Postoji li sličnost između desnog i lijevog terorizma?

„Hoćemo li možda sada dobiti smeđu Frakciju Crvene armije (RAF)?", pitali su se neki političari i mediji, kada je 2011. godine u Njemačkoj otkriveno Nacional-socijalističko podzemlje (NSU). Na prvi pogled, pitanje se činilo logično, jer se cilj ove ekstremno desničarske grupe poklapa sa ciljem Frakcije Crvene armije: obje grupe su željele nasilno uvesti novi društveni poredak. Koliko su im ideologije bile različite – jedna rasistička, druga marksistička – toliko su im metode bile slične: pljačke, bombardovanja, paljevine i ubistva.

Pročitajte i: NSU prozes: "Ako bi vam nekada bilo žao…"

Ali, mogu li se uopšte RAF i NSU međusobno porediti i koje su njihove sličnosti i različitosti sa „Islamskom državom"? Tri stručnjaka pokušala su, na poziv fondacije Konrad Adenauer, bliske CDU, u Berlinu dati odgovore na ova pitanja. Clemens Binninger je vodio drugu komisiju za istragu NSU u Bundestagu, Butz Peters je napisao nekoliko bestselera na temu Frakcije Crvene armije, a Peter Neumann sa londonskog Kings koledža važi za jednog od najboljih poznavalaca „Islamske države".

Binninger: "Organi sigurnosti bili su zaslijepljeni"

Sva tri stručnjaka su se brzo složili oko preduslova za terorističke grupe svih vrsta: karizmatični vođa i velika mreža. To su dva veoma važna faktora bez kojih se dugogodišnji opstanak ovih grupa u podzemlju skoro ne bi mogao ni zamisliti. NSU trio Beate Zschäpe, Uwe Böhnhardt i Uwe Mundlos nestali su 1998. godine i ostali neotkriveni sve dok se nisu sami otkrili 2011. Razlog tako dugog ostanka u podzemlju je prije svega bio u tome što organi sigurnosti nisu prepoznali vezu između njih i devet migranata koji su ubijeni istim oružjem.

„Organi sigurnosti nisu bili slijepi, nego zaslijepljeni", komentarisao je stručnjak za NSU Binninger neuspjeh policije i Ureda za zaštitu ustavnog poretka. Rečeno je da to ne može biti terorizam, jer nije postojalo preuzimanje odgovornosti za zločin. U suštini to je je ono što NSU razlikuje od RAF-a i „Islamske države". Teroristi ljevičarskog uvjerenja, koji svoju borbu protiv omraženog sistema zaustavljaju 1998. godine, nakon 28 godina, hvalili su se zbog smrti svojih žrtava, kao na primjer ubistvom predsjednika Udruženja poslodavaca Hannsa Martina Schleyera, koji je kidnapovan 1977. godine i ubijen poslije šest nedjelja u zatvoru.

NSU: Strah i trepet i bez videa o preuzimanju odgovornosti

„Islamska država" u velikoj mjeri jeste vojno poražena, ali njen aktivni dio i dalje postavlja fotografije žrtava svojih napada na internet, hvaleći se njima kao trofejima. Ono što džihadisti sa samo par klikova postavljaju na internet, RAF šalje poštom: videa u kojima priznaju svoju odgovornost. Jedino NSU svoje postupke je priznao tek nakon što su ih otkrili. Cilj da proizvedu veliku nesigurnost među stanovnicima Njemačke turskog porijekla, dijelom je bez obzira na to postignut. Za razliku od krugova organa sigurnosti i medija, porodice žrtava odmah su posumnjali na ekstremno desničarsku pozadinu.

Na događaju u Berlinu, Peters, stručnjak za Frakciju Crvene armije, spomenuo je detalj vrijedan pažnje: Kada je Frakcija 1998. godine javno najavila svoje povlačenje, teroristi NSU-a su otišli u podzemlje. U izvještaju Ureda za zaštitu ustavnog poretka za istu godinu mogla se čak pronaći i jedna opaska o tri ektremna desničara, koja su nestala u Jeni, ali i jedna "pogrešna teza”. Ona je bila da desni terorizam ne predstavlja prijetnju.

Pročitajte i: Teroristički napad na božićnom sajmu u Berlinu mogao biti spriječen?

Kako se mogla desiti tako velika greška u procjeni i kako se moglo dopustiti da se terorističke tendencije ne prepoznaju? Sveobuhvatni odgovor na to nije mogao dati ni stručnjak za IS, Neumann. Kada je bilo riječi o napadu na božićni vašar u Berlinu, koji je počinio Anis Amri, Neumann je rekao da je to bila kardinalna „greški u analizi" organa sigurnosti. Oni su Amrija zbog njegove povezanosti sa drogom više držali za sitnog kriminalca, nego za potencijalnog atentatora. Pri tome je sa sigurnošću bilo i dokaza da je on pripremao ovaj napad.

Anis Amri je mogao biti "hladno" deportovan

Za organe sigurnosti morao je postojati "znak za uzbunu" kada neko ode u podzemlje, rekao je stručnjak za NSU, Binninger. Desničarski teroristi Zschäpe, Böhnhardt i Mundlos živjeli su netaknuti pod drugim imenima u Saksoniji, dok je Anis Amri sa više lažnih identiteta putovao širom zemlje. Ipak, neko kao Amri mogao je biti otkriven i uhvaćen – u to je Benninger ubijeđen, te dodaje: „Povezivanje nalaza državne sigurnosti i lokalnih istraga, bilo bi sasvim dovoljno da se Amri deportuje."

Naime, Amri je vođen kao tzv. prijetnja po sigurnost države u zajedničkom Centru za terorizam države Njemačke i 16 pokrajina (GTAZ). Čak je mogao biti i u pritvoru, ali je ipak ostao na slobodi. Vladala je „organizovana neodgovornost", kritikuje Binninger. Taj nalaz on povezuje i sa slučajem Nacional-socijalističkog podzemlja. Stručnjak za „Islamsku državu" Neuman upozorava na potrebu bolje terorističke odbrane, s obzirom na postojanje salafističke scene spremne na nasilje. On vidi deficite u razmjeni informacija kako na njemačkom, tako i na evropskom nivou. "Slučaj Amri je to pokazao." On čvrsto vjeruje da će "za pet godina doći i do džihadističkih prijetnji."

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android