Rusija registruje civile kao ratne zarobljenike

„Svi kažu: 'Moraš čekati.' A čekamo već godinu dana. Uslovi u zatočeništvu, blago rečeno, nisu najbolji“, kaže Anton Čirkov i poziva nas u svoju dnevnu sobu. Za velikim stolom sjedi nekoliko žena. Anton sjeda na pročelje, u očevu stolicu. 49-godišnji pogrebnik Oleksandr Čikov je sam napravio masivnu stolicu od drveta kao i veći dio namještaja u kući.

Kuća Čirkovih nalazi se u prijatnom stambenom kvartu u blizini sela Dimer, na obali kijevskog akumulacionog jezera - oko 30 kilometara sjeverno od ukrajinske prijestolnice. Ruska vojska je to mjesto zauzela 25. februara 2022. godine kada je napredovala prema Kijevu.

Tokom prve tri nedjelje ruske okupacije, kada nije bilo telefona i struje, Antonov otac Oleksandr Čirkov i njegov komšija Dmitro Bohajevski su održali grad u životu. Tih dana stanovnici su se okupljali i "gužvali" oko izvora vode kod Čirkovih. Stoga su, sumnja njegov sin, Rusi mislili da je Aleksandar Čirkov vođa otpora ruskoj okupaciji. "Kada su 16. marta došli kod nas, prvo su tražili oružje. Ovdje to svi imaju. Imali smo tri komada u sefu", kaže Anton. Ruski vojnici su sljedećeg jutra pokupili oružje. „A mog tatu su zamolili da spakuje svoje stvari“, izvještava Anton, koji od tada nije vidio oca.

Istog jutra, iz susjedne kuće je odveden i Dmitro Bohajevski. Kada je njegova majka Tatjana saznala za to, otrčala je u Opštinsko vijeće i pitala gde je njen sin. "Vojnik mi je samo rekao: 'Ne brini, oni su u odličnim uslovima'", prisjeća se žena.

- pročitajte i ovo:  Ukrajina: Razmjena zarobljenika i ratni zločini

Ukrajinci prebačeni u Rusiju

Svi uhapšeni odvedeni su u livnicu u južnom dijelu Dimera. U jednoj prostoriji moralo je boraviti oko 40 ljudi. Bez  izuzetka su optuženi da su se "protivili ruskoj specijalnoj operaciji", kako u Rusiji nazivaju rat protiv Ukrajine. Neki su morali kopati rovove, druge su tukli i ispitivali, tražeći informacije o otporu. Samo nekolicini je dozvoljeno da odu, drugi su odvedeni na aerodrom Hostomel, gdje su držani u zatočeništvu u velikim industrijskim kontejnerima za hlađenje.

Rodbina uhapšenih uglavnom je za sve to saznala tek nakon oslobođenja Kijevske oblasti. 28. marta Rusi su pobjegli od granatiranja ukrajinske vojske. Ostavili su oko dvadesetak zatvorenika. „Kada nam je postalo jasno da naš sin Dmitro nije među njima, moj suprug i ja smo ga uzalud tražili po šumama i zgradama", prisjeća se Tatjana Bohajevska.

Početkom aprila 2022. Volodimir Khropun, volonter Crvenog krsta, pušten je na slobodu  prilikom razmjene zarobljenika. Izvijestio je da je ruska vojska, koja se povlačila sa tog područja, sa sobom povela na desetine ukrajinskih civila. Oni su preko Bjelorusije prebačeni u zatvor u Novosibkovu, ruskom gradu, koji se nalazi u graničnom trouglu između Rusije, Bjelorusije i Ukrajine. Kasnije su neki od njih pušteni na slobodu. Oni su potom potražili rodbinu ljudi, koji su s njima bili u zatočeništvu, i dali im informacije o stanju njihovih najmilijih.

"Ratni zarobljenici koji su razmijenjeni, naš su glavni izvor informacija", kaže Karina Dyachuk, suosnivač organizacije "Civili u zatočeništvu", osnovane u decembru 2022, koja okuplja rođake više od 350 zarobljenika iz šest regija Ukrajine .

- pročitajte i ovo: „Branioci Marijupolja“ pred vojnim sudom?

Optužbe za "špijunažu" ili "terorizam"

Kada su žitelji Dimera saznali gdje se nalaze njihovi najmiliji, pisali su Rusiji – obraćajući se upravama zatvora, vojsci, Ministarstvu unutrašnjih poslova i ruskoj obavještajnoj službi FSB. Željeli su da znaju šta je potrebno da se zarobljenici puste. „Niko nije dobio odgovor“, kaže Tatjana Bohajevska, koja vodi spisak od 42 nestale osobe. Šest od njih još nije locirano. Većina je još uvijek u Novozibkovu, gdje je navodno zatočeno preko 600 Ukrajinaca, civila i pripadnika vojske.

Prema riječima ukrajinskog ombudsmana Dmytra Lubinetsa, Rusija drži u zatočeništvu više od 20.000 ukrajinskih civila, uključujući i one zatočene na Krimu, u samoproglašenim "Narodnim republikama Donjeck i Lugansk" i u dijelovima regije Herson i Zaporožje koje je okupirala Rusija. Neki od njih su optuženi za špijunažu ili terorizam prema ruskom krivičnom zakonu, kaže advokat Emil Kurbedinov, poznati branilac krimskotatarskih aktivista. Međutim, mnogi civili su zatočeni bez ikakvog opravdanja.

- pročitajte i ovo: Što čeka zarobljene branitelje čeličane Azovstal?

Od civila se prave ratni zarobljenici

Ukrajinske vlasti smatraju ratnim zločinom zatvaranje civila na teritorijama, koje je okupirala Rusija. U aprilskom izvještaju Human Rights Watch-a naglašava se da se prema Ženevskoj konvenciji u oblasti koja reguliše zaštitu civila  kaže kako se interniranje ili određivanje prisilnog boravka građanima, kojima je potrebna zaštita u vrijeme rata, može narediti samo ako to neizostavno služi osiguravanju vlasti onih, u čijim su rukama ti ljudi". Pristup advokatu i kontakt sa članovima porodice i pravo na osporavanje pritvora takođe moraju biti zagarantovani.

Sve je to, prema riječima Karine Djatschuk iz organizacije "Civili u zatočeništvu", Ukrajincima uskraćeno. Predstavnik Crvenog krsta u Ukrajini Oleksandr Vlasenko podvlači da je pritvor civila i ratnih zarobljenika regulisan različitim Ženevskim konvencijama i stoga se na njih primjenjuju različite norme međunarodnog humanitarnog prava.

Ipak, prošle zime Rusija je počela da registruje ukrajinske civile poput vojnika - kao ratne zarobljenike. Prema riječima Tatjane Bohajevske, određeni podaci o njenom sinu Dmitru prvi put su se pojavili u januaru na ruskom sajtu "Nemesida", na kojem su objavljeni lični podaci pripadnika ukrajinskih vojnih i bezbjednosnih snaga. DW je tamo takođe uspio da pronađe podatke o Aleksandru Čirkovu.

Naravno, ukrajinski Štab za koordinaciju, koji se bavi razmjenom ratnih zarobljenika, ne slaže se s takvom jednačinom. Rusija mora osloboditi civile bez razmjene i bez postavljanja uslova. "Ako počnete da razmjenjujete civile za vojnike, onda će svi ljudi na okupiranim teritorijama postati taoci", kaže Karina Dyachuk (Djačuk).

Na putu ka kakvom-takvom dogovoru?

Pa ipak, od februara prošle godine u razmjeni je oslobođeno 140 ukrajinskih civila, uključujući i oca Karine Dyachuk. Ukrajinsko Kordinacioni štab ne daje nikakve detalje o tome. "Naši civili su taoci u Ruskoj Federaciji kako bi se Ukrajina natjerala na političke pregovore", kaže Oleksandr Kononenko iz Kordinacionog štaba. Dodaje da su razgovori u toku, kako bi se postigao napredak u pogledu povratka civila.

Ured ukrajinskog ombudsmana Dmytra Lubinetsa također traži načine da oslobodi ukrajinske civile, koje je zatvorila Rusija. Ranije ove godine, na sastanku sa ruskom ombudsmanicom Tatjanom Moskalkovom u Ankari, on je predložio da Rusija u Ukrajinu vrati starije ljude, žene, ranjene i teško oboljele, ali iz Rusije nije bilo reakcije na ovaj prijedlog. Na kraju su strane uspjele da se dogovore barem oko prvih posjeta zarobljenim civilima. Lubinez se sada nada da će ova praksa, koja je sada uspostavljena, dovesti do procesa oslobađanja civila-talaca i osuđenih zarobljenika.

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu