Preminuo pisac sa Bodenskog jezera, Martin Valzer

Pisac Martin Valzer preminuo je 28. jula u 96. godini u Ibrelingenu, gdje je proveo cijeli svoj život. Valzer je ostavio obimno, ali i kontroverzno djelo. Do duboke starosti pisao je i objavljivao romane, pripovetke i zbirke priča, drame, radio-drame i prevode, kao i eseje, govore i predavanja.

U svojoj 95. godini objavio je "Traumbuch" (Knjiga snova), a godinu dana ranije zbirku pjesama "Sprachlaub" (Jezički odlazak).

Analitičar zapadnonjemačkog društva Često su ga nazivali "autorom vijeka" i nepokolebljivim analitičarem zapadnonjemačkog društva. Kao nijedan drugi savremeni njemački pisac, Valzer tematizuje svakodnevicu srednjeg sloja.

Njegovi junaci su službenici, učitelji, obični ljudi, sukobi supružnika, šefova, prijatelja ili ljubavnika sa sopstvenim težnjama, često ove likove čini tragičnima. Sa ironijom i simpatijama Valzer prikazuje svoje junake koji životare s osjećajem manje vrijednosti i sebe vide kao gubitnike. U svim svojim djelima ovaj pisac se oslanja na vlastita iskustva. Romani bez biografskih dijelova i o nisu romani nego sociološka djela, izjavio je jednom prilikom.

Većina od njegovih dvadesetak romana su bestseleri, prije svega roman "Ein fliehendes Pferd" (Konj u bijegu) iz 1978. godine.

Prve pjesme, novinarstvo... Rođen je u Vaserburgu na Bodenskom jezeru 24. marta 1927. kao sin gostioničara i trgovca ugljem. Rano je ostao bez oca, a stariji brat je poginuo u Drugom svjetskom ratu. I sam je kratko vrijeme bio vojnik Vermahta.

Valzer je počeo pisati poeziju sa dvanaest godina. Nakon studija književnosti i filozofije u Regensburgu i Tibingenu, nekoliko godina je radio kao reporter, urednik i autor radio-drama u Južnonjemačkom radiju (Süddeutsche Rundfunk). Godine 1950. oženio se Katarinom Nojner-Jele. Iz ovog braka imaju kćeri Franciska, Johana, Alisa i Terezija, koje se sve bave književnošću ili glumom. Sina Jakoba Augštajna, novinara i izdavača, dobio je sa Marijom Karlson, tadašnjom partnerkom i kasnije suprugom osnivača Špigla Rudolfa Augštajna, za što je javnost saznala 2009.

Valzer je brzo postao jedan od najvažnijih i najkontroverznijih pisaca u njemačkoj posleratnoj književnosti. Za priču "Templones Ende" (Temploneov kraj) objavljenu u zbirci pripovijetki "Ein Flugzeug über dem Haus" (Avion iznad kuće) iz 1955. dobio je nagradu legendarne Grupe 47.

Dvije godine kasnije objavljuje prvi roman "Ehen in Philipsburg" (Brakovi u Filipsburgu) 1957. za koji dobija nagradu Herman Hese. Valzer je 1981. dobio književnu nagradu "Georg Bihner".

Izjava o Aušvicu Kao i mnogi njegovi kolege, Valzer je bio politički aktivan 1960-ih, bio je protiv rata u Vijetnamu i za to da socijaldemokrat Vili Brant postane kancelar.

Smatran je lijevičarom. I zato je izazvao veliki gnjev 11. oktobra 1998. kada se u svom govoru nakon uručenja prestižne nagrade za mir Njemačkih knjižara izjasnio protiv "instrumentalizacije Holokausta". "Aušvic nije pogodan da postane rutinska prijetnja, koja se može upotrijebiti u bilo kojem trenutku kao sredstvo zastrašivanja ili moralna toljaga", rekao je tada Valzer.

Tadašnji predsjednik Savjeta njemačkih Jevreja Ignjac Bubis bio je prisutan i kasnije je žestoko kritikovao Valzera. Uslijedila je višegodišnja javna diskusija. Valzer je rekao da mu je žao što je njegov govor pogodio Bubisa i 2015. u intervjuu za Špigl objasnio da nije mislio na instrumentalizaciju Aušvica u njemačko-jevrejskim odnosima, već na onu u njemačkoj dnevnoj politici, kao što je to na primjer praktikovao Ginter Gras u svom odbijanju ponovnog ujedinjenja Njemačke ili Joška Fišer u svom zalaganju za učešće Njemačke u bombardovanju Jugoslavije.

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu