tri mjeseca".
Bez minimuma egzistencije
Struju nema ni porodica Jovana Pavlovića u čijoj kući živi i njegovo unuče, beba od osam mjeseci. I njemu je isključena struja iz istog razloga. Polovini domaćinstava u tom niškom naselju stigli su ogromni računi za krađu struje na oko 200.000 dinara – negdje više, negde manje. Svi oni naglašavaju da se strujomjeri nalaze na ulici, izvan njihovih kuća i da ne znaju šta rade oni koji provjeravaju potrošnju. Sada se pitaju ko će biti sljedeći za isključenje.
Isključenja se boji i Anica Zekić, jedna od rijetkih u naselju koja još uvijek nije otišla u penziju. „Nas je petnaestak u ovom naselju koji imamo slične ili iste probleme i tražili smo da nas prime, jer ne mogu da nas optužuju za neovlašćenu potrošnju kad se strujomjeri nalaze na ulici. Gdje god da se obratimo, svuda dobijemo isti odgovor – negativan! A mi samo želimo da elektrodistribucija pravno riješi problem s nama. Nek nas tuži i nek nam dođe od suda koliko treba da platimo. Svi pristajemo da platimo tako, ali preko suda, a ne njihovom samovoljom", kaže Anica Zekić, takođe optužena da je krala struju.
„Da li je moguće da ljude u 21. vijeku ostavite bez minimuma egzistencije za život?! Radi se o čovjeku! Voda i struja su minimum za život jednog građanina. Ako sam pogriješila, ako nešto nisam platila, ako smatraju da sam nešto nelegalno uradila, neka me tuže. Svi smo spremni da odgovaramo pred zakonom i da snosimo posljedice u zavisnosti od toga šta smo uradili. A oni nas tretiraju kao da smo u srednjem vijeku! I niko nas nije pozvao, niko nas nije primio, niko nas nije saslušao. Ima još ovakvih ljudi kao što smo mi. I samo vas nešto molim, nemojte da pišete da smo lopovi", kaže Anica Zekić.
Neovlašćeno korišćenje?
S druge strane, Elektroprivreda Srbije (EPS) u svom šturom odgovoru DW piše da je u slučaju Stojadina Mitića dokaz za „neovlašćeno korišćenje struje dokumentacija u skladu sa Zakonom o energetici i procedurom o kontroli mernog mjesta i utvrđivanju neovlašćene potrošnje i da realizuje u skladu sa zakonom i podzakonskim aktima sve aktivnosti oko obračuna i naplate električne energije, uključujući i prinudnu naplatu".
„Što se tiče izmirenja računa za neovlašćeno korišćenje električne energije, u konkretnom slučaju kupac je sklopio sporazum o odloženom izmirenju duga i uplatio prvu ratu po sporazumu. Elektroprivreda Srbije nema zakonsko ovlašćenje da određuje nivoe socijalne ugroženosti građana, niti da samovoljno određuje ko ima pravo na besplatne kilovat-sate. EPS je apelovao na socijalno ugrožene građane da se prijave službi socijalne zaštite u svojoj lokalnoj samoupravi, što je zakonski jedini način da budu registrovani i dobiju besplatne kilovat-sate električne energije", stoji u odgovoru za DW tog preduzeća.
Stojadin Mitić se istina, nije prijavio za status socijalno ugroženog građanina, ali njegova supruga je dobila rješenje za energetski ugroženog kupca zbog lošeg zdravlja. S druge strane, Jovan Pavlović, djed osmomjesečne bebe kome je takođe isključena struja ima status socijalno ugroženog građanina, i on živi od socijalne pomoći. Pored toga što u odgovoru nije jasno precizirano zašto je i pored toga i pored sporazuma o odloženom izmirenju duga isključena struja, EPS nije odgovorio ni na pitanje zašto to javno preduzeće ne tuži one koje tereti za krađu struje. Zbog toga nije sasvim jasno da li uopšte neko brine o potrebama kako bolesnih, tako socijalno ugroženih stanovnika.
Pravne mogućnosti
Iz kancelarije zaštitnika građana Srbije kažu da „pritužbe građana koje svakodnevno dobijaju upozoravaju već dugo na to koliko su problemi građana u ovoj oblasti ozbiljni". Za DW kažu „kako bi građani bili u dovoljnoj mjeri informisani o svojim pravima, a organi javne vlasti efikasniji u rješavanju njihovih problema, Zaštitnik građana je sačinio poseban izveštaj o problemima u ostvarivanju prava potrošača, odnosno kupaca električne energije s preporukama, s čijim sadržajem je moguće upoznati se na njegovoj internet stranici zaštitnik.rs". Međutim, postavlja se pitanje može li neko ko nema struju tri mjeseca, a ima bolesnu suprugu sa opstruktivnom bolešću pluća ili bebu u kući da pretražuje sajt ombudsmana.
Na pitanje može li zaštitnik građana da pomogne onima koji se nalaze u ovakvom problemu, iz kancelarije Ombudsmana kažu: „Da, ali je potrebno da se steknu zakonom propisani uslovi. Najprije, propisano je da je prije podnošenja pritužbe podnosilac dužan da pokuša da zaštiti svoja prava u odgovarajućem pravnom postupku".
Prema ovom odgovoru, tek kada građani iscrpe sve druge pravne mogućnosti i ne riješe svoj problem, mogu da se obrate pritužbom Zaštitniku. „Zaštitnik građana će pokrenuti postupak kontrole samo ukoliko na osnovu navoda iz pritužbe proizilazi da je energetski subjekt u svom radu prekršio neko od navedenih pravila. Vođenje postupka kontrole neće ispuniti svoju svrhu ukoliko je operater distributivnog sistema prilikom isključenja objekta sa sistema za distribuciju električne energije postupio savjesno i u skladu sa propisima kojima je ova materija regulisana", stoji u odgovoru za DW.
S obzirom na to da je nekom sa bolesnim supružnikom kome i život zavisi od struje ona isključena, i to i pored sporazuma o plaćanju na rate, a da čak ni Zaštitnik građana ne reaguje prema potrebama onih kome je zaštita potrebna, skoro da i ne čudi potez očajnika za oglašavanjem o prodaji bubrega. Ni činjenica da je to krivično djelo za koje je zaprijećena kazna od tri do 12 godina zatvora, i za Stojadina i za onog ko iskoristi njegovu lošu materijalnu situaciju neće omesti našeg sagovornika u namjeri da pokuša da svojoj porodici omogući struju u baraci u kojoj živi. Stojadin Mitić će kako kaže, čekati odgovor Elektrodistribucije hoće li mu ona izaći u susret: „Ako pristanu da mi otpišu taj priključak i vrate struju, ja neću da se odlučim na prodaju bubrega. Ako ne pristanu, ja ću da se odlučim sigurno, jer nemam to da platim".