Prljave bombe: kakvo je to oružje?

Za sada je to samo dio propagandnog rata: ruski ministar odbrane Sergej Šojgu optužio je Ukrajinu da želi da koristi „prljave bombe". Kijev, kaže, planira da izvede takav napad, samo da bi za to okrivio ruske snage i diskreditovao rusko rukovodstvo.

Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski i nekoliko zapadnih vlada odlučno odbacuju te optužbe. Sa stanovišta Kijeva, stvar je upravo suprotna, istakao je Zelenski: očigledno da sama Moskva ima takve planove.

„Prljave bombe" nisu atomske bombe

„Prljave bombe" su konvencionalno oružje napunjeno radioaktivnim materijalom koji se u kontrolisanim uslovima koristi u radioterapiji, konzerviranju hrane ili testiranju industrijskih materijala.

„To nije atomska bomba. To znači da se ne pokreće nuklearna lančana reakcija koja ima ogromnu eksplozivnu snagu", naglašava u intervjuu za DW Volfgang Rihter, bivši pukovnik Bundesvera i član istraživačke grupe za bezbjednosnu politiku u njemačkoj Fondaciji nauka i politika (SWP).

Smrtonosni talasi toplote, pritiska i usisavanja koji se šire daleko, kao i izuzetno opasno neutronsko zračenje koje vjetar i kiša mogu takođe da prenesu na velike udaljenosti – sve to se događa prilikom eksplozije nuklearnog oružja. Ali ne i kod prljave bombe, kaže Rihter. 

Neposredna opasnost od prljave bombe teško da prevazilazi opasnost od samog eksplozivnog punjenja, kaže bivši njemački pukovnik. Dugoročno, međutim, zračenje je u najmanju ruku štetno po zdravlje, a u zavisnosti od količine zračenja koju osoba apsorbuje, može biti i smrtonosno. U zavisnosti od snage eksplozije i stepena radioaktivnosti, prilično velika područja bi mogla da postanu opasna po život za određeni vremenski period.

Potisnuti strah od radioaktivnog terora

Prljave bombe nisu nešto novo. Do sada su, međutim, prvenstveno bile tretirane kao teroristička prijetnja. Na primjer, 2003. policije u Tbilisiju u Gruziji i kolege u Bangkoku u Hongokgu, u kratkom razmaku zaplenile su dvije ilegalne pošiljke radioaktivnog cezijuma i stroncijuma koje su mogle da se koriste za pravljenje prljave auto-bombe.

Takva eksplozivna naprava zahtijevala bi evakuaciju velikih razmjera u gusto naseljenom području i sanaciju koja bi koštala milijarde dolara, napisao je tada Gebhard Gajger, istraživač u SWP.

Povodom 15. godišnjice napada 11. septembra 2001, američki advokat i novinar Stiven Bril osvrnuo se na tu temu u svom tekstu pod naslovom „Da li smo bezbjedniji" (2016.) za politički magazin „Atlantik".

On tamo piše da je samo 2013. i 2014. prijavljeno čak 325 slučajeva izgubljenog ili ukradenog radioaktivnog materijala – neotkriveni ili prikriveni gubici tu nisu uključeni. Bril optužuje političare da ne obraćaju adekvatnu pažnju na tu opasnost.

Psihološki efekat veći od fizičkog?

Napad u centru Vašingtona prljavom bombom kakvu bi teroristi vjerovatno koristiti, mogao bi radioaktivno da kontaminira 40 stambenih blokova i koštao bi milijarde za dekontaminaciju, piše Bril.

Međutim, prema Brilu, stručnjaci procjenjuju da bi, čak i bez evakuacije, od posljedica radijacije umrlo samo nešto više od 50 ljudi. „To je broj žrtava koji bi vjerovatno mogao da se nadoknadi kampanjom protiv pušenje u jednoj ili dvije poslovne zgrade u Vašingtonu", piše Bril. 

Najveća opasnost od takvog terorističkog napada stoga bi mogla biti panika koju on izaziva. Političari zato moraju da informišu stanovništvo kako bi uklonili strah od prijetnje „prljavom bombom".

Prljave bombe uporedive s Černobiljem

Međutim, profesionalno napravljena prljava bomba vojnog dizajna mogla bi da bude mnogo veća. „Možete to zamisliti kao oslobađanje radijacije u nesreći u nuklearnoj elektrani, na primjer u Černobillju", kaže istraživač SWP Rihter.

U nuklearnoj elektrani u Černobilju, u Ukrajini, tada u okviru Sovjetskog Saveza, 1986. je otkazao jedan od reaktora. Otada postoji zabranjena zona u radijusu od 30 kilometara oko mjesta nesreće.

Napad prljavom bombom bi bio ‚besmislen' za Rusiju

Međutim, iz različitih razloga, bivši pukovnik Bundesvera Volfgang Rihter smatra da je malo vjerovatno da Rusija planira takav napad. Prvo, to bi protivrječilo mobilizaciji: „Rusija računa na intenziviranje rata konvencionalnim sredstvima." Drugo, postoji rizik da vjetar oduva radioaktivno zračenje u pravcu ruskih jedinica. I treće, to bi dugoročno kontaminiralo područja i dijelove stanovništva koje Kremlj pripisuje Rusiji: „Zato smatram da je upotreba takve bombe ne samo neodgovorna, već i prilično besmislena."

Opasnost od eskalacije Rihter vidi prije svega u spekulacijama o upotrebi prljavih bombi – i to sa obje strane: „Ukrajina je već govorila o preventivnom udaru protiv mogućeg nuklearnog napada Rusije."