Početak školske godine u ruševinama i šatorskim naseljima

U Pojasu Gaze počela je nova školska godina. Uslovi u kojima se odvija nastava se nikako ne mogu nazvati normalnim i predstavljaju izazov i za učenike i za nastavno osoblje. Basma Abdul Madžid Fares Al-Gara je mlada nastavnica matematike, koja je ranije radila u Gazi, a sada predaje u jednom šatoru u takozvanoj humanitarnoj zoni na jugozapadu Pojasa Gaze.

"Najviše problema nam zadaju klimatske prilike", kaže ona. "U šatoru je toliko vruće da se to ne može izdržati." Tu je još i pijesak, kao i nedostatak higijenskih uslova. Uprkos svemu, ona pokušava da drži nastavu. Ipak, učenici često moraju mijenjati mjesto. "Dolazim sa Univerziteta Al Aksa, a to je daleko." Osim toga, kaže, još mnogo toga nedostaje. "Nastavni materijali, ventilatori, internet i mnoge druge stvari. Sve su to otežavajuće okolnosti", kaže ona.

Ubijene hiljade učenika i nastavnika

85 posto svih školskih zgrada u Pojasu Gaze je uništeno ili teško oštećeno. U mnogima se ne održava nastava, već su tamo smještene raseljene osobe i oni kojima je potrebno utočište.

Učenice i učenici u šatorima su već izgubili cijelu godinu. Jedan od njih je Islam Mohamed Favzi Abdin. On je, prije početka rata i raseljavanja, sa porodicom živio u Rafahu. "Sanjam o tome da postanem ljekar", kaže on. "I učim da bih mogao ostvariti svoj san i cilj." U osmom razredu je Mohamed bio najbolji učenik u svojoj školi. I on je, za razliku od hiljada drugih učenika i nastavnika, još uvijek živ. 

Manjak mjesta u improvizovanim školama

Prije rata u Pojasu Gaze postojao je funkcionalan školski sistem i bilo je oko 625.000 učenika. Čak 98 posto tamošnjeg stanovništva je znalo čitati i pisati. A sada samo mali broj djece može pohađati improvizovane škole. Zahvaljujući pomoći UNICEF-a, stvoreni su uslovi za školovanje oko 30.000 učenica i učenika.

15-godišnji Mohamed je sretan što je dobio mjesto u školi. No, on osjeća nemir i neizvjesnost, jer se boji onoga što dolazi. "Pitam se kada će se rat završiti. I teško mi pada gubitak rođaka i dragih ljudi. Mjesto na kome sada živim nije moje dom."

Učiteljici Basmi Al-Gara teško se pripremiti za nastavu, jer se suočava sa skoro potpunim nedostatkom nastavnog materijala, kao što su udžbenici ili papir. Čak ni internet ne funkcioniše uvijek. Ove godine je sve drugačije i održavanje nastave u šatoru je izazov, kaže ona. "Ali, hvala Bogu, nastava sada počinje. Povećali smo broj redovnih časova i predajemo čitav palestinski nastavni plan."

Basma se nada da će njeni učenici jednog dana postati ljekari, advokati ili učitelji. Nada se da će oni nekada biti u stanju da učine nešto dobro za društvo. Pitanje je samo, za koje društvo? Jer Gaza je u ruševinama, a kraj rata se ne nazire.

Pratite nas i na Facebooku, preko "X", na Youtubeu, kao i na Instagramu